Postoje li komadići Raja na Zemlji? Pitaš se što je to Kraljevstvo Nebesko? Kako ono izgleda? U jednoj od prispodoba Isus kaže kako je Kraljevstvo Nebesko slično gorušičinu zrnu koje netko uze i posija na svojoj njivi. Ono je, svakako, najsitnije od svega sjemena, ali kad uzraste, bude veće od drugoga povrća, razvije se u stablo tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se u njegovim granama.
Kada dovoljno sazrije da urodi plodom, sjeme biva nemirnije, žednije, gladnije
I dalje teško shvaćaš i pronalaziš odgovore. Osjećaš se baš poput ovog gorušičinog zrna. Naizgled tako malen, neznatan, beskoristan i zaboravljen, a pri tome uopće ne primjećuješ tog Vrtlara koji te cijelo vrijeme tako nježno i polako zalijeva, opkopava i njeguje sjeme u tvojoj nutrini. Vidjevši kako je ono već dovoljno uzraslo, zrelo i spremno dati prekrasne plodove On, Vrtlar, sada dotiče to sjeme – tvoje srce. Ostaješ zbunjen jer odjednom sve biva nemirnije, sve žednije, sve gladnije. Tada, ni sam ne znajući kamo, želeći otkriti mjesta koja nikada prije nisi vidio, odlučio si krenuti na put.
Put zbog kojeg bi najradije pobjegao, odustao i vratio se u svoju sigurnu luku jer pred sobom vidiš samo dugačku cestu punu zavoja, uzbrdica i nizbrdica. Noge ti već postaju umorne, koljena klecava, ali ti i dalje ustraješ. Koraka je sve više i više. Hodaš s tim malenim srcem u ruci i pitaš se za čime ono čezne i kamo ga točno trebaš odvesti kako bi ga smirio, nasitio i utažio njegovu žeđ. Odjednom zastaješ, sada već jedva dišući. Osjećaš i vidiš kako srce u tvojim dlanovima počinje gorljivo i radosno kucati, čekajući da ga pustiš iz svojih sigurnih ruku jer je spremno. Konačno je otkrilo i spoznalo gdje se nalazi Živi i Vječni Izvor napajanja.
Tvoji komadići dio su puno većeg mozaika Dobrote i Ljepote
Tamo gdje vidiš siromaha kako prosi, iako ne znaš i pitaš se je li on zaista u potrebi, ti mu svejedno prilaziš i daruješ tu jednu kunu. Tamo gdje su ti najbliži srce slomili i preostali su samo komadići, a ti si iznova skupio snage za još jedan oprost u nizu, ponovno se darujući, ponudivši opet jedan komadić srca koji ti je ostao. Tamo gdje u kutku svoje sobe plačeš, skupljen na krevetu i ponovno slomljen, vapeći za utjehom, ipak izlaziš iz te sobe na ulicu i susrećeš potpunog stranca koji utjehu pronalazi u tebi.
I ti počinješ razgovarati sa strancem, vidiš suze kako mu teku niz obraze, vidiš kako traži smisao svog postojanja, a ti bivaš taj koji mu otire suze vraćajući mu nadu u život i tada shvaćaš – srce koje je čeznulo za utjehom u svojoj sobi, biva utješeno pružajući utjehu strancu u potrebi.
Postaješ maleno svjetlo tamo gdje se tama odavno zavlastila
Tamo gdje te riječima ponižavaju i obezvređuju, a ti ipak uspijevaš navući još jedan osmijeh na lice i uzvratiti lijepim riječima. Tamo gdje ti više ništa ne daje povoda za ljubiti i voljeti, gdje ti sve postaje teško i mrsko, a ti ipak uspijevaš skupiti još to malo snage, nastavljaš nesavršeno i uz poteškoće, ali uspijevaš ljubiti i voljeti. Tamo gdje se tvoji roditelji bore s ovisnostima, gdje se neprestano svađaju, gdje se rastaju i ti se ne želiš vratiti kući, a ipak dolaziš, ulaziš u svoju sobu, padaš ničice na koljena, puštaš suze da teku i upravljaš molitve za svoje roditelje visoko, Gore, prodirući i potresajući cijelo Nebo.
Tamo gdje su ti slomili svaku nadu, svaku vjeru, svako svjetlo, svaku želju, svaku čežnju, svaki san. Tamo gdje si razočaran samim sobom, svojom voljom, svojim odlukama i planovima, a onda vidiš Njega kako dolazi k tebi, malenom, slomljenom i praznom uzimajući te za ruke, podižući te i stavljajući te na Svoja sigurna ramena. Gledaš Ga kako tvoju slabost, krhkost i slomljenost pretvara u neizmjernu snagu za koju nisi ni znao da postoji u tebi. Gledaš kako te čini i oblikuje u borca, u velikog orla koji čezne za prostranstvima, visinama i dubinama jedva čekajući da poleti ovim Božjim Kraljevstvom na zemlji. Strpljivo čekajući da taj Kralj tvoje zamagljene, nejasne i teško shvatljive želje i snove razbistri i učini ih kristalno jasnim kako bi, kao poslušni sluga, izvršio Njegovu volju, a On ispunio najdublje čežnje tvog malenog, a tako gorljivog srca.
Konačno, prepoznaješ da postoje komadići Raja ovdje, na Zemlji
I Duh će u tebi kliktati od radosti izgovarajući riječi zajedno s evanđelistom Lukom: „Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti.“ Sada shvaćaš prispodobu o gorušičinu zrnu. Shvaćaš da si to zrno upravo ti. Zrno koje je prvo moralo rasti pod rukom svog Vrtlara i biti duboko ukorijenjeno u Njemu kako bi moglo izrasti u prekrasno, raskošno stablo, prepuno sočnih plodova, na kojemu drugi pronalaze odmor i okrijepu.
Da, komadići Kraljevstva Božjeg postoje već sada, ovdje na zemlji. To je Kraljevstvo zbog kojeg se isplati krenuti na nepoznat put prepun vijugavih cesta, uzbrdica i nizbrdica. Za koje se vrijedi žrtvovati, trpjeti, padati, boriti i na kraju izgubiti svoj život ovdje na zemlji kako bi jednoga dana zadobio nezamjenjiv i nemjerljiv poklon zamotan u najljepši ukrasni papir – Život Vječni.
Ivona Lukac – Žena vrsna
Foto: Brooke Cagle – Unsplash
