Pouke i opomene 2: Primite Istinu da biste živjeli uvijeke

istinu Rajko Bundalo

Izlijevam svoju ljubav na svaku meni otvorenu dušu. Ne treba me moliti da vas ljubim, jer vas ljubim i od prije vašeg postanka. Mnogo prije nego što ste me upoznali. Ne trebate me zvati da vam činim dobro, jer ja jesam Dobro. Ja činim samo ono što je oduvijek i zauvijek dobro. Ne trebate me zvati da vam otkrijem istinu, jer ja jesam Istina. Čim ste sa mnom, vi ste u istini. Ne trebate me zvati da vam liječim rane, jer ja već jesam lijek svim ranama vašima; ja sam vaše otkupljenje.

Otvorite se Duhu svetomu da vas oblikuje

Dovoljno je otvoriti se meni koji stojim danju i noću na vratima vašeg srca, kucam i čekam nećete li mi otvoriti. Dovoljno je iskreno predanje meni pa da sve što pojedinačno tražite, u mojoj božanskoj prisutnosti bude ispunjeno. Vi nemate moju nazočnost, nego prisutnost. Ako ste od istine, shvatit ćete da nazočnost uključuje vid, a još nije čas da me vidite, iako nije daleko. Ali moju prisutnost po Duhu Svetom vi imate u sve svoje dane, ako ste u vjeri. Otvorite se Duhu Svetom da vas preobrazi u Božje posude pa će vas on otvarati meni da se nastanim u vama i po sebi vas suobličim volji Očevoj.

Neka se ne vara srce vaše u odnosu prema meni. Uzalud su molitvena nabrajanja preda mnom, ako niste u ljubavi sa mnom. Na mnoštvo riječi ne silaze uslišanja. Vaša otvorenost meni (vaša bliskost meni po ljubavi koju sam vam dao) uvodi vas u moj život. Ja svoj život vama uvijek predajem, jer sam Bog u čovjeku zauvijek. Došao sam na svijet bez vašega tijela pa u Bezgrešnoj uzeo ga sebi i nakon žrtve otkupljenja s vašim tijelom uzišao sam na nebo da zauvijek budem blagoslovljeni Čovjek pred licem svoga Oca. Tako sam vam otvorio pristup k njemu.

Zar bih se utjelovio da vas ne ljubim? Zar bi Božji Sin činio nešto što ne priliči njegovoj vječnosti i slavi?! Moja je ljubav vječna i moj život vam se vječno predaje, ako prihvaćate savez ljubavi.

Ja sam s vama u sve vrijeme, ali vi niste sa mnom

Moj život vas posvećuje u vama. Zato je potrebno da se i vi meni trajno otvarate, da vas neprestano ispunjam vlastitim životom. Unatoč tolikoj mojoj ljubavi, ne mogu dati svoj život onima koji se svako malo, zbog ništavnih zemaljskih pohlepa, zatvaraju meni pa biraju zlo. Sve što činim, činim zauvijek. Jednom zauvijek vam svoj život predajem. A to jednom ispunit će se onda kad vi budete spremni neopozivo i zauvijek biti samo moji.

Ne zivkajte me povremeno, kao pogani koji lutanjima odlaze sve dalje od mene. Ne zivkajte me ni u vašim strahovima što ih rađa vaša nevjera. Ne pogrđujte moje sveto ime zivkajući ga svaki čas u svojoj nevjeri, kao da sam neumoljiv i daleko od vas. Ne vrijeđajte nevjerom moju svetu ljubav što se za vas na križu u krvavom znoju prolijeva do posljednje kapi. Ne zivkajte me s vremena na vrijeme, već razbijajte preda mnom to svoje srce od tvrdoga kamena i nevjernog mesa. Razbijajte ga što dubljim raskajanjem dok se sasvim ne smiri u meni da vas cijelim svojim bićem mognem zagrliti kao vječne prijatelje pa da živim s vama i u vama zauvijek.

