1. Koga si, Djevice, po Duhu Svetome začela
Lk 1,26-38
Začeće. Početak novog života. Tako velik događaj. A događa se u tajnosti. Trenutak početka postojanja naše djece nepoznat nam je. Nismo čuli nebeske trublje, nismo vidjeli Boga kako se radosno smije u činu stvaranja još jedne besmrtne duše. Bile smo zaokupljene svakodnevnim stvarima, možda radosne, a možda zabrinute, možda čak i nezadovoljne, dok se u nama događalo čudo, dok je nastajalo novo biće, novi čovjek, koji će zauvijek postojati.
Ne postoji li bolji dokaz da je Bog uvijek uz nas, i da se čuda događaju, čak i ako ih mi sada ne vidimo.
Bože, želimo Ti zahvaliti za Tvoju prisutnost u našim životima. Za naše živote, živote naše djece, naših bližnjih koje si tako prekrasno, skrovito i s ljubavlju stvorio. Daj nam mudrosti i vjere da se naučimo pouzdavati u Tvoju Prisutnost koja je uvijek s nama, čak i kada nam se čini da smo napušteni.
Marijo, izmoli nam hrabrost i poslušnost da s ljubavlju prihvatimo djecu koju nam Bog povjerava.
2. Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila
Lk 1,39-45
Trudnoća. Mučnine. Umor. Slabost. Bolest. Strah. Mirovanje. Mnoge žene teško se mogu poistovijetiti s Marijom u ovom otajstvu. Marija je prve mjesece trudnoće provela na napornom putovanju do Elizabete i zatim u služenju i pomaganju. A što je s onim ženama koje to ne mogu? Kojima su mučnine preteške, koje su komplikacije prikovale uz krevet dio ili čak cijelu trudnoću. Marija je donijela Elizabeti Isusa. Svaka trudnica, svaka majka nosi u sebi veliki Božji blagoslov za cijelo čovječanstvo: nadu i beskonačnu ljubav. To je ono što svaka trudnica može pružiti ljudima oko sebe. Blagoslov kojim je blagoslovljena izlijeva se preko nje na ljude oko nje.
U trudnoći smo pozvane na poniznost. Na prihvaćanje tuđe pomoći. Na poštivanje granica svoga tijela. Pozvane smo biti i Marija i Elizabeta. Kao Marija pomagati materijalno koliko možemo, ali iznad svega širiti oko sebe radost i nadu novoga života, a kao Elizabeta ponizno i zahvalno prihvatiti pomoć koju nam Bog šalje preko ljudi oko nas.
Marijo, nauči nas poniznosti i strpljivosti u teškoćama trudnoće, te blagoslovi sve koji trudnicama pomažu i služe im.
3. Koga si, Djevice, rodila
Lk 2,1-6
Rođenje. Novi život sada je tu. Možemo ga vidjeti. Možemo ga dotaknuti. Možemo ga poljubiti. Cijelo Nebo se raduje. Rođenje djeteta za majku je događaj koji zauvijek mijenja život. Koji zauvijek mijenja pogled na život. To su odškrinuta vrata Neba. To je divota pred kojom zanijemimo.
Molimo Mariju da nam pomogne da u srcu uvijek njegujemo uspomenu na ove trenutke. Dobile smo priliku da na trenutak osjetimo odsjaj Božjeg Kraljevstva i to mora promijeniti čitav naš život. Čak i kada sjaj izblijedi, kada svakodnevica prekrije ove velike osjećaje, ne smijemo zaboraviti: vidjele smo odsjaj Božje ljubavi na licu svog novorođenog djeteta.
4. Koga si, Djevice, u hramu prikazala
Lk 2,21-37
Marija prikazuje svoga sina u Hramu. Svi se dive njezinom čedu. Koje li radosti za jednu majku. Pa ipak, tu je i strah. Šimunove riječi:
Svakodnevna šetnja Alejom upitnika
Dragi roditelji Božje djece,
Vi ste također bili, ali i ostali ste djeca Božja.
