Ključ uspjeha neke proslave ovisi o prethodnoj pripravi za nju. Drugim riječima, što bolja priprava, to, u većini slučajeva, uspješnija proslava.
Ovaj bi se koncept trebao primijeniti i kod priprave za proslavu najvažnijeg rođendana u povijesti čovječanstva – rođendana Našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista – dana koji nazivamo Božićem!
Neka nas istinsko razumijevanje Božića, pravog razloga proslave, probudi kako bismo vidjeli što je uistinu bitno i vrijedno u životu. Zaista, Božić nas može naučiti mnoge uzvišene lekcije, a advent je vrijeme duboke pripreme za ovaj najvažniji od svih rođendana!
Božja ljubav prema cijelom čovječanstvu
Ivanova poslanica ističe Božju inicijativu u planu spasenja ovim riječima: „Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.“ (1 Iv 4,19) Papa Franjo nedavno je pisao upozoravajući na opasnost pelagijanizma – filozofskog pravca koji tvrdi da se možemo spasiti svojim ljudskim nastojanjima. Sasvim krivo. Samo nas Bog može spasiti!
Značenje imena Isus
Ovo sveto ime, koje je arkanđeo Gabrijel povjerio Mariji, označava Isusovu misiju – razlog njegova dolaska na svijet koji je bio, i jest, spasiti čitavo čovječanstvo. Ime Isus znači spasitelj.
Došašće, koje vodi prema Božiću, je vrijeme kada moramo ponizno priznati svoju prijeku potrebu da nas Isus spasi. Postoji jedna vrlo kratka, ali vrlo moćna molitva koju bismo trebali često izgovarati: „Gospodine Isuse, spasi me.“ Dok je Petar tonuo u valovima Galilejskog jezera, povikao je: „Gospodine, spasi me!“ (Mt 14,30) Ovo bi trebala biti žarka i iskrena molitva naših srdaca za vrijeme došašća i Božića. Isus će spasiti samo one koji mu to dopuste.
Poniznost
Isus je svoje Presveto Srce opisao u dvije riječi: „…jer sam krotka i ponizna srca…“. (Mt 11,29) Čitav ambijent Božića i onoga što vodi do njega, jako rječito opisuje krepost poniznosti: Marija na magarcu, odbijanje od gostionice do gostionice, sagibanje radi ulaska u sklonište za životinje u Betlehemu, ponizni pastiri kao prvi gosti te skroman tesar i njegova mlada žena, djevica. Sve ovo pokazuje koliko Bog ljubi ponizne i one koji teže kreposti poniznosti.
Neka ti ovo bude molitva: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.“
Siromaštvo
Sluga Božji nadbiskup Fulton J. Sheen izrekao je ovo sažeto, ali moćno: „Stvoritelj svemira nije se imao gdje roditi u vlastitom stvorenju.“ Čak i prije no što se rodio, nije bilo mjesta za njega u gostionicama na čija je vrata Josip kucao; morao se roditi u štali, skloništu za životinje. Kakav primjer siromaštva i poniznosti!
Možemo sakupiti mnoga duhovna blaga i dragulje iz ove stvarnosti. Novac, materijalizam, konzumerizam, sve što posjedujemo, gomilanje – sve nam ovo može pružiti tjelesne užitke. Ipak, ne može nas istinski usrećiti. Zaista, istinska se sreća može pronaći jedino u susretu s Bogom, posjedujući samo Boga i dopuštajući Bogu da posjeduje nas.
Isus je pravi razlog slavlja i jedini pravi izvor sreće u ovom životu, ali i vječnom životu koji nas čeka!
Betlehem i njegovo euharistijsko značenje
Riječ Betlehem zapravo znači kuća kruha. Nije li zanimljiva činjenica da se Isus, koji je sebe nazvao kruhom života (Iv 6), rodio u mjestu koje se zove Betlehem – kuća kruha.
Neka ovog došašća tvoje srce i duša budu pravi Betlehem u kojem se Isus želi roditi. Ako je moguće, neka to bude svakodnevno redovitim i gorljivim primanjem svete pričesti – kruha života.
Očistite štalicu
Mora se reći da betlehemska štalica nije odisala najljepšim mirisima. Naprotiv, vjerojatno je odisala groznim smradom životinja i životinjskog izmeta. Slična je i naša duša zagađena grijehom.
Svatko od nas treba očistiti i pomesti svoju dušu u sakramentu svete ispovijedi tako da se Isus, kako se Božić približava, s velikom radošću rodi u dubini naših duša.
Kristov miomiris
Kada se dobro ispovjedimo, detaljno iščistimo svoju dušu, onda uistinu možemo postati ono o čemu sveti Pavao piše: „Da, Kristov smo miomiris Bogu.“ (2 Kor 2,15) Kršćanin je pozvan zračiti Kristovom prisutnošću u svijetu!
Trud potreban za praćenje zvijezde
Kraljevi su imali goruću želju vidjeti Novorođenog Kralja. No nije im bilo lako. Uložili su mnogo vremena, truda, patnje i traganja kako bi konačno dospjeli na svoje odredište gdje su pronašli dijete Isusa u Marijinim rukama.
Da bismo doživjeli došašće u punini te tako iskusili istinsku radost Božića – rođenja gospodara svih gospodara i kralja nad kraljevima – moramo uložiti napor u traženju zvijezde. Simbolično, ali i mistično gledano, zvijezda znači poslušnost i otvorenost poticajima Duha Svetoga. Naš duhovni radar mora biti spreman opaziti Božji glas koji govori dubinama kontemplativnog srca. Spremno mu odgovorimo: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!“
Mir ljudima dobre volje
I zbor anđela oglasi: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2,14) Došašće i Božić trebali bi biti vrijeme u kojem nastojimo iskorijeniti iz svoga srca gorke korijene gnjeva, gorčine, zlobe, srdžbe, ljubomore i zavisti koji otupljuju ili uništavaju naš nutarnji mir. Sveti Augustin definira mir kao „spokojnost reda“. Sveti nas Ignacije u svojim „Duhovnim vježbama“ izaziva da „uredimo neuredno“ u svom životu.
Marija i Josip, naši uzori
Zaista, ako uistinu želimo proživjeti ovo došašće s najboljim nakanama, okrenimo se Mariji, Isusovoj majci, i najvećem od svetaca, dobrom svetom Josipu. Učinimo Isusa središtem svog život poput njih.
Neka ti ovo došašće bude najbolje došašće u životu, tako da se Isus rodi u tvom unutarnjem Betlehemu – kući kruha. Neka tvoja duša, Marijinim zagovorom, bude dobro pometena i čista kuća, tako da Sin Božji može prebivati u njoj za svu vječnost!
Fr. Ed Broom – Catholic Exchange
Prevela: Emanuela Matijaca
Foto: Eduardo Montivero – Cathopic
