Znaš li koji su sveci imali poteškoća s učenjem?

s učenjem

Učit ću te, put ti kazati kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
Ps 32,8

Zamislite, ako možete, da su neki od najvećih profesionalnih sportaša naših vremena u mladosti potpuno mrzili sport te su bili nespretni i nekoordinirani. Ova se zamišljena situacija itekako mogla dogoditi (i da jest, pokazala bi važnost postojanosti i čvrstoće ljudskoga karaktera). Ovdje je spomenuta da bi najavila jednog koji jest imao ovakav zapažen i nevjerojatan preokret u životu: španjolski biskup iz 7. stoljeća, Izidor Seviljski.

Impresivna postignuća studenta koji je mrzio učenje

Izidor, koji je nakon gotovo 1100 godina poslije svoje smrti bio proglašen naučiteljem Crkve, bio je jedan od najvećih učenjaka svoga doba. Kao nadbiskup Toleda donio je dekret da se osnuju sjemeništa ili katedralne škole u svakoj dijecezi u Španjolskoj. Kao najobrazovaniji čovjsek u zemlji, sastavio je vrlo impresivan kurikul širokog raspona za obrazovanje studenata. Izidor je čak sastavio i svoju vlastitu enciklopediju nazvanu Etimologija (ili Porijeklo) koja je sakupila sve znanje njegova doba u jedinstvenu cjelinu.

Impresivna postignuća, zaista – ali kako se ona uklapaju u raspravu o poteškoćama s učenjem? Vrlo jednostavno, zato što je Izidor kao student mrzio učenje i studiranje.

Sveti Izidor potekao je iz vrlo posvećene obitelji; njegova sestra i dvojica braće su kanonizirani. Jedan od braće, sveti Leander, bio je mnogo stariji od Izidora i bio je zadužen za njegovo obrazovanje. Leander je bio vrlo inteligentan i dobro obrazovan i to je vjerojatno utjecalo na njegova velika očekivanja od svog mlađeg brata. Zapravo, bio je tako strog da je Izidor jednog dana pobjegao. Mladić je pobjegao u šumu i dok se odmarao, primijetio je kamen kojeg je isklesala voda, kap po kap.

Izidor je o ovome promišljao i tada mu je sinulo: ako on pristupi svom učenju na isti način, uspjet će. Za njega nije bilo bitno sve naučiti ili sve shvatiti odjednom. Samo je želio nastaviti upornošću, korak po korak, učeći malo po malo sve dok u potpunosti ne savlada predmet. Izidor se vratio studiju i svojim je novim stavom i osjećajem odlučnosti uspio mnogo više nego što je mogao zamisliti.

Onaj koji ima poteškoća s učenjem, ali se bori i ustraje, biva nagrađen

Ovo ne znači da svaki student može postati veliki učenjak, ali je istina da Bog želi da damo sve od sebe u nastojanjima da nešto naučimo. Sve dok se trudimo, On će nam rado pomoći. Kao što je sveti Izidor kasnije izjavio: “Onaj koji ima poteškoća s učenjem, ali se istinski trudi, nagrađen je. Jednako tako, onaj koji ne njeguje svoju Bogom danu intelektualnu sposobnost, osuđen je da prezire svoje talente i čini grijeh lijenosti.” Drugim riječima, Gospodin ne gleda na stupanj našeg akademskog (ili bilo kojeg drugog) uspjeha, već koliko se marljivo trudimo.

Kao što je za očekivati, mnogi sveci se ubrajaju među najveće mislioce i učenjake u povijesti. Dobar dio njih je unaprijedio metode i dostupnost obrazovanja za druge. Takva svetica je sveta Anđela Merici, koja je početkom 16. stoljeća bila ispred svoga vremena i osnovala red koji je posebno posvećen poučavanju (sestre uršulinke). Takav je i sveti Ivan Bosco, talijanski svećenik iz 19. stoljeća koji je uzrujavao profesionalne pedagoge uspješno obrazujući i usmjeravajući delikventne dječake koristeći kombinaciju nježnosti, čvrstoće i praktičnosti zajedno s nastojanjem da učenje bude ugodno.

Ostali poznati učitelji u povijesti Crkve uključuju svetog Lovru Brindisijskog, velikog stručnjaka za Sveto Pisma kome je tečnost u korištenju drevnih jezika omogućila proučavanje originalnih tekstova Biblije. Zatim sveti Ivan Krstitelj de La Salle, francuski svećenik koji se – poput svetog Ivana Bosca dvije stotine godina kasnije – posvetio obrazovanju siromašnih, nepovlaštenih dječaka (usprkos tome što mu je u početku ovaj posao bio odvratan).

