Čini se kako je naše društvo usmjereno prema uništenju obitelji. Braku prijete pošasti poput razvoda, relativizma i sekularizacije. Istospolne i slične zajednice su potkopale značenje braka propitkujući uopće njegovu svrhu. Zapravo, ne samo da je razvod učestao, već je očekivani ishod za gotovo polovicu današnjih brakova. Mnogo djece je podignuto bez discipline, a njihov potencijal je uništilo zlostavljanje ili zapostavljanje.
No kroz povijest postoje primjeri kako su snažne obitelji formirale istinski temelj društva. Ove obitelji su društvu omogućile popravak odgajajući nove generacije vođa i svetaca. Sjetite se sv. Thomasa Morea, mučenika koji je živio život herojskih vrlina te koji je, čak i nakon smrti prve supruge, podučavao svoju djecu poznavati i ljubiti vlastitu vjeru. Sjetite se obitelji Martin, sv. Terezije iz Liseuxa koja je također proživjela gubitak majke, no djeca su nastavila voditi život svetosti.
Postoje stotine drugih primjera. Brak i obitelj mogu funkcionirati. Mogu pružiti priliku da rastemo u svetosti, da jačamo kulturu u kojoj živimo, da nadvladamo najveće prepreke i da uspijemo. No primjer Svete obitelji nas najbolje uči kako da izgradimo vlastiti mali „Nazaret“ i odgojimo svece koji će služiti Bogu i svijetu.
Teško je izravno usporediti Svetu obitelj i obitelji današnjice, no promišljanje o ulozi Marije kao majke, Josipa kao oca i Isusa kao djeteta pruža nam duhovnu perspektivu koja može oblikovati razumijevanje vlastite uloge u našoj obitelji.
Nazaretska škola
Na hodočašću prema Nazaretu, papa Pavao VI. je promišljao: „Nazaret je vrsta škole… kako bih se želio vratiti u vlastito djetinjstvo i pohađati jednostavnu, no duboko smislenu školu poput Nazareta!“ Objasnio je kako postoje tri ključne lekcije iz Kristova djetinjstva iz kojih možemo učiti:
- Ono je nudilo tišinu. „Mi trebamo to predivno stanje uma“, rekao je papa, „kako bismo se nosili s pritiscima i bukom svijeta.“
- Ono je bilo „zajedništvo ljubavi i dijeljenja“. Nazaret služi kao „model onoga što obitelj treba biti… lijepa u problemima koje postavlja i nagradama koje donosi, ukratko, savršen smještaj za podizanje djece – za to nema nadomjestka.“
- Ono je podučavalo disciplini. „U Nazaretu, domu tesarevog sina, učimo o radu i disciplini koju zahtijeva.“
Kao kršćanski roditelji pozvani smo biti uzori u vlastitom obiteljskom životu prema uzoru Svete obitelji iz Nazareta. Oblikujući svoj dom primjerom tišine, zajedništvom ljubavi i disciplinom, osiguravamo svoj doprinos stvaranju plodnog okoliša u kojem nastaju sveci.
Njegujte tišinu
Papa Pavao VI. najprije spominje tišinu jer se kroz tišinu vježbamo u molitvi. Tih unutarnji život je slobodan od borbi i ometanja, to je život postojanosti, dok je buka svijeta ometajuća. Upravo u unutarnjoj tišini kontempliramo i komuniciramo s Bogom.
Ne znamo mnogo iz Pisama o Isusovu djetinjem životu, no znamo da je dom Svete obitelji iz Nazareta bio svetište daleko od ometanja i utjecaja svijeta. Kristovo djetinjstvo bilo je skriveno vrijeme formacije i pripreme za njegovo poslanje. Priprema u tišini Nazareta bila je toliko važna za Isusa da ona predstavlja trideset i tri godine njegova života na zemlji.
Naši domovi trebali bi biti svetišta daleko od svijetaŠto više negativnih utjecaja u svoj dom propuštamo, to manje kontrole imamo nad onime što oblikuje karaktere naše djece. Dom obilježen tišinom dom je gdje su prioriteti dobro uređeni i gdje je žarište usmjereno na duhovno dobro djece.
