„Bog nije pristran (Dj 10,34). On ne gleda na plemićko podrijetlo, vrijeme provedeno u Njegovoj službi ili količinu naših dobrih djela. Bog gleda na rastući žar i gorljivu ljubav odane duše. On ne gleda na tvoje nekadašnje ponašanje, već na osobu kakvom sada počinješ biti.” – sv. Bonaventura
Trn podsjeća na čovječnost i slabost
Jedan od mojih najdražih odlomaka iz Svetog pisma je poslanica sv. Pavla Korinćanima u kojoj spominje „trn u tijelu”. Bog je dopustio taj trn da se sv. Pavao ne bi uzoholio ili uzvisio u brojnim utjehama koje su mu dane.
Prisutnost tog trna podsjeća svetog Pavla na njegovu čovječnost i slabost. Ne ostavlja mu ništa čime bi se mogao hvaliti osim Gospodina. Upravo tu cvate predivan dar i milost njegova trpljenja. Kao nesavršeni instrument, sv. Pavao odražava veličanstvo i djela Gospodnja jednostavnošću svojega predanja Bogu i nijemim krikom svojih borbi.
Kao i svi mi, sv. Pavao borio se s nesavršenošću i mukom iskušenja. Iskustvo iskušenja razlikuje se od osobe do osobe, ali borba je uvijek prisutna. Ponekad živimo u sjeni svojih iskustava i rana iz prošlosti. Neki naši grijesi mogu se i dalje zadržati u zakutcima našega srca i uma, čak i nakon brojnih ispovijedi i pokajanja. Neke rane mogu ponovno izaći na površinu i još uvijek boljeti.
Trenutačno zadovoljenje potreba
Božja milost i ljubav su bezuvjetne. Sv. Bonaventura nas podsjeća da Bog „ne gleda na tvoje nekadašnje ponašanje, već na osobu kakvom sada počinješ biti”. Često postajemo previše zaokupljeni poteškoćama s kojima se suočavamo i „trnjem u sebi” pa ne primjećujemo neizmjernu milost koju nam Bog šalje.
Težimo za najbržim rješenjem svojih problema i boli, osobito suočeni s mnoštvom poruka iz okoline koje nam govore o trenutačnom zadovoljenju potreba. Od brze prehrane do trenutačne komunikacije, možemo upasti u iskušenje da žudimo za ozdravljenjem čak i najdubljih boli samo pritiskom tipke. Nažalost, i na sreću, trnje ostaje.
Držati sve pod kontrolom
Ako ostanemo ukorijenjeni u Kristu i iskreno Ga nastojimo slijediti s “rastućim žarom i gorljivom ljubavlju”, naš „božanski liječnik” sigurno će donijeti ozdravljenje koje nam je potrebno da nastavimo vršiti misiju na koju nas poziva, tempom s kojim se možemo nositi za Njegovo dobro. Ako se s vremena na vrijeme ubodemo na poneki trn, prepoznajmo u tim trenutcima da je to za naše dobro i za dobro drugih ljudi.
Nismo bez mana i nismo savršeni samo zato što nastojimo živjeti u skladu s Božjim planom. Grešni smo i ranjeni – to nam je zajedničko s najboljima od najboljih! Pitam se koji je motiv onih koji tvrde da „drže sve pod kontrolom” dok nastoje svjedočiti Božju dobrotu. Istina je da se svi držimo zajedno koliko god možemo zbog Božje dobrote. Jedino što bismo trebali reći da držimo zajedno su naše ruke sklopljene u neprestanoj molitvi.
Živjeti s trnom u sebi
Ja živim s trnom iz prošlosti u sebi. On me uvijek iznova podsjeća na Božju dobrotu i milost u mojemu životu, ali ne na skrupulozan način. Podsjeća me na put obraćenja koji još uvijek traje. Nekoć sam se bojala susresti ljude koji su me poznavali prije nego što sam postala praktična vjernica. Bojala sam se njihove osude i, iskreno, bila sam pomalo zaokupljena samom sobom i time kako će me „oni” doživljavati ili kako će me se sjećati.
S vremenom sam počela prepoznavati čudesan način na koji je Božja preobražavajuća milost progovarala kroz te susrete i naposljetku donijela veliku radost. Kada bih čula da netko kaže: „Baš si se promijenila!”, to me podsjećalo na Onoga koji je veći od svih nas i koji me spustio na zemlju!
Gospodin je ozdravio uspomene, koje nisu baš bile najljepše, ali s vremena na vrijeme tu je milost uboda na trn koja me podsjeća tko Bog jest, a tko ja nisam. Uboda koji ispravlja moju sposobnost rasuđivanja i omogućuje mi prepoznati da za služenje Bogu nije važno biti savršen. Ubod na trn podsjeća me da druge ljude gledam kroz prizmu svoje vlastite grešnosti, a ne s pristranošću.
Bog „ne gleda na tvoje nekadašnje ponašanje, već na osobu kakvom sada počinješ biti”. Nastojmo ne zaboraviti kako smo se nekoć ponašali da bismo zauvijek mogli živjeti radujući se u Gospodinu po svjedočanstvu svojega života i onoga što počinjemo biti zahvaljujući Njegovoj milosti.
Chastity Project – Žena vrsna
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: Damianum Castrum – Pexels
