Čitanja:
Dj 2,14.36–41
Ps 23,1–6
1 Pt 2,20–25
Iv 10,1–10
Prazan grob je poziv na obraćenje.
Zbog tog praznog groba trebali bismo biti sigurni da je Isus čovjek i Bog, kako nam govori Petar u današnjem prvom čitanju.
On je Gospodin, Sin Božji kojega je David u psalmima opisao da ga vidi kako sjedi zdesna Bogu (vidi Ps 3; 110,1; 132,10–11). On je Mesija kojeg je Bog obećao za pastira razasutom stadu Izraela (vidi Ez 34,11–14.23; Ez 37,24).
Današnje nam evanđelje govori da je Isus Dobri Pastir, poslan narodu koji je bio poput ovaca bez pastira (vidi Mk 6,34; Br 27,16–17). On okuplja stado i to ne samo Izraela, već svih koji su mu bili daleki. Sve one koji žele čuti Njegov glas skuplja u stado.
Poziv Dobrog Pastira vodi nas na vrutke tihane, do vode našega krštenja, uljem nam glavu maže udijelivši nam sakrament potvrde i prelijeva nam čašu svaki put kada sudjelujemo u euharistiji – o tome nam govori današnji psalam.
Zapitajmo se što nam je činiti
Na ovu četvrtu vazmenu nedjelju ponovno slušamo Njegov glas kako nas zove svojima. Taj bi glas trebao u Nama probuditi Isti odgovor kojeg smo čuli u današnjim čitanjima – „Što nam je činiti?”
Kršteni smo, Ali svatko je od nas zalutao. Potrebni smo pokajanja i oproštenja da bismo se odvojili od kradljivca iz današnjeg evanđelja.
Pozvani smo slijediti stope Dobrog Pastira svoje duše. Onoga koji je za nas patio, ponio naše grijehe na križ da bi nas od njih oslobodio. Svojom nam je patnjom dao primjer strpljivosti i predanja.
Isus je prvi prošao tamnom dolinom zla i smrti. Njegov je križ postao Uska vrata kroz koja prolazimo do Njegova prazna groba – da bismo baštinili obećani život u izobilju, život vječni.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