Odrasli ste, ma što to značilo. Kroz godine svoga odrastanja stekli ste određena znanja i nekakva iskustva, ali svejedno osjećate da to nije dosta. Stekli ste nove prijatelje, možda i neprijatelje, a ponekad ne znate što biste s njima. Postali ste žene, muževi, majke i očevi. Postali ste roditelji. A tko je i što je roditelj i dalje vam je na neki način skriveno. Sigurno želite malo dublje zaviriti u tu tajnu roditeljstva.
Što se promijenilo? Učili su vas, a sad vi učite druge. Pješčani sat curi na koju ga god stranu okrenete.
Odnekud su nahrupile razne inspiracije, ambicije, želje i planovi. Vjerojatno se svatko do vas pita – mogu li ja to ostvariti ili ću se slomiti pod tim teretom?
Kao vjernici čujete u dubini svoga bića jasnu i glasnu poruku: Čini dobro, izbjegavaj zlo! Obaveze. Muž, žena, djeca, posao, prijatelji… Nemate ništa protiv, ali… S obje strane vašega puta naredao se niz upitnika. Svakodnevno šećete veličanstvenom Alejom upitnika.
Želja za biblijskom izvrsnošću
I tako dragi roditelji, kažete da se okupljate, da vas ima puno takvih kao što ste vi, vama sličnih, ali i različitih. I vi hoćete biti još bolji. Želite biti prave žene, pravi muževi, majke i očevi, pravi roditelji. Želite biti izvrsni. I to ne bilo kako, već biblijski izvrsni. Zapravo, koliko vas shvaćam po vašim pisanim izražajima, želite biti Božji original. I smijem zaključiti da želite biti što sličniji Isusu, njegovoj majci Mariji i Josipu njezinom zaručniku (mužu). Čestitam!
Prelistavajući neke vaše – na vašem portalu (Žena vrsna) napisane – ideje, jake želje i snažnu volju da to ostvarite, mogu vas kao vaš brat u vjeri ohrabriti da nastavite. Dobro je što ste izabrali zajedništvo i što to zajedništvo oblikujete, širite i učvršćujete na pravim temeljima u koje su ugrađene tri bogoslovne kreposti – vjera, nada i ljubav. A znak da se izgrađujete na tim pravim temeljima jest taj da nemate ništa protiv Božjeg muškarca ili žene. Ma, divota! Sam Bog vam je izabrao vašega bračnog druga da budete zajedno roditelji. I na taj ste način postali jedno drugom spona s Bogom.
Kako se vrsna žena priprema za Božić
Došašće je. Još jedan Božić je pred vratima.
Drage sestre i braćo u vjeri, možda se pitate – kako se vrsna biblijska žena, vrsni biblijski muž, vrsni biblijski roditelji trebaju pripremati za Božić? U središta svoga odgovora stavite činjenicu da u svojoj obitelji, sa svojom braćom i sestrama u vjeri slavite rođendan Bogočovjeka i Spasitelja svijeta Isusa Krista, Emanuela. O njemu što više mislite, što češće ga spominjite, pjevajte mu, molite mu se. Vi i ja znamo da to nije nimalo lako. Znamo i zašto. Zato što živimo u svijetu koji ne mari za Isusa Krista. Štoviše, želi ga isključiti iz svoje sredine. Želi ga omalovažiti u našim očima. Želi umjesto Isusa Krista, u središte našega zanimanja postaviti nekog ili nešto drugo. Kako to čini? Znamo i to. Tako da nas obasipa svojim šarenim igrarijama i drskim ludorijama.
Oči u oči
S tom situacijom se trebamo suočiti oči u oči, realno i utemeljeno na riječi Božjoj.
Bog je postao čovjekom.
Naš Isus je pravi Bog i pravi čovjek.
Čvrsto stoji na nebu i na zemlji.
On je dakle došao među nas i kao povijesna osoba.
On svakodnevno dolazi k nama, među nas u sakramentima, molitvama, u djelima ljubavi, u svom Euharistijskom tijelu i daje nam se kao hrana.
