„To jutro me probudilo curenje vodenjaka popraćeno laganim trudovima. Išla sam se obući i pripremiti za bolnicu. Probudila sam muža rekavši mu da ćemo krenuti čim popijem kavu. On se u šoku digao jer je termin bio tek za dva tjedna. I samo što se ustao iz kreveta, počeo je potres. Doživio je u jednoj minuti dva šoka”, započela je ovako priču Ivana Plivelić, jedna od majki koja je prošla porod za vrijeme potresa u Zagrebu.
„Svi smo bili ispred kuća u autu, meni trudovi na 5 minuta. Moram ići, a ja plačem jer ne bih ostavila sina u ovoj situaciji i strahu. Krenuli smo, a po gradu, po cesti kao da su pale granate. O prizoru ispred Petrove bolnice neću puno pričati, vidjeli ste… Uživo je još gore”, nastavlja Ivana. Ispričala je i kako joj je prišla medicinska sestra i rekla da će porod morati biti u autu.
„Ja sam ostala u šoku, ali opet imala sam neki neobjašnjivi mir. Kao da sam lebdjela iznad cijele te situacije. Smireno. Kao da me netko nosio. Ja, koja sam potvrđeni paničar i užasno anksiozna. Samoj sebi nisam vjerovala.”
Podijelila je i informaciju da je kasnije saznala da se puno njih molilo za nju. Njena je majka mnoge potaknula na molitvu, uključujući i zajednicu Marijina legija. „Cijelu sam trudnoću postila srijede sv. Ani i molila krunicu Kraljici od svete krunice. Puno sam molila i s posebnim žarom jer je prva trudnoća bila jako rizična, a nakon nje je bio spontani. Trudnoća je bila školska, kao i porod, bez obzira na okolnosti.”
Porod za vrijeme potresa nisam osjetila, ali muž je
Ispričala je da su doktori i sestre stalno dolazili do automobila ispitujući kako je i napominjući da javi kada krene tiskanje. „Taman kad su bolovi postali sve jači, sestra je došla po mene i rekla da su osposobili jednu sobu na onkologiji. Porod u hladnoj, ali urednoj sobi umjesto u autu zvučao je kao porod u hotelu. Bile smo dvije u sobi, i istovremeno smo imale bolove i rodile u razmaku od petnaestak minuta. Ono što je zanimljivo, nije bilo nikakvih priprema. Nije bilo klistira, mjerenja tlaka, davanja ovoga i onoga, apsolutno nikakvih priprema. Kad sam se dovoljno otvorila, samo su rekli da tiskam. Hvala Bogu, nije bilo nikakvih komplikacija, Božja milost! Brzo sam se otvarala, ali je zato bilo užasno bolno. Zanimljivo je da me porađala jedna moja poznanica koja je jako duhovna, smirena i stručna. Baš je ona bila dežurna taj dan. To je isto Božja milost. Vidjevši nju, odmah sam znala da će sve proći dobro.”
Ivana je spomenula i da je njezin muž osjetio lagani potres dok je rađala, ali ga ona nije osjetila od tiskanja i bolova. Dok je rađala, molila je Boga da se ne ponovi onakav potres.
„Nakon poroda rekli su nam da idemo isti dan u 17 sati kući. Rodila sam u 10:10. Iako sam se bojala kako ću, s druge strane jedva sam čekala ići doma zbog straha od potresa. Malena nije baš htjela jesti i gušila se vlastitom slinom, a oni su je oblačili da ide doma. Ja sam samo ponavljala u sebi – Isuse, uzdam se u tebe, ti ćeš mi pomoći. I tako smo hrabro otišli doma.”
Božja milost vodila je i mene i medicinske djelatnike
Ivana iznosi da su prva tri dana bila užasno naporna jer je sve bilo na njoj. Tvrdi da tri dana u bolnici puno znače jer omoguće koliko – toliko odmora majci. Nakon što je napetost popustila, prisjeća se da su joj se počele vraćati slike od toga dana, potresa i poroda. Tuga, suze i neki neopisiv strah su je obuzimali na trenutke. „Prihvatila sam to kao križ koji moram nositi i proći kroz to. I mogu samo zahvaliti Bogu što je sve dobro prošlo i što me to uhvatilo kad je sve već bilo gotovo. Brzo me i to prošlo, molila sam sv. Riti za mir i sada se sve vratilo u normalu“, svjedoči Ivana.
Spomenula je i brojne darove koji su stizali za Magdalenu. Podrška i čestitke od poznatih i nepoznatih ljudi ostavile su je bez riječi i probudile osjećaj velike ljubavi.
Naglasila bih da nisam ja hrabra mama, nego sve te sestre, liječnici, pa čak i spremačica koji su se našli toga dana tamo. „Toliko su bili divni, smireni, staloženi. Porađali su me kao da porađaju u najboljim uvjetima. Bogu hvala na njima i što je sve ovako prošlo. Nadam se da ćete u ovom mom iskustvu pronaći podsjetnik da se ustrajnom molitvom i postom sve postiže – pa i miran porod usred pandemije i potresa. Bog vas blagoslovio!” zaključila je hrabra mama Ivana.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Jonathan Borba – Unsplash
