Iako je malo ljudi imalo tako velik utjecaj na 20. stoljeće kao što ga je imao papa Ivan XXIII., on je ipak izbjegavao svako spominjanje toga. Opisuju ga kao onoga čija se jednostavnost, svakodnevnost i „običnost“ isticala iznad svih njegovih vrlina, sposobnosti i kreposti.
Papa Ivan XXIII. rođen je u skromnoj obitelji
Angelo Giuseppe Roncalli bio je prvorođenac seoske obitelji u Sotto il Monte, seocu u blizinu Bergama, u sjevernoj Italiji. Uvijek je bio ponosan na svoje skromne korijene. Dok je bio u bogosloviji, pridružio se franjevačkom svjetovnom redu.
Nakon svećeničkog ređenja 1904. godine, Angelo je otišao u Rim studirati kanonsko pravo. Ubrzo je počeo raditi kao tajnik biskupa, nedugo zatim i kao učitelj Crkvene povijesti u sjemeništu te izdavač dijecezanskih novina.
Dužnost da služi kao nositelj ranjenika za talijansku vojsku tijekom Prvog svjetskog rata pomogla mu je upoznati svu grozotu i jad ratovanja. 1921. godine postavljen je za nacionalnog upravitelja Društva za promicanje vjere u Italiji.
1925. godine postao je papinski diplomat. Služio je u Bugarskoj, Turskoj i naposljetku Francuskoj. Tijekom Drugog svjetskog rata upoznao je vođe Pravoslavne Crkve. Uz pomoć njemačkog ambasadora u Turskoj, tada već nadbiskup Roncalli pomogao je spasiti 24 000 Židova.
Povjerenu ulogu pape shvatio je vrlo ozbiljno te je radio na izgradnji mira u svijetu
Nakon što je proglašen kardinalom te mu je dodijeljena služba u Veneciji 1953. godine, napokon se skrasio. Mjesec dana nakon njegovog 78. rođendana izabran je za papu. Odabrao je ime Ivan po svome ocu te po zaštitniku rimske katedrale, sv. Ivanu Lateranskom. Papa Ivan XXIII. ozbiljno je shvatio svoju ulogu i dužnosti. Počeo se susretati sa političkim i religioznim vođama iz cijeloga svijeta. 1962. je bio duboko uključen u pokušaje rješavanja Kubanske krize.
Njegove slavne enciklike su Majka i Učiteljica (1961.) te Mir na zemlji (1963). Papa Ivan XXIII. je proširio zbor kardinala i učinio ga internacionalnijim. Prilikom otvaranja Drugog vatikanskog koncila kritizirao je „proroke propasti“ koji „u današnjem svijetu ne vide ništa osim uništenja“. Dodao je i da se „Crkva uvijek protivila pogreškama, ali se u današnje vrijeme Kristova Zaručnica služi lijekom milosrđa, više nego strogoćom“.
Na svojoj smrtnoj postelji papa Ivan XXIII. je rekao:
„Nije se Evanđelje promijenilo, nego smo ga mi počeli bolje shvaćati. Oni koji su živjeli onoliko dugo koliko sam ja živio, mogli su usporediti različite kulture i običaje te sada znaju da je došao trenutak kada smo pozvani razlučivati znakove vremena, koristiti prilike koje su nam dane i gledati naprijed.“
Dobri papa Ivan XXIII. umro je 3. lipnja 1963. godine. Sveti papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 2000., a papa Franjo ga je kanonizirao 2014. godine.
Franciscian Media
Prevela: Lea Potočar
Foto: Liturgy Guy