Svu grešnost svoju položite preda me da ju uništim svojim oproštenjem. Svojom ću vas snagom tada ispuniti da postanete Božji pravednici od kojih će svi zlodusi bježati.

Otvarajte mi se neprestano, od jutra do mraka u sve svoje dane. I u snu mi se otvarajte. Ljubite me da vas svim žarom svog božanskog Srca mognem ljubiti – po plodovima vjere očito i potpuno.

Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta. Ali vi niste sa mnom u sve svoje dane. Zbog toga vam ne mogu sve obilje svoga Srca dati.

Gdje vam je ljubav koju vam je Otac dao za mene? Kome ste je predali? Od iskonske nevinosti je li išta ostalo u vama? Vječne ljubavi nevinost je jedina posuda. Čeznite za njom i ja ću vam je dati nanovo.

Bez istine bezumnik postadoh…

Istini se tvojoj, Bože, posvećujem. Hoću tvoju živu Istinu. U ime Isusovo, laž i svaka njena sjena sa svim otrovima nek’ odstupe zauvijek od mene. Tvojim darom i na tvoju slavu, Bože, nek’ nestane svaka tama pred Istinom tvojom u meni.

Oče, u svojoj si me htio Istini; zato postojim. Zato si mi dao ime. Zato ono nije kao propadljiva riječ što je čovjek kaže pa zaboravi, nego sam nezaboravan u srcima onih koji me tvojom ljubavlju ljube i zajedno se u toj istoj ljubavi sjedinjujemo s tobom. Ako li me i zaborave, ti me nećeš zaboraviti, Bože, jer sam djelo ruku tvojih i vlasništvo tvoje. U tebe se uzdam.

U Istini me svojoj gledaš. U Istinu me svoju pozivaš da me njome izbaviš iz bijede i ropstva i da me u njoj čuvaš dovijeka. U Istini je blaženstvo slobode za kojom žude sva tvoja stvorenja. Zato si mi objavio Istinu. Tvoja Istina ne čini nasilja. Zato si mi darom slobodne volje dopustio da postupam pred njom kako mi se hoće. Da ju slušam ili da ju razapnem.

Na žalost, u napasti grijeha i ja sam ju u neznanju razapeo; da ne ide za mnom u korak, da mi savjest ne smeta u grijehu. U tim prilikama, bez Istine tvoje u sebi, postao sam i ja bio bezumnik. Od svih šteta bilo kome, najveću sam učinio sebi, jer uvrijedih tebe jedinoga – koji u svojoj desnici (u Istini svojoj) postojano čuvaš život moj.

No, ti me nisi odbacio. Jer da si mi onda uskratio svoju Istinu, ne bih svoju bijedu nikad spoznao, a kamo li sada bio blažen tu. Baš u mome padu, u meni je u svom punom sjaju bljesnula Istina i dala mi suze pokajnice pa sam, poput Adama, svoju osramoćenu golotinju morao priznati. Ne na osudu, već na otkupljenje, jer je tvoja blagost tako htjela. Eto, i na meni se ispunila ona riječ iz psalma: “Čovjek koji nerazumno živi, sličan je stoci koja ugiba!”

Da, priznajem po vlastitom iskustvu: Po Istini je u psalmu rečeno, na opomenu svima koji nerazumno ovim svijetom lutaju. Čim se netko od Istine odijeli, taj postaje nerazuman. Zato s pravom trpi muke svoje propasti. Muke nisu zlo, nego lijek od zla. Grijeh je zlo. Da ne propadnemo, ti nam šalješ muke u pomoć da nas vrate pred lice Istini pa iskusimo njeno milosrđe.

…ali sad je hoću ljubiti i služiti joj

Gospodine Isuse Kriste, Utjelovljena Riječi Očeva, kajem se za sva svoja zla. I kajat ću se svega svoga vijeka, trudeći se da ti omilim. Ne želim ti više zadavati boli. Željet ću te zauvijek, a ne izbjegavati. Zato uzmi svaki djelić moga srca i svu moju dušu. Ni usta ti svoja ne uskraćujem. Kad god hoćeš, poslužiti se njima. Pred ljudima te neću zatajiti. Eto to su moja slaba obećanja koja mogu brzo nestati. Zato daj mi milost da ti od sad vjeran ostanem.