Njegujući tišinu u domu učimo djecu izbjegavati ometanja. Uče boljoj koncentraciji i stoga su sposobniji razvijati vlastitu vjeru. Blažena Terezija iz Calcutte objasnila je na koji su način ona i njena sestra bile svjesne Božje volje za njihove živote. Rekla je: „Prije no što progovoriš, nužno moraš slušati jer Bog progovara u tišini srca.“ U tišini će naša djeca naučiti moliti i razvijati odnos pun ljubavi s Bogom, drugima i s nama. No vrlo je teško postići ovaj ideal.
U Lukinom evanđelju vidimo kako Marija nekoliko puta „pohranjuje“ događaje u svom srcu. Nije bila sigurna što da misli o događajima iz svog života, stoga je vjerovala Božjoj providnosti i pohranjivala ih je u tišini svoga srca (Lk 1, 28; 2, 19; 19, 51). Kao roditelji, mnogo stvari ne razumijemo i težimo odgajati svoju djecu prema Božjoj volji. No ako promišljamo o ovim pitanjima i uzdižemo ih k Bogu u molitvi, ubrzo ćemo shvatiti na što nas On poziva.
U mom domu postoji vrlo malo „tišine“. Zamislite sedmero djece ispod jedanaest godina koja mole, igraju se, uče, rade i povremeno se svađaju. No supruga i ja dajemo sve od sebe da ograničimo vanjske utjecaje. Ne gledamo televiziju, no povremeno pogledamo dobar film. Djeci je dopušteno slušati glazbu samo ako je poučna. Igra s prijateljima je također ograničena. Dajemo sve od sebe kako bismo oblikovali kulturu obitelji koja je usredotočena na formaciju karaktera i obrazovanje naše djece.
Vrijeme u kojem možemo graditi vrline u svojoj djeci je kratko. Moramo učiniti najbolje što možemo od njega. Ona će napustiti dom i slijediti volju Našeg Oca, stoga trebaju našu brigu i zaštitu kako bi izrasli u svece za koje su pozvani.
Izgradite zajednicu ljubavi poput svete Obitelji
Papa Pavao VI. rekao je kako je izgradnja „zajednice ljubavi i dijeljenja“ presudna za podučavanje djece vrlinama. Ova zajednica je također nužna kako bi u djeci formirala materijal za nesebične odnose pune ljubavi s Bogom te budućim supružnicima i djecom.
Izgrađivanje zajednice ljubavi i dijeljenja započinje spremnošću svakog člana obitelji da ponudi sama sebe za dobro drugoga. Roditelji su pozvani biti prvi primjer davanja sebe. Naši životi su predodređeni za služenje drugima. Marija je ovo razumjela. Razmislimo kako je ona sve ostavila i otputovala posjetiti svoju rođakinju Elizabetu. Iako je i sama bila trudna, spremno je otišla i služila u potrebama svoje starije rođakinje. (Lk 1, 39-56)
Razmislimo o njezinoj patnji dok je njezin božanski Sin bio mučen i umro na križu. Oduvijek je znala da će ona i njezin Sin morati podnjeti veliku patnju, ali je ponizno i s ljubavlju prigrlila svoj poziv i ostala uz njega do njegove smrti.
Sveti Josip nam je, također, ponudio primjer potpunog samopredanja kada je ponizno prihvatio Božju volju i poveo svoju obitelj iz opasnosti u Egipat. Bježali su poput izbjeglica, u siromaštvu, ali to je ono što su morali učiniti kako bi zaštitili božansko Dijete.
Kao roditelji, moramo biti spremni sve ostaviti i pobjeći kako bismo zaštititli naše obitelji. Ovo se ne odnosi samo na tjelesnu zaštitu već, što je najvažnije, na zaštitu njihovih duša. Kada opazimo prijetnju za moralni život naše obitelji, moramo pobjeći od te prijetnje ili je iskorijeniti iz naših domova. U zajednici ljubavi i djeljenja prvo pazimo na one za koje smo zaduženi i osiguravamo im zaštitničko okruženje u kojem se mogu razvijati.
