Sjećam se kako je moje rodno selo sjajilo u adventu. Svaka je kuća imala lampice na prozoru, a jedan je susjed uvijek sve zasjenio jer bi lampice donosio iz Njemačke, a takvih kod nas nije bilo. Što se Božić više bližio, to je više kuća sjalo. Možete li zamisliti tu ljepotu malog slavonskog sela navečer gdje snijeg pada, a uz mjesec i zvijezde sjaji i svaka kućica? To mi je sjećanje još vrlo živo.
No kako sam odrastala, lampica u prozorima je bilo sve manje i manje. Neki su ljudi odselili, neki umrli, a neki su jednostavno prestali paliti lampice. Možda ljudi brinu za svaku kunu pa paze na potrošnju struje, a možda im jednostavno više nije stalo. Tko će znati…
No, nije li ionako advent pokorničko doba? Da, ali advent je i jedno posebno doba iščekivanja. Iako je pokorničko kao što je i korizma, ovo je ipak blaže i “radosnije” pokorničko vrijeme jer iščekujemo rođenje koje će spasiti svijet. U korizmi duboko razmišljamo o Kristovoj muci pa iako slijedi radost Uskrsa, Muka i Smrt su u prvom planu. Advent je pak vrijeme durskih pjesama, ukrasa, lampica te se tako pripremamo na radostan događaj rođenja Djeteta koje će spasiti svijet.
Zašto lampice i kada ih stavljati?
Prijateljica mi je ispričala jednu priču o simbolici lampica na prozorima. Naime, Irci su na sličan način obilježavali advent. Katoličke su obitelji stavljale svijeće na prozor kako bi one osvijetlile put Svetoj obitelji, odnosno da bi im rekli “u ovoj ste kući dobrodošli”.
Kada ih staviti na prozore? Nemam točan odgovor na ovo pitanje, ali vam mogu reći kako moja obitelj to radi. Iako sada živim daleko od svog rodnog sela, moja obitelj i ja nastavljamo tradiciju kićenja prozora lampicama. Ne, nismo od onih koji već u studenom okite kompletnu kuću i prozore (a poneki čak i bor), a nismo ni od onih koji za sve čekaju Badnjak (kićenje bora je izuzetak). Mi to radimo postepeno, prateći adventsko vrijeme. Zašto? Zato što želimo djeci i na taj način približiti to iščekivanje Božića i svega lijepog što on donosi.
Sjećate se prijateljice koja mi je rekla za irski običaj? E, ta ista mi je rekla jednu divnu usporedbu o adventu: advent je kao trudnoća. Mi iščekujemo rođenje Isusa Krista isto kako trudnica iščekuje rođenje svoga djeteta. Trudnica neće čekati zadnji dan pred porod kako bi pripremila sve za novorođenče, nego će pripremati kroz čitavu svoju trudnoću, a onda će se u zadnjim tjednima trudnoće te pripreme intenzivirati. Evo, upravo je to ono što vam želim prenijeti. Ako bi trudnica ostavila sve za zadnji tjedan (ili mi sve ukrase za Badnjak), bilo bi joj jako teško i stresno i možda pola toga ne bi učinila kako je planirala, a možda bi nešto zaboravila. Ovako će polako sve urediti unaprijed kako bi sve bilo spremno, čisto i lijepo kada novorođenče donese u njegov dom. Što više bude uređivala, što trudnoća bude dalje napredovala, to će i iščekivanje biti veće.
Svjetla u prozorima i adventske svijeće
Muž i ja koristimo što god možemo kako bismo djeci približili istinu o Božiću. Zajedno izrađujemo adventske kalendare, palimo adventske svijeće, pričamo prigodne biblijske priče i u našoj kući uzbuđenje stvarno sve više raste što se advent više bliži kraju. Tom ugođaju iščekivanja doprinesu i svjetla s naših prozora koje palimo skupa s adventskim svijećama.
Moja obitelj i ja živimo u jednoj kućici s 5 prozora koji gledaju na cestu. Na prvu nedjelju došašća uz prvu adventsku svijeću palimo i lampice na prvom prozoru. Na drugu nedjelju došašća palimo drugu svijeću i lampice u drugom prozoru… tako i s trećom i četvrtom nedjeljom došašća. Na sam Badnjak, uz kićenje bora, palimo lampice i u petom prozoru tako da na Isusov rođendan sve zablista najljepšim bojama i mirisima.
Prošlogodišnja slika prozora od druge nedjelje došašća
Evo, možda vas ovo potakne da i vaši prozori budu simbolika dobrodošlice Mariji, Josipu i Onome koji se ima roditi… jer svakako želimo da se Isus rodi u našim srcima, pa onda Mu pripravimo mjesto i u našim domovima.
Suzana Džeko – Žena vrsna
Foto: 一 徐 – Pexels, Žena vrsna