Oče Isusov i naš, daj mi milost da proslavim tvoju Istinu i u sebi i u životu svih grešnika koji traže spas. Neka snaga tvoga očinstva pretvara me u svetu muževnost. Sve ostalo nek’ nestane iz mene. Dok po Kristu savez vjere s tobom obnavljam, već nestaju slabosti i sva moja zla. Neka tako bude zauvijek. Amen.

Blagoslovljena budi sveta Riječi Očeva. Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.

Provjerite dobro svoja srca

Nek’ se ovo zapiše za naraštaj budući:

Onaj koji meni leđa okreće, ni samog sebe uskoro neće više vidjeti, zato što neće moći biti ni u sebi ni svoj. Zgrabit će ga zao nadahnitelj, otac odmetništva i odmetnik sam, kojemu je na vlastitu propast taj nesretnik otvorio srce. Izobličit će ga i učiniti sasvim naopakim, protivnikom Boga, ljudskog roda i vlastitog života.

Ne, neće njega zloduh naglo usmrtiti kao stvorenje jednom zauvijek (jer je duša vječna), nego će ga uništiti kao istinitog čovjeka u njemu pa će u nečovječnom nakaženju povlačiti se kroz dane pa i svoju vječnost naći u tom zlu.

Zar ne znate da sami sebe niste stvorili, vi koji se svakog dana Božjeg posla laćate ne bi li se ljudskom snagom spasili ili sami sebi iz ničega bolji život našli?!

Ja, Očeva Istina, njegov vječni Sin, oblikovao sam vas po volji Očevoj i utisnuo u vas žig vlastitog lika s jasnim prepoznavanjem volje Očeve na životnom putu. U savjest sam ga vašu utisnuo, da vam bude pomoć i putokaz u traženju sebe izvornoga. I slavu svoje nevinosti po savjesti vam nudim zauvijek. U savjesti imate i moj vječni mir. Tko vam može dati više od toga?!

Bez mene ne možete živjeti. Bez mene ne možete učiniti ništa tako korisno za sebe kao što vam može dati Očev blagoslov. Bez mene se ne možete Stvoritelju, mome Ocu, svidjeti. Bez mene u sebi dostojni ste iskusiti samo Očev gnjev. Jer Stvoritelj vas takvima ne pozna. Takvo stvorenje ne izlazi iz njegove namisli pa mu nema mjesta među stvorovima. Bog je ljubomoran na djelo ruku svojih. Nikom nije dopustio da ga itko iskvari. U toj tajni skriveno je sjeme propasti. Vjernost sebi izvornome odlika je vjere, a Božja volja u čovjeku nadljudska je snaga. Ne može joj nitko naškoditi. Bez te snage u čovjeku sve se ljudsko raspada.

Tko ne ljubi Istinu nije od Boga

Početak nevjere Ocu je zatiranje u sebi svakog traga svete Riječi njegove. Tko ne ljubi Istinu, taj nije od Boga. Tko ne stoji čvrsto u Istini, ni pred Bogom se neće održati. On pripada velikom otpadu što uskoro mora biti uklonjen.

Provjeravajte često svoje srce da vam se u njega ne uvuče zlo. Koliko vam je do Istine? I ima li u vama Istine? I danju i noću koliko ste u zajedništvu s njom? Provjeravajte da u srcu vam nije Protivnika, duh laži koji vas truje lukavošću, zavišću, pohotom i požudom, nevrijednim dosjetkama i priglupim šalama, zbog čega vas je sveto lice vječne Istine moralo napustiti, jer ja nisam tamo gdje je nevjera. Tko luduje, taj postaje bezuman do te mjere da mu ništa ne znači ni vlastito ime.

