Osjetljivo je srce majke

Slabosti su Gospodinove majčinske suze i pouzdanje očevo. Istinitost ovih riječi iskusila je i naša Ruža. U jednom trenutku bolnog srca, potražila je i pronašla utjehu u Svetom pismu.

194

Nedavno sam pročitala jedan zbilja nadahnut tekst o tome kako vapaji i boli majke paraju nebesa i diraju milostivog Gospodina u srce. „Slabosti“ su Gospodinove majčinske suze i pouzdanje očevo.
Nije mi teško to shvatiti, ta sama roditeljska ljubav odraz je Božje ljubavi prema djeci. Ponukalo me to da naraste ova moja vjera manja od gorušičina zrna. Često vapim Gospodinu. Često me suze obliju. Mihael je mnogo toga potreban i njegovih se potreba nerijetko plašim. Premda nam kuća odzvanja njegovim milim smijehom, neki vriskovi su duuuboko u srcu gdje ih samo Gospodin čuje.

Osjetljivo je srce majke. Zebe kad dijete ne jede, titra od radosti kad se dijete smije, slomljeno je zbog svake djetetove boli, po disanju raspoznaje što je djetetu.
Osjetljivo je na svaki šum i šuškaj po noći kad svi spavaju. To srce bdi i kad spava.
Majčino srce Gospodin najbolje osjeća.

Bog ču plač dječaka

Sjetila sam se tako riječi iz Svetog pisma. Riječi upućene Hagari. Ona je sa svojim djetetom lutala pustinjom. Žeđ ih je savladala i smrt je izgledala neizbježna. Jecala je skupa sa svojim djetetom.

Ali tada..

Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: „Što ti je Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.“  Tada joj Bog otvori oči i ona opazi zdenac. Ode i napuni vodom mješinu pa napoji dječaka. Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao.
Post (21, 17-21)

Mene ove riječi oduševljavaju! Kao i mnoge druge u Svetom pismu. Ali ove su me zatekle bolnog srca poput Hagarinog, jednako žednog…samo ne vode.

Nisam pozvana tumačiti Sveto pismo pa ću samo reći kakve vode pouzdanja se moje srce napilo iz ovih redaka. Hagara je patila, ali Gospodin nije joj prišao da je tješi i mazi, On je znao kakvu utjehu traži njeno srce premda je bila otjerana i odbačena. Podigao je njeno dijete i time nju podigao.

Bog je čuo plač dječaka…
Zamišljam radost i zahvalnost u njenom srcu potom. Kako je žalost okrenuta u igranje srca. Kako je Gospodin otvorio njene oči. Koliko li je tada bolje vidjela Božju ljubav i providnost.

Kako se je moje srce tu napilo skupa s Hagarom. Kako se moje srce poistovjetilo s tom ženom. Pije još uvijek te žive vode. Utješio me Gospodin, pokazao mi opet kako je On uistinu nježan roditelj. Otvorio je Gospodin i moje oči i zamisli, na isto me opet pozvao. Na vjeru!! Na studenac vjere. Da priđem i pijem.

Blagoslivljam te, Gospodine. Hvala Ti što je Tvoje savršeno i sveto srce osjetljivo na vapaj majčin i pouzdanje očevo.
Gospodine moj, divim Ti se! ❤

Ruža Đurić – Žena Vrsna


Foto: Pixabay.com

Print Friendly, PDF & Email
In this article