I sveci su imali poteškoća s učenjem

Bez obzira koliko ovaj popis bio impresivan, ne bi smio zasjeniti jednu važnu činjenicu: nisu svi sveci uživali u školi niti im je svima bilo jednostavno učiti. Sveti Augustin je, primjerice, mrzio pohađati nastavu. Ironično, tijekom svoje dugotrajne potrage za istinom, i sam je postao popularan i uspješan učitelj. Neki su se sveci mučili s učenjem. To je bio slučaj poznatog zaštitnika župnika, svetog Ivana Vianneya. Budući Župnik Arški, kako je kasnije bio prozvan, žarko je želio postati svećenikom, no činilo se da su njegove poteškoće s učenjem to onemogućavale. Jedino su pomoć tutora i mnogo marljivosti i molitve s njegove strane, svladali ovu prepreku. Čak i tada, zaređen je više zbog svoje predanosti i rastuće svetosti nego ijedne druge očite kvalitete.

Mladu djevojku Bernardica, kojoj se Blažena Djevica ukazala unutar godine dana od smrti sv. Ivana Vianneya, smatrali su sporim učenikom i, iako je imala 14 godina, još uvijek nije primila Prvu sv. Pričest. Zaista, upravo je Bernardičina neinteligentna narav potvrdila vjerodostojnost njene tvrdnje da je vidjela Mariju. Kada je rekla svom župniku da je Žena o kojoj je riječ sebe nazvala “Bezgrješnim Začećem”, svećenik je shvatio da bi bilo nemoguće za Bernardicu da je umislila ili izmislila takav izraz.

Molitva je vrlo važna u postizanju akademskog uspjeha

Svi su sveci shvatili da je molitva vrlo važna u postizanju akademskog uspjeha – no, postoji barem jedan primjer sveca koji se skoro previše molio tijekom studiranja. Kao dominikanski novak, sveti Louis Bertrand jako je uživao u jednogodišnjem razdoblju molitve i kontemplacije. Slijedeći svoju uzvišenu profesiju, međutim, mnogo veći naglasak stavljao je na obrazovanje. Louis je shvatio da je njegova nova rutina zamorna i žarko je želio prestati s učenjem da bi pojačao molitvu – sve dok nije spoznao da je to bila suptilna napast Sotone da ga odijeli od njegova konačnog cilja. Poučen ovom spoznajom, Louis je radio obnovljenom predanošću i uspješno završio studij propisan njegovim redom.

Crkva je oduvijek cijenila obrazovanje, ali je također prepoznala da se mnogo puta Bog sakrio od učenih i pametnih, a otkrio najmanjima. Blaženi Jordan Saksonski, nasljednik sv. Dominika kao general dominikanskog reda, jednom je obaviješten da su neki novaci toliko neinteligentni da ih se jedva može naučiti čitati. Jordan je odgovorio: “Pustite ih. Ne prezirite ni jednoga od malenih: reći ću vam da će mnogi od njih postati izvrsni propovjednici.” – a tako je i bilo.

Obrazovanje je nekim svecima bilo izvor poniženja. U mladosti su velikog teologa Tomu Akvinskog njegovi kolege prozvali “glupim volom”, jer ih je njegova samozatajnost u razredu odvratila od spoznaje kako je imao briljantni um. I sv. Ignacije Lojolski, osnivač Družbe Isusove, i kasnije isusovac sv. Alfonso Rodriguez, kasno su započeli svoje akademske karijere. Iako već odrasli muškarci, prije zaređenja su morali pohađati gimnaziju i učiti latinski zajedno s upola mlađim dječacima.

Na ponizne duše Bog slijeva svoje najobilnije svjetlo i milost

Međutim, poniznost je primjerena kada govorimo o učenju, jer bez obzira koliko učili, naše znanje je maleno u usporedbi sa znanjem anđela, a ništavno u usporedbi sa sveznajućim Bogom. Štoviše, naši opravdani napori da učimo i naučimo moraju ostati na pravom smjeru. Veliki učenjak i naučitelj Crkve, sv. Bonaventura, jednom je primijetio da siromašni, neobrazovani ljudi mogu vrlo dobro poznavati i voljeti Boga, više nego teolog ili crkveni vođa, a sv. Vinko Paulski zabilježio je: “Na ponizne duše Bog slijeva svoje najobilnije svjetlo i milost. On ih uči onome što učenjaci ne mogu naučiti, a misterije koje najmudriji ne mogu dokučiti, On njima objavljuje jasno.”

