Izvana gledano, činilo se da 34 godišnja Sanja Orešković ima sve što se može poželjeti – ljepotu, novac, društvene veze. Bila je u braku s uspješnim muškarcem. Imali su prekrasnu djecu. Svi su im susjedi zavidjeli kad su se iz hladne Kanade preselili u sunčani Puerto Rico, gdje je Sanja svoj život ispunila sa svim luksuzima koje taj tropski raj može pružiti. Pješčane plaže, fine večere i očaravajuća okupljanja.
Uvijek je tražila “nešto više”
Ali iznutra, Sanja je bila u neredu. Život joj se činio besmislen. Uvijek je tražila “nešto više”, ali kad bi to nešto dosegla, ne bi je zadovoljilo. Nikada nije bilo dovoljno.
Počela se pitati zašto se neprestano osjeća tako deprimirano.
“Tako sam otišla k divnom liječniku – uvijek kažem kako je on jedan od anđela na mom životnom putu prema Gospodinu – i podijelila s njim svoju tugu”, rekla je suosnivaču LifeSiteNews-a John-Henry Westenu u ekskluzivnom razgovoru u Zagrebu.
Dao je Sanji neke tablete za koje se nadala “da će je smiriti i omogućiti joj da nastavi sa svojim svakodnevnim životom majke, supruge i prijateljice.” Ali duboko u sebi osjećala je da tablete neće biti dovoljne.
Za vrijeme posljednjeg posjeta taj liječnik joj je postavio začuđujuće jednostavno pitanje koje je neočekivano promijenilo njen život zauvijek.
Sanja, moliš li?
“Pitao me je nešto što će mi zauvijek ostati u srcu: ‘Sanjo, moliš li?’, prisjetila se.
Isprva joj je pitanje zasmetalo jer je smatrala da je to bilo vrlo neprofesionalno od njenog liječnika.
“Razmišljala sam u sebi: ‘Tko je on da mi postavlja takvo pitanje? Vjera je jako osobno pitanje.”
Ali kada se vratila kući s novom kutijom tableta u ruci, otkrila je da je to pitanje neprestano progoni: “Sanjo, moliš li?” Nikako ga nije uspijevala izbaciti iz glave.
S druge strane, bilo je prilično lako odgovoriti na to pitanje. Sanja nije molila. Nije molila još od djetinjstva. Nije se sjećala ni kako se moli. Više uopće nije vjerovala da postoji netko ili nešto što bi njene molitve čulo.
“Bila sam samo dobri poganin, eto što,” rekla je.
Ali te liječnikove riječi “Sanjo, moliš li?” nastavljale su odzvanjati unutar nje. Nešto unutar nje počelo ju je preklinjati da pruži šansu i molitvi.
Bilo joj je jasno da nema što izgubiti
Konačno je stigla i noć kad Sanja više nije mogla ignorirati liječnikove riječi. Ako je pokušavala problem riješiti tabletama za koje je znala da su uzaludne, zašto ne bi pokušala s “tom molitvom” pa da vidi ima li učinka. Bilo joj je jasno da nema što izgubiti.
“Naprosto sam podigla ruke gore, prema nebu. Nisam znala hoće li se išta dogoditi, ali uradila sam to kao da sam dijete… Podigla sam raširene ruke i rekla: ‘Molim te, Bože, ako postojiš… molim te, pomozi mi da mogu i ja pomoći drugima.”
Nije nebo proparala munja niti je udario grom. Nije bilo vihora, samo tišina i smirenost. Sanja je otišla u krevet pitajući se je li samo gubila vrijeme. Ako ništa drugo, nadala se da je barem neće više proganjati liječnikove riječi.
Ali nešto se dogodilo.
“Što se dogodilo te noći, samo Bog zna, ali sljedeće sam se jutro probudila kao nova osoba, posve iskreno kažem. Nema riječi kojima bih opisala kako sam se osjećala. Zapravo to zaista nadilazi riječi,“ rekla je.
Sanja o jutru novog početka
To jutro, 18. studenog 2001. godine, u Sanjinom će srcu zauvijek biti ispisano kao dan kad je počela ponovno živjeti, kao da živi po prvi put. Iskusila je u sebi novu bujicu života. Svoj odnos s djecom i suprugom vidjela je na posve nov način. Nije više osjećala opterećenost društvenih očekivanja. Prvi put je bila slobodna. I shvatila je da svoju novootkrivenu slobodu mora iskoristiti kako bi pomogla i drugima.
“Moj život se promijenio. Ne samo moj život nego i život moje obitelji, moje djece, ljudi oko mene, prijatelja…” rekla je. Sanja kaže da joj je “zbog poznavanja Krista, poznavanja istine, ogroman teret pao sa srca.”
“Gospodin kaže: ‘Tražite najprije moje kraljevstvo, a ostalo će vam se nadodati.’ I upravo sam to spoznala onog jutra. Sve mi se otvorilo pred očima i zapitala sam se ‘Ok, što ću sada? Odakle da krenem’, nadodala je.