Na križnom putu umirući za vas ja se nisam šalio. Bubnjevi i gitare svega svijeta nisu mogli nadglasati moj posljednji krik: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Kroz stoljeća i tisućljeća ljudske povijesti on jednako moćno odjekuje, a čuju ga junaci tišine. Na posljednjem sudu jedino će oni biti pobjednici.

Mene su, živu Istina, vječnog Sina Očevoga, na mom križnom putu progonila sva bezumna srca, osudila me pa raspela na križ. Na taj način, grleći se s vlastitom propašću, slavili su svoju sramnu pobjedu. Ni krvavog ni mrtvoga me nisu prepoznali u sebi. A imao sam lik čovjeka pred njima.

A ja sam ih sve do jednog znao. Sudjelovao sam u stvaranju svakoga od njih. Koga god mi je od vas navijestio Otac, ja sam ga oblikovao i postavio pred njegovo lice. Svakome poznajem početak i srž i nitko vas ne poznaje bolje od mene i Onoga koji me je k vama poslao. Govorim vam samo ono što sam čuo od svog Oca i činim samo ono što on traži od mene.

Ja pred vama stojim svim svojim životom i tako vam Božju volju, sveti mir i njegovu ljubav jasno očitujem.

Ja jesam u Ocu i Otac u meni. U meni je djelatna volja njegova. Tko mene odbaci, protivi se volji Očevoj pa zbog toga mora biti uklonjen.

Bog sad traži svet život

Ne budite licemjeri koji misle da će me uvjeriti u tobožnju svoju vjernost ispraznom vanjštinom povremenih svojih svetkovanja. Dobro takvi znaju što Bog zapovijeda, ali u svom srcu nemaju Istine te ne vrše njene svete zapovijeda. Ne ljube ih, nego optužuju. Ne (po)klanjaju mi se molitvom, već brbljaju mi u krvavo lice. Ne vjenčavaju se sa mnom u svom srcu, nego me poput zavodnika i svodnika ucjenjuju vanjskom pobožnošću da pristanem na njihove ništavne zasluge što ih sami sebi pripisuju. Bog ne traži zasluge, nego žrtvu čiste ljubavi koju ima samo njegov Duh.

Bog od čovjeka traži vjeru koja vodi k sjedinjenju s njim, a ne zasluge na koje se prolaznome strancu isplaćuje nadnica. Svaki otpadnik tu zaslugu (koje nema) sam od sebe sebi pripisuje. Bog traži ljubav, sveto sjedinjenje ljudske naravi sa njegovim Duhom i Istinom. Traži djela svete ljubavi u zajedništvu s ostalim dušama koje mu se jednako podlažu. Tu savršenu ljubav Bog ne traži na svršetku ljudskog vijeka ni na kraju povijesti, nego sad. Još u ovaj tren traži sveti život u vama što jedino ga možete imati u meni. Zbog toga vam je darovano vrijeme; da u praznoj nutrini tražeći život pronađete mene u sebi.

Kraj povijesti je kraj Božjeg strpljenja s nepopravljivima. Zato kraj povijesti, odnosno kraj ljudskog izbora, za zlikovce mora biti u očitovanju pravednoga gnjeva Onoga koji ih je sve do tada savršeno ljubio, ali oni ljubav nisu htjeli, jer u sebi nemaju Istine. U taj čas među velikim otpadom, sveta Božja djeca (mučenici posljednjih vremena) u strpljenju svoje vjere doživjet će najveću utjehu. Ugledat će svoje oslobođenje iz okova osuđenog svijeta, koji je mene, kralja svoga, raspeo tako bešćutno da se za taj zločin do svršetka povijesti ne kaje. Ugledat će mene, Pobjednika.

Ta rekoh vam: Ja sam Put, Istina i Život!

Očitujem vam se danas kao Istina, jer me ne vidite. Ta rekoh vam: Ja sam Put, Istina i Život!

