I najgori kršćanski svijet po ovome je bolji od poganskog

Nerijetko čujemo da je najvažnije biti dobar čovjek, nije važno koje si vjere. Je li to zaista tako? Što je to što kršćane čini posebnima, zbog čega je za puninu dobrote ipak potrebno biti kršćanin?

34

Njemački književnik Heinrich Böll kaže: „Čak i najgori kršćanski svijet pretpostavio bih i najboljem poganskome, jer u kršćanskom svijetu ima mjesta za one kojima nijedan poganski svijet nikada nije dao prostora: za bogalje i bolesne, stare i slabe…“

Pogani ne znaju za milosrđe

Oni koji sumnjaju u vrijednost ove izjave preporuča se prošetati ulicama Bombaya ili pogledati film Molokai. U tom filmu se prikazuje život otoka gubavaca. To je otok u Tihom oceanu. Sve je bilo stravično i nepodnošljivo dok nije došao jedan kršćanski misionar. Sama njegova prisutnost sve je iz temelja počela mijenjati. Svi su se odbačeni gubavci, a bili su deportirani na taj otok i prepušteni samima sebi, osjetili ljubljeni i važni. Njegova im je prisutnost vratila dostojanstvo. Bog je preko njega napravio živu revoluciju ljubavi. Otac Damien, sada svetac Katoličke crkve, na kraju se i sam zarazio od gube i umro među gubavcima.
Poganski svijet je surov. Ne zna za milosrđe. Ne zna za vrijednost slabih i prezrenih. Sveti Pavao kaže da je Bog izabrao slabe i prezrene da ponizi jake i mudre.

Milosrđe je spas za ljude i društvo

Povratak na poganski svijet i uspostavljanje novog poganstva opasni je pokušaj koji nas sve može strovaliti u bezdan očaja i samouništenja. Poganski idoli nisu simpatična božanstva koja se igraju s ljudskom djecom nego nezasitni gutači ljudskih duša.

Jedan poznati splitski ateist je želio povratak Dioklecianova vladanja u naše krajeve. Kada ga je netko upitao što bi on želio biti u toj vladavini: rob ili robovlasnik, ostao je bez riječi. U poganstvu su magarci bili vrjedniji od robova. A gladijatori su služili za popodnevnu zabavu. Ljudski život nije vrijedio ništa. A kako su se u duši osjećali sami robovlasnici, bolje je i ne pitati. Opravdava ih neznanje. Nas sada ne može opravdati nikakvo neznanje. Svi znamo da je milosrđe spas za ljude i društvo. Svi znamo da je svaki čovjek, i onaj koji još živi hendikepiran u majčinoj utrobi, i onaj koji se raspada od bolova na psihijatriji, kao i onaj koji se pun snage penje po planinama, jednako vrijedan. Bog ljubi svako biće.

I najgori kršćanski svijet poznaje milosrđe

Ne napuštajmo svoje slabo kršćanstvo jer je ono neizmjerno uzvišenije od najboljeg poganstva. Blaženi Charles de Foucauld kaže: Ako sam spoznao da je Krist istinit, dužan sam ga slijediti pa makar bio jedini na svijetu koji to čini.

Pročitajte i druga razmišljana našeg don Šimuna:

don Šimun Doljanin – Žena vrsna


Foto: Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
In this article