Njemački književnik Heinrich Böll kaže: „Čak i najgori kršćanski svijet pretpostavio bih i najboljem poganskome, jer u kršćanskom svijetu ima mjesta za one kojima nijedan poganski svijet nikada nije dao prostora: za bogalje i bolesne, stare i slabe…“
Pogani ne znaju za milosrđe
Oni koji sumnjaju u vrijednost ove izjave preporuča se prošetati ulicama Bombaya ili pogledati film Molokai. U tom filmu se prikazuje život otoka gubavaca. To je otok u Tihom oceanu. Sve je bilo stravično i nepodnošljivo dok nije došao jedan kršćanski misionar. Sama njegova prisutnost sve je iz temelja počela mijenjati. Svi su se odbačeni gubavci, a bili su deportirani na taj otok i prepušteni samima sebi, osjetili ljubljeni i važni. Njegova im je prisutnost vratila dostojanstvo. Bog je preko njega napravio živu revoluciju ljubavi. Otac Damien, sada svetac Katoličke crkve, na kraju se i sam zarazio od gube i umro među gubavcima.
Poganski svijet je surov. Ne zna za milosrđe. Ne zna za vrijednost slabih i prezrenih. Sveti Pavao kaže da je Bog izabrao slabe i prezrene da ponizi jake i mudre.
Milosrđe je spas za ljude i društvo
Povratak na poganski svijet i uspostavljanje novog poganstva opasni je pokušaj koji nas sve može strovaliti u bezdan očaja i samouništenja. Poganski idoli nisu simpatična božanstva koja se igraju s ljudskom djecom nego nezasitni gutači ljudskih duša.
Jedan poznati splitski ateist je želio povratak Dioklecianova vladanja u naše krajeve. Kada ga je netko upitao što bi on želio biti u toj vladavini: rob ili robovlasnik, ostao je bez riječi. U poganstvu su magarci bili vrjedniji od robova. A gladijatori su služili za popodnevnu zabavu. Ljudski život nije vrijedio ništa. A kako su se u duši osjećali sami robovlasnici, bolje je i ne pitati. Opravdava ih neznanje. Nas sada ne može opravdati nikakvo neznanje. Svi znamo da je milosrđe spas za ljude i društvo. Svi znamo da je svaki čovjek, i onaj koji još živi hendikepiran u majčinoj utrobi, i onaj koji se raspada od bolova na psihijatriji, kao i onaj koji se pun snage penje po planinama, jednako vrijedan. Bog ljubi svako biće.
I najgori kršćanski svijet poznaje milosrđe
Ne napuštajmo svoje slabo kršćanstvo jer je ono neizmjerno uzvišenije od najboljeg poganstva. Blaženi Charles de Foucauld kaže: Ako sam spoznao da je Krist istinit, dužan sam ga slijediti pa makar bio jedini na svijetu koji to čini.
Pročitajte i druga razmišljana našeg don Šimuna:
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Unsplash