Očitujem vam se danas kao prva i posljednja Istina. Kao Alfa i Omega. Kao živo Biće vječnog Sina Očevoga što pred vama stoji. Ja s logikom nemam ništa zajedno. S ljubavlju sam vječnom sjedinjen. Možete me spoznati samo po ljubavi koja nikad i ni u čemu nije dvosmislena. Ljubav će vam otvoriti nove oči da gledate i u sebi i po sebi naokolo u snazi posvete pa se uvjerite da napokon ste moji zauvijek i da ja sam vječni Pobjednik.

Ne zaustavljajte se na događajima koje sam vam u tijelu očitovao, ostajući tvrdi za moje riječi, nego me primajte duhovno. Ja sam Sin Boga, Vječnog Svevišnjega Duha koji me je poslao da vas otkupim i dovedem nanovo do izvorne vaše naravi kakvu ste imali u Početku, u namisli njegovoj.

Nema spasenja vašeg izvan mene

Isus Krist je Istina. On pred vama, evo, stoji i čeka odgovor. Primajte me kao Istinu i promatrajte svaku priliku u svome životu pod vidom Istine u mome svetom imenu. Ja sam Istina. Nema istine izvan Mene. Nema nikom spasa izvan moje riječi.

Ako me prihvaćate kao Istinu, ako me neopozivo prihvaćate, u svakom trenutku vjere ja sam s vama i u vama.

No, ima ih među vama koji dvoje o meni, ne samo riječju, već još više srcem i kad ništa ne kažu. Pa ipak neće izbjeći vrijeme odluke jer nevolja se nadvija nad ovaj naraštaj.

I oni me zovu Gospodinom, premda im je sve drugo istina. Mene često rado slušaju, ali svemu drugom vjeruju. Takva ih je vjera dovela do najluđeg uvjerenja da ja nisam povijesna osoba, da su Sveto pismo izmislili ljudi, premda sam vam ga ja jedini potvrdio silnim djelima što ih može učiniti samo svemogući Bog.

O, bijednih li duša koje nisu htjele mene upoznati. Oni traže istinu od gorih od sebe i još nameću je silom svima oko sebe kao da su bogovi. Na taj način svete progone. Do te njihove istine dovelo ih je tvrdo sebeljublje. A vječna se Istina stječe bogoljubljem.

Ništa za njih ne mogu učiniti jer su tvrdo samodostatni. Što imaju, a da nisu dobili?! Sve što imaju, od drugih su sami sebi uzeli. Zato, bez blagoslova, sve to će im uskoro propasti.

Niste vi mene izabrali, nego sam ja izabrao vas. I niste vi mene našli, nego sam se ja iznenada objavio vama. Tko god mene nema, ne zna tko sam ja. Tko god mene ne pozna, ne poznaje ni Oca moga. Takvome su u svemu misli isprazne. A najveća je ispraznost lik njihovog ‘boga’, jer on nije istiniti Bog, a oni mu se ipak klanjaju. Za njega su spremni umrijeti pa čak i pobiti čitav ljudski rod što ne klanja se bilo kojem njihovom idolu. To je dokaz da su sasvim zli i da im nije mjesto u kraljevstvu vječne ljubavi. Zbog toga na kraju mora biti sud.

Za mlake nema nikakve nade

A vi, koji niste obamrla srca u sebi, dopustite da moja osoba u vama stanuje, da se moja božanska bit priljubljuje uz vašu tako posvećenu nutrinu. Dopustite da vas ljubim. Ne kao što to čini čovjek izvana, nego kao Bog – iznutra, svim blaženstvima svoga Svetog Duha. Dopustite da vas ispunjam takvom ljubavlju, a ne da vas kao ljudi milujem po glavi dok ostaje trulež u vama. Moja je ljubav grešnom srcu isprva kao oganj koji čisti dušu iznutra. A kad ga očisti, ta ista ljubav postaje mu najveća milina. Zato svi vi, koji ste pošli za mnom mojim križnim putem, koji ste se odazvali na moj blagi unutrašnji zov, na prvim koracima svog duhovnog puta prolazite kroz sve teže muke čistilišta. Ali Božja milost istodobno čini u vama da ih podnosite.

