Čitanja:
1 Kr 19,9.11–13
Ps 85,9–14
Rim 9,1–5
Mt 14,22–33
Kako pronalazimo Boga u olujama i teškoćama svakodnevice, u kušnjama koje susrećemo trudeći se vršiti Njegovu volju?
Bog je Iliji u današnjem prvom čitanju zapovijedio da se popne i stoji na gori kako bi mogao vidjeti Gospodina. U evanđelju Isus zapovijeda učenicima da uđu u lađu i otisnu se na pučinu da bi ga kasnije susreli, vidjevši kako hoda po vodi.
U oba slučaja, Gospodin je prisutan i blizu je svojim miljenicima u zastrašujućim okolnostima – u oluji i valovima na noćnome moru, u požaru i potresu.
Ilija skriva svoje lice. Možda to čini jer se sjetio Mojsija koji je na istome brdu susreo Gospodina u vatri (vidi Pnz 4,10–15; Izl 19,17–19). Bog je tada rekao Mojsiju da nitko ne može vidjeti Njegovo lice i živjeti pa je skrio Mojsija u stijenu, a Iliju u špilju (vidi Izl 33,18-23).
Kad prelaziš preko vode na Njegov poziv, nećeš potonuti
I učenici su, poput Ilije, previše uplašeni da bi gledali Lice Gospodinovo. Današnje evanđelje otkriva nam Isusov božanski identitet. Samo Bog može hodati po moru (vidi Job 9,8) i zapovijedati uzburkanim valovima da se umire (vidi Ps 89,9-10). A riječi kojima im Isus daje do znanja da se ne boje, da je to on su iste one riječi kojima se Bog predstavio Mojsiju: “Ja sam.” (vidi Izl 3,14; Iz 43,10).
Čak je i Petar preplavljen strahom, iako ide ususret Gospodinu. Isus mu govori da je taj njegov strah znak manjka vjere. Slično se tako često događa svakome od nas. Strah nam unosi sumnju u srce i otežava nam vidjeti Slavu Božju koja prebiva u nama.
Ipak, imajmo na umu riječi današnjeg psalma koji nas podsjeća da je blizu spasenje Njegovo onima koji ga se boje. Po vjeri znamo da smo mi, kako Pavao kaže u današnjoj poslanici, baštinici obećanja, Božje posinstvo, Izrael.
Moramo vjerovati kada nam šalje kušnje – da nas je On pozvao da tim putem hodimo njegovim stopama. Spasit će te kao Petra i nećeš potonuti.
dr. Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