Usudite se disciplinirati
Marija i Josip učili su Isusa, Josip ga je naučio raditi kao stolar. Mi živimo u potpuno drugačijem vremenu u kojem je rijetkost da oba roditelja mogu učiti svoju djecu na način da rade s njima svaki dan, ali lekcije o napornom radu i disciplina se mogu naučiti kada roditelji ulože trud i dozvole djeci da im pomognu u njihovim svakodnevnim zadacima kod kuće. Pomažući roditeljima, djeca uče vrlinu marljivosti, samodiscipline i odgovornosti kao i vrijednost rada.
Djeca će, također, naučiti biti poslušna volji svojih roditelja što im je vježba u poslušnosti volji Očevoj. Kao što nam sv. Luka kaže, čak i Isus „bio im je poslušan“ i „rastao je u mudrosti i dobi i milosti kod Boga i ljudi.“ (Lk 2, 51-52). Poslušnost usvaja vrlinu poniznosti koja je temelj svih vrlina i zajedno s ljubavlju oblikuje srž svetosti. Znamo da naša djeca nisu savršena. Njihove duše, baš kao i naše, ranjene su iskonskim grijehom. Zato je disciplina vrlo važna pri usvajanju svetosti u obitelji.
Riječ disciplina dolazi od latinske riječi za disciplinu koja znači „pouka ili znanje“, od discipulus ili disciple. Bog je roditeljima dao dužnost da discipliniraju dijete i roditelji su odgovorni pred Bogom za duše i formaciju djece. Djeca ne mogu naučiti vrline bez vodstva i primjera roditelja koji daju sebe. S vremenom, dobro je ponuditi djeci izbor kako bi naučili, ne samo kako sami razmišljati, već i o osobnoj odgovornosti, ali djeci nikada ne bi trebalo biti dozvoljeno odabrati nešto što će njihove duše dovesti u opasnost.
Obvežite se na molitvu
Molitva sjedinjuje tišinu, obitelj kao zajednicu ljubavi i dijeljenja i disciplinu – izvanredne osobine Svete obitelji. Ukorijenjena je u unutarnju tišinu, ona je središte zajednice ljubavi i dijeljenja i uzdiže disciplinu. Ako imamo odnos s Bogom, molimo. Tako je jednostavno. Oblikujući naše obitelji prema Svetoj obitelji molitva mora biti središte naših života i naš najveći prioritet. Ako želimo biti svete obitelji, moramo moliti. Sveta obitelj je naše najveće oružje protiv loših utjecaja na obitelji i naš najdjelotvorniji način kojim možemo utjecati na svijet. Drugi vatikanski koncil obitelj naziva „prvom i životnom stanicom društva“. (Apostolicam Actuositatem 11)
Mnogi pape, biskupi i povjerenici za pastoral duhovnih zvanja rekli su da je obitelj koja moli plodno tlo na kojem se njeguju pozivi za svećeništvo i posvećeni život. Sudionici smo izgradnje Crkve odgajajući svete muškarce i žene koji će ići van i djelovati u svijetu donoseći Kristovo svjetlo svemu što dotaknu i ohrabrujući našu djecu da istraže i budu otvoreni mogućnosti poziva na posvećeni život.
Život Svete obitelji uronjen je u Pisma. Marijin Veliča (Lk 1, 46-55), na primjer, pokazuje temeljito poznavanje Pisama. On ocrtava mnoge biblijske knjige i spontano je spojen na tako prekrasan način da je jasno kako je Marija imala duboko znanje o značenju riječi koje je izgovorila. Krist je, također, neprekidno kroz Novi Zavjet citirao Pisma.