Tek kada su očišćene, vaše duše ulaze u raj. Tad se i tijela u blaženstvu Duha pripravljaju za prelazak u moj zagrljaj i ne žale ni za čim na svijetu.

Ja ne ljubim kao što čovjek ljubi čovjeka. Ja u svojoj ljubavi i ne dajem koliko čovjek čovjeku bez razbora pokušava dati pa ga neprikladnim zalogajem udavi. Zato ljudska ljubav propada.

Djelo ljubavi se mjeri prema veličini dara. A prema vrijednosti dara, određuje se i priprava onih kojima se Božja ljubav daruje.

Ako ne umreš sebi…

Ja sam kroz smrt svog božanstva došao do vas. Oplijenio sam se pred vama sasvim do lika sluge. I vi, koji mene prihvaćate, priđite k meni kroz pristanak na smrt svoga nesavršenog i grešnog čovještva, da Božja ljubav bude proslavljena i Božje djelo dovršeno u vama.

Ako ne umreš pustom i praznom čovjeku u sebi, kako ćeš postati Bogo-Čovjek u sebi, na što si od Početka Božjom voljom pozvan? Zbog toga si stvoren, a ne da budeš samac u svemiru i tuđinac pred svim stvorovima. Tko ne želi smrt vlastite grešnosti, a to želi Bog, zloćom Lukavoga taj se pokušava domoći samo Božjih darova. I to tako da ubije Boga u sebi pa nezahvalno uživa u nečasno stečenome plijenu.

Takvih je najviše. Njih ću izbaciti iz svojih usta kad započne sud. Jer blagoslov im tad ne mogu dati. Da! Pred licem Boga svoga njegova ih se Istina neće spomenuti zato što su htjeli ostati samo pusti ljudi bez svog vječnog Smisla u sebi. A taj sam ja.

Nisu me htjeli primiti u sebe pa pronaći i imati blaženoga sebe u meni.

Premda u neznanju čine mnoge zločine, ima nade i za one tvrde grešnike, koji kroz zablude idu hrabro dok ne nađu pravu Istinu za koju su se spremni žrtvovati jednako. A kad ju nađu, napokon u njoj prepoznaju mene. To su oni posljednji koji mogu biti prvi.

Ali za mlake duše nema nade nikakve. One žive i ostaju u laži. Nema Božje Istine u njima ni onda kada riječi Svetog pisma pred ljudima spominju doslovno, umišljajući da Riječ Božju savršeno znaju. To su pismoznanci i farizeji. To su lažni učitelji i vođe. Iz njihovih usta ona izlazi oskvrnuta. Jer Istina ne izlazi bez Svetoga Duha i ne odvaja se od Oca nikada. Duh Sveti te lašce jasno raskrinkava, jer čudesima ne prati te njihove riječi.

Stojim pred vratima i kucam

Primajte me kao Istinu. Prepoznajte me u Isusu, sinu Marijinu, Sinu Božjem. Ja sam Vječna Riječ Očeva. Ja vas posvećujem. Ne logikom, nego svojom Osobom koja želi biti u vama, sjedinjena s vašim srcem zauvijek. U tome je vaša besmrtnost. Evo stojim i kucam. Tko čuje, neka mi otvori vrata srca da ga sobom ispunim. Samo takvih pred Ocem se svojim neću zastidjeti. U kome budem ja, taj neće biti osuđen. Taj živjeti će sa mnom zauvijek. Gdje sam ja, ondje će biti i sluga moj.

Nisam s onim koji me proučava, nego sam s onim koji me primi i vjerno čuva u sebi. Njemu ću objaviti samoga sebe i on će upoznati Istinu. S njim će biti vojska slave Božje pa, kud god pođe, tu će biti mir. Amen. Amen.

Iz duhovnog dnevnika Rajka Bundala


Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Pexels

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.