Imam toliko toga, ali…

imam

Gledam obrise Tvog djela u zrcalu.

Ne volim to što vidim.

Ne volim sebe ovakvu kakvom si me stvorio.

Ne volim to što u svemu mogu vidjeti Tvoj dodir osim tu.

U zrcalu.

Lice mi se čini prenapuhano, nos je pomalo velik, donji zubi su krivi.

Ruke su mlohave, noge i bokovi preširoki, koljena kriva.

Narav mi je brzopleta, jezik još brži. Nespretna sam i nesposobna.

Gledam se u oči koje nose boju Tvog neba i iz njih po tko zna koji put ide kiša.

Ljubite jedni druge kao sebe same!

Ne ljubim se, niti malo. Kako onda mogu ljubiti bilo koga drugog?

Pitam sebe i Tebe u kojem trenutku sam shvatila da nisam dovoljno… lijepa? Pametna? Dovoljna?

Kada su uspjeli tako duboko usaditi u mene da ne vrijedim sazdana Tvojim standardima?

A imam sve – vid, sluh, njuh, opip, okus. Sve udove i organe. Imam obitelj i prijatelje. Sve redom pohvale i dekanove nagrade. Imam zidove pune uspomena i ladice pune pisama.

Imam cijelo nebo zagrljaja oko sebe i ocean ljubavi koji me zapljuskuje stalno.

Imam maleno srce koje kuca ispod mog.

Imam Tebe i odnos s tobom.

Imam toliko toga, a ipak ne prihvaćam sebe

Ali … nemam sebe. Ne prihvaćam se. Ne znam kako i ne znam zašto. Ne znam zavoljeti sebe.

Gledam obrise Tvoga djela u zrcalu… i samo Te molim da mi ne uzmeš za zlo što ne umijem od svih ljubiti baš taj odraz.

Trulež. To ja vidim… Dolazim Ti, a ne nalazim se. Ostajem sama sa svojim željama i očekivanjima.

Što je toliko pogrešno u meni i na meni?

Zašto sebe ne volim toliko?

Zašto ne vidim Tvoje remek djelo?

Prijatelj si mi. Jedini kojem se još uvijek usudim izreći koliko se gušim u vlastitim mislima.

Koliko se borim izaći među ljude, preživjeti dan. I znam da si tu i da me čuješ, i čekaš…

Jedino što mi preostaje je i dalje gledati Tvoje nebo u svojim očima i prati ga kišom.

Moliti te da čuvaš ovaj mali život – od mene.

U nadi da ću pred Tvojim licem jednog dana pronaći i svoje.

Baš onakvo kakvim si ga Ti zamislio.

(…)

Tvoja Rahaba


Rahaba – Žena vrsna
Foto: Taylor Smith – Unsplash

Rahaba

Rahaba je u Bibliji kanaanska bludnica koja je to postala krivnjom drugih ljudi. Rahaba koja piše Gospodinu na portalu je odrasla djevojčica, divlje naravi sa željom da bude pitoma, supruga, majka kći sestra, prijateljica, i najvažnije od svega Njegovo poslušno dijete. Obje Rahabe imaju istu prošlost ispunjenu pijeskom grijeha, ali Bog je u toj pustinji srca pronašao biser istinskog nastojanja poznavanja Abbe koji gleda vrijednost srca i kada je nitko drugi ne vidi. „Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!“ Rim 11,24