Dnevno čitanje Svetog pisma i sudjelovanje u crkvenoj liturgiji časova trebalo bi imati svoje mjesto u katoličkim domovima. Zapravo, Sveta stolica uči da molitva liturgije časova pomaže obiteljima živjeti život Crkve u potpunosti:
„Uklapa se…obitelj, domaće svetište Crkve, trebala bi ne samo moliti Boga uobičajeno, već prema prilikama izgovarati dijelove časoslova da bi bila prisnije povezana s Crkvom.“ (Institutio Generalis de Liturgia Horarum 118)
Prihvatimo izazov svete Obitelji
U našim obiteljima Pisma daju temelje vjeri naše djece. Priče iz Pisama duboko su ukorijenjene u njihov um. Živeći liturgijsku godinu činimo glavne svetkovine i svete dane posebnima. Pokušavamo prihvatiti riječi svetog Pavla Kološanima:
„Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!“ (Kol 3,16)
Izazovno nam je zadržati pažnju kad čitamo Pisma s toliko male djece, ali da bismo se iskupili za to pjevamo pjesme i molimo krunicu. Zaključili smo da razmatranje otajstava krunice našu djecu uči kako moliti i otvara njihov um pričama iz Pisma.
Prema papi Pavlu VI. „nema sumnje da… bi krunicu trebalo smatrati kao jednu od najboljih i najučinkovitijih poznatih molitvi koju je kršćanska obitelj pozvana moliti.“ (Marialis Cultus 54). Ne smije se podcijeniti kao oruđe za katehezu.
Često pozivamo misionare koji idu od vrata do vrata ili Jehovine svjedoke da dođu u naš dom na razgovor. Jednom smo imali par mladih mormona na večeri. Zajedno smo molili i razgovarali i nakon jela sjeli su s djecom i pričali o Isusu. Jedan od misionara pitao je našu četverogodišnju kćer Molly voli li Isusa. Ona je odgovorila: „O, da!“ i nastavila pričati o Isusovom životu. Rekla je kako je „Isusova mama razgovarala s anđelom“ i onda postala „Božja mama“. Uzbuđeno je pričala kako je Marija posjetila Elizabetu „jer je i ona imala bebu u trbuhu i Marija joj je pomagala. Njena beba bio je sveti Ivan Krstitelj.“ Molly je nastavila kako je Isus bio rođen u jaslicama, kako je Šimun rekao Mariji da će biti tužna zbog Isusove smrti i da će „joj mač probosti srce“ i kako su Marija i Josip pronašli Isusa u hramu kako „uči učitelje“.
Mormoni su bili zadivljeni. Mi smo bili zadivljeni. Naša četverogodišnjakinja je objasnila glavne točke Isusova ranog života s dubokom jasnoćom i razumijevanjem. Shvatili smo da je krunica mnogo više od molitve, to je način na koji se može upiti ljepota Pisma tako da ih i četverogodišnjakinja može razumjeti.
Djeca najbolje uče iz priča i osobnih iskustava. Ako roditelji izlože djecu pričama o životima svetaca i daju im mogućnost da iskuse ljepotu vjere, ovi trenutci formacije ostat će duboko utisnuti u njihova sjećanja. Iz priča o Djetetu Isusu naučit će kako se ponašati i kako poštovati, kako ljubiti i kako moliti. Stvarajući vlastiti mali Nazaret vaša obitelj može upijati pouke Svete obitelji i biti čvrsto utemeljena u vrlinama koje grade oboje: obitelj i svijet.
Teško je ostati na putu živeći kršćanski život u svijetu koji je toliko odvojen od jednostavnosti Svete obitelji, ali nije nemoguće. Pozvani smo biti u svijetu, ne od svijeta. Ako gledamo Svetu obitelj kao primjer za naše obitelji, ne samo da ćemo naučiti kako živjeti svetim životom, već ćemo početi mijenjati kulturu u kojoj živimo. Naš mali Nazaret može biti osvježavajuće i tiho svetište u koje želimo ući svaki dan dok radimo za naš zajednički cilj.
Mike Sullivan – Catholic Answers
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Jordan Canella