Dobro obrazovanje nije uvjet za svetost, niti su poteškoće s učenjem prepreka na putu svetosti

Dobro obrazovanje može olakšati život i učiniti ga zadovoljavajućim (iako nema prave garancije za to), ali zasigurno nije uvjet za svetost. Kao što je sv. Pio X. istaknuo: “Da bismo ispravno slavili Boga, nije nužno biti učen.” Obrazovanje je sredstvo za postizanje cilja – a to je poznavati i voljeti Boga cijelim svojim srcem. Zato bi se naši napori da učimo i shvaćamo trebali uklopiti u taj proces.

U pismu svome mlađem bratu, svećenik i mučenik iz 19. stoljeća, sv. Teofan Zatvornik je napisao: “Jednog će vam dana biti drago što ste naučili lekciju. Više će vam odgovarati da napravite ono što Bog želi od vas, kako biste na kraju osvojili Raj. Jedino to mora i biti svrha svega što radimo. Radi marljivo, radi postojano, ne za slavu, čast ili nagradu, već da biste jednostavno ugodili Bogu.”

Ako stremimo akademskom uspjehu u prvom redu zbog vlastite slave, nije važno koliko bismo uspješni mogli biti, sva nas naša postignuća ne mogu učiniti zadovoljnima. Ako se, međutim, trudimo učiti i razviti naš um u prvom redu Bogu na slavu, nije više važno hoćemo li uspjeti. Njegova će nas prisutnost blagosloviti. Gospodin želi da damo sve od sebe, i On obećava da ako Mu nastojimo ugoditi, On će biti naklonjen našim naporima.

Citati za daljnje razmatranje

“Onaj koji uči s poteškoćama ali se istinski trudi, nagrađen je. Jednako tako, onaj koji ne njeguje svoju Bogom danu intelektualnu sposobnost, osuđen je da prezire svoje talente i čini grijeh lijenosti.”
– Sv. Izidor Seviljski

“Ne uskači ravno u more (znanja), radije utječi poput laganih brzaca, jer je mudro napredovati od lakšeg prema težem… Nastoji da temeljito usvojiš sve što pročitaš ili čuješ. Provjeri nedoumice. Daj sve od sebe da prikupiš sve što možeš u toj škrinji svoga uma; želiš je napuniti do vrha.”
– Sv. Toma Akvinski

“Nakon što neki ljudi čuju da bi trebali biti ponizni, ne žele naučiti ništa. Misle da će biti ponosni ako imaju bilo što. Jasno nam je naznačeno kada Bog od nas želi da budemo u dubinama, a kad u visinama. Želi da budemo ponizni da bismo izbjegli ponos, i želi da budemo visoko da dohvatimo mudrost.”
– Sv. Augustin

Nešto što možete pokušati

  • Trojica najvećih Crkvenih učenjaka, sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski i sv. Bonaventura izjavili su da su više znanja stekli moleći nego učeći. (Zaista, jedan od suvremenika sv. Tome je napisao: “Toma nije stekao svoje znanje prirodnom nadarenošću, već otkrivenjem i primanjem Duha Svetoga, jer on nikada nije započinjao pisati bez prethodne molitve i suza. Kad god se pojavila sumnja, on bi se vratio molitvi. Nakon prolivenih mnogih suza, vratio bi se svome radu, tako prosvijetljen i poučen.”) Stoga je važno započinjati sve naše akademske napore (učenje za ispit, čitanje zadanoga, pisanje eseja, ispunjavanje upitnika i tako dalje) tihom molitvom. Ne samo da nam to može pomoći da se opustimo (što nam omogućuje da damo najbolje od sebe), već je to – što je još važnije – način prizivanja Božjeg blagoslova na naš trud. Prema Papi Piju V., “Najmoćnija pomoć koju možemo priskrbiti (našem) učenju jest prakticiranje iskrene molitve. Što je više um sjedinjen s Bogom, bogatije će biti obilje svjetla koje prati naša istraživanja.” Molitva nije zamjena za učenje (jer Bog pomaže onima koji pomažu sami sebi), ali nam svakako može pomoći unaprijediti naše rezultate, jer Bog želi da uspijemo kada nastojimo dati najbolje od sebe Bogu na slavu.
  • Prema sv. Ignaciju Loyoli, “Učenje će uvijek biti potrebno ili zasigurno korisno i ne samo ono primljeno (otkriveno po Duhu Svetom) već i ono što smo stekli učenjem… Nastojite očuvati mir i tišinu u duši, uvijek spremni, za što god Gospodin poželi u nama, djelovati.” Stoga, trebali bismo se posvetiti učenju u duhu povjerenja, dajući sve od sebe da izbjegnemo bilo kakvu tjeskobu.

O. Joseph M. Esper – Catholic Exchange
Prevela: LR
Foto: Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!