Mnogo godina kasnije otkrit će kako će njeni stavovi doći na kušnju nakon što se s obitelji preselila u Hrvatsku, a njen suprug je neočekivano izabran za premijera.
Svaka razumna osoba izabire život
U Hrvatskoj se dozvoljava pobačaj do 12. tjedna i upravo su u tijeku bile pripreme za prvi nacionalni Hod za život u svibnju 2016. Organizatori su pozvali Sanju i njenu obitelj da prisustvuju događaju. Međutim, visoko položeni ministri su joj apelirali da ne ide.
Sanja ih nije htjela poslušati. Od svog obraćenja 2001. godine svoj život je vodila u skladu s višom mudrosti koja nadilazi političku korektnost. Znala je što Bog od nje očekuje i bio joj je užitak slijediti Njegovu volju u svom životu.
“I tako sam učinila ono što sam osjećala da bi trebala napraviti kao majka četvero djece i svima sam ponavljala samo jednu rečenicu,” rekla je. Kada ju je novinar upitao zašto je ona kao Prva dama odlučila doći na Hod za život, uslijedio je njen dobro poznati odgovor: “Svaka razumna osoba izabire život, a ne smrt.”
Sanja nam je rekla da njena odluka da se pridruži Hodu za život nije osuda žena koje su napravile pobačaj već je htjela pokazati da postoje i drugi načini.
“Suosjećam s majkama koje odlučuju proći kroz muku abortusa. One to čine ne zato što žele ubiti svoje dijete, nego zato što su preplašene. Nemaju podršku,” naglasila je Sanja.
“Suosjećam s njima, ali isto tako ne mogu reći da je pobačaj u redu. Moramo ustati i jasno reći da to nije u redu. Nego, hajdemo pomoći tim ženama. Otvorimo skloništa…Postoji mnogo mogućnosti za pomoći onima u potrebi,” nadodala je.
Iako se Sanja suočila s negativnim kritikama zbog svog sudjelovanja u Hodu za život, kaže da se nimalo ne kaje.
“Nemam u srcu osvete za one koji su govorili ružne stvari o Hodu, jer očito je da u ovom svijetu moramo neprestano voditi bitku. Iako dobijemo kritike na ono što radimo, ipak treba nastaviti neovisno o tome. Mi smo apostoli ovog vremena i naprosto moramo odgovoriti s “da”, rekla je Sanja.
Žene trebaju ponovno otkriti svoju svrhu
Sanja kaže, ako postoji jedna lekcija koju žene danas trebaju čuti, onda je to da moraju ponovno otkriti svrhu svog postojanja.
“Majke i žene prolaze kroz mnoge borbe. Bore se za nešto. Zašto? Jer su izgubile korijen svoje uloge, a to je prije svega biti majka, majka koja rađa, majka koja dočekuje svog supruga kada se vraća s posla, majka koja 24 h dnevno govori u molitvi.”
“I onda kada svijet očekuje nešto posve drugačije od toga, ženu koja je uspješna u svom poslu, koja je uspješna u društvenom životu… nešto se mora urušiti. Nažalost, urušava se u obitelji, “ rekla je.
Sanja vjeruje da jedino istinski odnos s Isusom Kristom može pomoći ženama da budu ono za što ih je Bog stvorio.
“Danas je jako zahtjevno biti žena, a bez Krista je nemoguće. I netko će reći: ‘Kako misliš nemoguće? Naravno da je moguće, sve je moguće.’ Ali zašto onda ima toliko muke, toliko tuge? Zašto žene plaču kad odlaze na spavanje? Zašto? Jer nemaju nade. Nemaju svjetlo. To možemo dobiti jedino od Isusa Krista,” rekla je.
Sanja kaže da ona ove stvari može govoriti s punim uvjerenjem zato što je ona bila ta žena koja plače dok odlazi na spavanje i kojoj je zlo od života, koja nema nade za budućnost.
“Razumijem takve žene, jer sam jednom i ja hodala u njihovim cipelama. I znam da bez prave slike možete jedino biti ljuti, bijesni i puni osuda”, kaže Sanja.
Jednom kada žena u životu ima Krista, onda sve ostalo – odnos s mužem, djecom i svima ostalima – sjeda na svoje mjesto, kaže Sanja. Ona vjeruje da žene samo trebaju tražiti pomoć od Boga i on ih neće iznevjeriti.
“Svi smo pozvani predati se Gospodinu… Ovdje smo kako bismo upoznali Gospodina Isusa Krista i jednom kada to učinimo sve ostalo će se posložiti upravo onako kako treba,” kaže Sanja.
Pogledajte cijeli interview:
LifeSiteNews
Prevela: K. M.
Foto: Screenshot – LifesiteNews/Youtube