On će doći ponovno na zemlju i uspostaviti na njoj kraljevstvo Božje kako je i obećao.
Svi ti dolasci su radi nas i radi našega spasenja.
Svi ti dolasci trebaju se događati izravno i osobno (u razumu, duši, srcu) – dakle, oči u oči.
Samo još jedna u nizu propovijedi
Možda ćete pomalo razočarano pomisliti: Evo nam još jedne od brojnih propovijedi koje smo toliko puta čuli i koje ćemo opet čuti. Što ćemo s njom?
To je jedna od realnih reakcija i opcija. Svjestan sam toga. Ali, tako će biti sve dok se jednom sasvim ozbiljno ne zapitamo – zašto je to tako? Što zapravo tražimo? Jesmo li zaista iscrpili svu spoznaju, sve bogatstvo, svu ljepotu i plodnost činjenice Isusova dolaska među nas? Je li to tako uska i siromašna, nezanimljiva i dosadna stvarnost koja u nama ne izaziva nikakvo ushićenje? Ili smo možda mi takvi – uskogrudni, sebični, egocentrični, usmjereni na sjaj ovoga svijeta? Što je istina?
Drage moje sestre, draga moja braćo, dragi roditelji Božje djece, kroz meditativne zapise na ovom portalu pokušat ćemo stati pred ogledalo Istine i pokušati naći pravi odgovor na naša brojna pitanja. Otkrijte u svom srcu odgovor na pitanje – Zašto je Bog rekao da nije dobro da čovjek bude sam?
Drage moje sestre i braćo, čestit vam Božić u čestitom srcu! Neka se na vas spusti pljusak Božjega mira i blagoslova! „I tebi će samoj mač probosti srce”, unose nemir. Koja se majka ponekad ne boji budućnosti za svoje dijete? U svijetu na njega vrebaju mnogobrojne opasnosti: zli ljudi, bolesti, nesreće… I smrt. Na kraju smrt koja očekuje svakog čovjeka. Prije ili kasnije i moje će dijete morati proći taj put.
Marijo, ti koja poznaješ strahove koje majke imaju za svoju djecu, nauči nas da poput tebe stavimo sve pouzdanje u Božje ruke. Da naučimo vjerovati da Bog ljubi našu djecu više od nas samih i da im želi dobro više nego što mi možemo željeti. Da sačuvamo vedrinu i da sa ljubavlju živimo svaki trenutak koji nam je poklonjen s našom djecom ne prepuštajući se strahovima od budućnosti.
5. Koga si, Djevice, u hramu našla
Lk 2,41-50
Izgubiti dijete. Najveći strah svake majke. Možemo zamisliti kako se osjećala Marija dok je tražila svoga sina Isusa. I onda Isusove riječi: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” To je trenutak u životu svake majke. Naša djeca nisu naša djeca. Oni su Božji. Dani su nam da ih ljubimo, da ih čuvamo, hranimo, odgajamo… Ali ne i da ih posjedujemo. Bog ima planove za svakoga od njih. Nekada su ti trenutci odlazak djeteta iz kuće, osamostaljivanje, brak, svećenički poziv… Nekada su ti trenutci osobito teški – bolest ili čak smrt. Za neke majke taj je trenutak došao i prije nego što su stigle roditi i zagrliti svoje dijete.
Bog nam time ne oduzima naše majčinstvo. Ovo je Božji poziv na još više. Zove nas da Mu predamo svoju djecu, svoje majčinstvo, svoje nade i planove. On će nas onda preobraziti da postanemo istinske majke koje ljube bezuvjetno.
Marijo, budi uz nas u koracima našega majčinstva. Da poput Tebe ponizno služimo Bogu u svojoj obitelji i da se poput Tebe predamo Njegovoj volji. Daj da naša ljubav prema našoj djeci raste i preobražava se. Pomozi nam da zaslužimo svi zajedno u Raju uživati puninu Božanske Ljubavi.
Lucija Šudić – Žena vrsna
Foto: Pexels
