Nedavno mi je jedna poznanica stavila u ruke čudotvornu Gospinu medaljicu i rekla: “Neka te čuva na porodu.” Medaljica je pronašla svoje mjesto na mojoj narukvici i tako me zaista pratila na porodu. Vrativši se kući, primorana vrijeme babinja biti nešto mirnija, u ruke mi dođe jedna prije godinu dana poklonjena mi knjiga: Skroviti život Katarine Laboure – čudesna povijest čudotvorne medaljice. Zanimljivo kako se Bog poigra da sve u svoje vrijeme pronađe svoju svrhu.
Katarina Laboure potječe iz seoske obitelji sa sedamnaestero djece
I doista čudesna povijest i čudesna knjiga. Zapravo, čudesan život svetice Katarine zvane Zoe u krugu obitelji.
Mala Zoe potječe iz seoske obitelji sa sedamnaestero djece u kojoj majka prerano umire te ostavlja iza sebe izgubljenog oca. Prije smrti, predosjećajući da se gasi, kao jedinu utjehu i duhovnu hranu svojoj djeci, majka ostavlja rečenicu: “Kada vam je teško, gledajte u Zvijezdu”, pritom misleći na Gospu. I doista, devetogodišnja Zoe će izabrati Mariju za zvijezdu vodilju svoga života u tim teškim trenutcima.
U dobi od jedanaest godina pruža svom ocu oslonac te preuzima vodstvo velikog obiteljskog gospodarstva i mljekare što čini dobro i dovodi do savršenstva.
Iako, zbog pritisnutosti obvezama, ni mnoge od nje dvostruko starije žene ne stižu u sličnim uvjetima predahnuti, mala Zoe ipak pronalazi vrijeme uza težak rad za dnevni odlazak u crkvu i prostraciju pred Presvetim na hladnom i vlažnom podu. Redovito posti petkom i subotom. To je njezina snaga u prerano doživljavanim bolima i nedaćama.
Susret s Gospođom i medaljica
Jedne večeri, dok je bila pripravnica za samostan u redu Kćeri milosrdne ljubavi, pozvao ju je njezin anđeo čuvar u kapelu i poveo je vidjeti Gospu.
Tamo je od divne Gospođe u srednjim godinama primila važne poruke o krvlju natopljenoj budućnosti Francuske onog vremena.
Drugi put, 27. 11. 1830., za vrijeme jednog razmatranja, Gospa joj se ponovno ukazuje te daje lijek – medaljicu kojom će Ona pomagati ljudima zaraženim od raznih bolesti, okorjelim bezbošcima da se prije smrti obrate i štititi vjernike u izrazito antiklerikalnoj i liberalnoj sredini. Marija je u ukazanju bila nadnaravne ljepote s rukama raširenim u stav davanja i primanja iz kojih su izlazile zrake milosti na zemlju. Držala je u ruci zemaljsku kuglu, a onda je stajala na njoj. S druge strane medalje koju je vidjela bila su dva srca – Isusovo i Marijino te slovo M i križ – ukratko, posložen ključ našeg vjerovanja. Postojala su još neka ukazanja svetici, no to vam ostavljam da vas iznenadi u knjizi.
Put do ostvarenja Gospinih zahtjeva bit će izrazito trnovit za Katarinu
Priča je to o junačkoj poniznosti i skromnosti jedne priproste duše koja je čitav život bivala gorko ponižavana i uzastopno doživljavala nerazumijevanje i šikaniranje bližnjih, no ona to pobjeđuje šutnjom i prikazivanjem žrtvi za ljubav Gospodinu. Moglo bi se ovu knjigu nazvati i “priča o svetoj indiferentnosti jedne redovnice”, imajući na umu krjepost tihe prisutnosti kakvu je posjedovala Katarina Laboure u trenutcima kuđenja od strane svog ispovjednika, ali i trenutcima kada je skrivećki, radeći u samostanu najniže poslove, svjesno odbijala planetarnu slavu. Naime, njezina želja je bila da nitko osim njezinog ispovjednika ne sazna za identitet vidjelice Presvete Djevice.
Knjiga koja vuče na čitanje
Čitajući ovu knjigu, dirnula me na osobit način duboka poniznost ove svetice i preporučila bih je stoga svakome tko želi, promatrajući mistiku neznatnih duša, učiti o Božjoj slavi nad junaštvom njihovih života. Samo najmanje svijeta bira Bog za izvršavanje velikih zadataka.
Knjiga je to koja vuče na čitanje, a obiluje povijesnim podatcima i opisima okolnosti Pariza s početka i sredine 19. stoljeća. Neobično, takvi događaji podsjetit će vas možda i na našu nedavnu hrvatsku povijest, kao i na povijest svih onih katolika mučenika koji su zbog vjere čak i život gubili.
Što je medaljica?
Iako je radnja smještena prije gotovo dva stoljeća, ovaj životopis svetice Katarine Laboure i istovremeno povijest čudesne Gospine medaljice, više nego bi se pretpostavljalo na prvi pogled, aktualni su i danas. Medaljica nije katolička amajlija, nego prvenstveno ispovijed vjere koja svojom pojavom naviješta nezabludivu istinu o Bezgrešnom Začeću. Medaljica obješena o vratu uz svakodnevni zaziv O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo potaknula je tako brojna pokajanja okorjelih grešnika, utjehu žalosnima i pomoć u nevolji po Majčinom zagovoru. Stoga je itekako primjenjiva u tvom i mom životu te u životima onih kojima bismo željeli da susretnu Boga.
Više o redu Marijinih sestara čudotvorne medaljice možete pročitati u intervjuu s provincijalnom poglavaricom sestrom Kajom Ljubas.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
