Kako je mali koronavirus posijao sjeme velikog straha i panike

mali koronavirus

Vrijeme je korizme. Milosno vrijeme posta i molitve u kojem bismo trebali biti usmjereni prema radosti Uskrsa. U ovom vremenu ja vidim zabrinuta lica svojih prijatelja zbog zdravlja svojih roditelja, baka, djedova, djece. Vidim neizvjesnost koja se tako tiho ušuljala u našu svakodnevicu, brigu ljudi za vlastitu egzistenciju uslijed podijeljenih otkaza, prazne zgrade vrtića, škola, sveučilišta. Tako mali koronavirus, a zasadio je veliko sjeme straha i panike među ljudima. Nije nam svejedno. Iako su nastupile okolnosti koje su nam do sada bile nepoznate, nije vrijeme za strah niti paniku. 

Mali koronavirus unio je toliko promjena u naše živote

Ovo je trenutak koji nam donosi zaustavljanje naših dnevnih aktivnosti, ali i priliku da zastanemo i promotrimo što nam se događa. Ovo je vrijeme kad trebamo slušati stručnjake i postupati sukladno njihovim uputama. Ovo je vrijeme brige za vlastito zdravlje, ali i zdravlje naše obitelji i svih onih koje susrećemo. Sad imamo priliku usporiti sa svojim ubrzanim životnim ritmom i iskazati ljubav svojim najbližima, ali i svojim susjedima ili prijateljima kojima je pomoć potrebna.

U ovom vremenu otpuštamo sve uspjehe, životne planove, sva materijalna dobra, društveni status, postignuća. Novonastale okolnosti donose tako jasnu spoznaju. Od svega navedenoga, zdravlje je najvažnije. 

Imamo priliku promišljati, preispitivati, postati bolji

Sada imamo priliku promišljati koliko smo toga u svom životu doživljavali „zdravo za gotovo“, koliko nam se toga podrazumijevalo i koliko toga nismo shvaćali kao dar. Jesmo li izostavili sv. misu iz našeg dnevnog rasporeda, jer nam se jednostavno nije uklopila, a sv. ispovijed odgađali za sutra? Jesmo li propustili posjetiti naše starije jer smo bili umorni, jesmo li propustili zagrliti svoje roditelje i reći im koliko nam znače, jesmo li propustili zagrliti prijatelja kad je to bilo potrebno? Znamo li koliki je dar moći otići na posao pa čak i ako nam se ne sviđa? Jesmo li (ne)odgovorno upravljali našim novcem? Jesmo li shvaćali koliko je bogatstvo zdrava obitelj na okupu, čak i ako se ne slažemo s nekim članovima ili nas živciraju?

Iz dana u dan slušamo novosti koje nam nisu drage. Bole nas rezovi. Ono što smo do jučer imali, više nije dostupno. Sigurno je da je novonastala situacija uzdrmala naše društvo. Nakon ovih promjena, više ne možemo niti smijemo biti isti. Sad imamo priliku pogledati svoj život, sve naše prioritete, težnje, sve što smo uporno odgađali. Sad imamo priliku biti ljubav, živjeti ljubav. Sad imamo priliku učiti se poniznosti i poslušnosti. Sad imamo priliku prestati prigovarati političarima, biskupima, kolegama. Ovo zahtjevno vrijeme iziskuje naše djelovanje, trud i odgovornost, kako za sebe tako i za druge.

Kada utihne sva užurbanost života, sve što nas je do sada zaglušivalo, imat ćemo priliku čuti Boga, a u sebi pronaći možda davno zakopane emocije, empatiju, skromnost, jednostavnost i radovanje sitnicama poput sunca koje neumorno izlazi svaki dan, mjeseca koji ukrašava noćno nebo, tišini uz šalicu kave, osmijehu naših dragih, zajedništvu.

Molitva neka bude naš štit kada nam u život uđe mali koronavirus

Molitva neka bude naš štit. Smijemo i moramo izreći našem Gospodinu kako se osjećamo, sve što nas uznemiruje, sve naše strahove, boli i čežnje. Mi ne smijemo zaboraviti da smo djeca našeg nebeskog Oca koji bdije nad nama. Mi ne smijemo zaboraviti živjeti Kristovu radost. Ovo je naš Getsemanski vrt. Po uzoru na Isusa i mi zavapimo našem Bogu. Nismo sami, nismo ostavljeni. Toliko toga nam je darovano, online prijenos sv. mise, duhovna pričest, krunica, Biblija, molitva i zagovor mnogih svetaca. 

Ja vidim Kristovu blizinu. Vidim radost, jer nismo ostavljeni. Vidim nadu, jer teškoće ne traju zauvijek. Vidim vjeru, jer smo povezani u duhu. Vidim ljubav, jer smo spremni na žrtvu. Vidim empatiju, jer smo tu jedni za druge.

Ovo nije kraj. Ta tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Ovo je moja i tvoja pustinja da se u svima nama rodi duh Uskrsa. 

Jednom kada mali koronavirus nestane i vrati nam se uobičajeni život, nadam se da ćemo biti drukčiji

Jednom kad se ovo završi, voljet ćemo iste ljude, ali više. Grlit ćemo iste ljude, ali jače. Skupa ćemo se smijati, ali iskrenije. Jednom kad sve ovo završi, nećemo samo pričati o radosti, nego će ona živjeti duboko u nama i oko nas. Jednom kad sve ovo završi, nećemo usmjeravati pogled na mobitele, nego ćemo gledati oči prijatelja pored nas. Jednom kad sve ovo završi, nećemo olako propusti biti s Gospodinom na sv. misi. Jednom, u vremenu radosti i mira, opet će naša igrališta biti prepuna djece i čut će se njihov smijeh. Opet ćemo pjevati: „Radujte se narodi!“

Sada, kad nam se čini da nam je oduzeto gotovo sve, znajmo da nije tako. Molitva nam nije oduzeta, nada nam nije oduzeta, ljubav nam nije oduzeta, žrtva nam nije oduzeta, prilika za poniznost nam nije oduzeta, prilika za strpljenje nam nije oduzeta.

I najvažnije od svega, kako kaže blaženi Alojzije Stepinac: „Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu pa ćete tada biti najjači.“


Anteja Nakić – Žena vrsna
Foto: Hello I’m Nik Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Anteja Nakić

Magistra prava čije je područje interesa zaštita dječjih prava. Otvorena i vedra duša. Voli fotografirati prirodu, pisati, slušati šum mora uz šalicu dobre kave. Radosna u svakodnevnom hodu s Gospodinom uz geslo blaženog kardinala Stepinca: "In Te Domine, speravi!" Zahvalna na milosti da se može zvati ljubljenom kćeri svog Nebeskog Oca.