Sin suza

Jer doći će dan kad mene više neće biti tu. Kad će usnuti sva moja ljubav prema njemu, usnut će ove moje budne oči... Otići ću Onome kojemu oduvijek pripadam. A njega ću ostaviti tu.

98

Gledam ga usnula, i poput svake majke gledam ga s divljenjem. Sve mi je na njemu lijepo i skladno. Svaka crta lica na mjestu, lica nevina i draga djeteta. Velik je već. Veći je od svojih 5 godina. Zahvaljujem Bogu na zdravlju ovog djeteta jer jede kao ptičica. Vrlo oskudan broj namirnica prihvaća, ali tjeram te misli od sebe jer ta bitka izmorila je ovog suborca, pa me i samo razmišljanje o njegovoj prehrani uznemiruje. Sad je pauza od te bitke.

Mirno spava. Slatko spava. Poželim da mu Gospodin u snu šapne sve što ja ne mogu reći, ne mogu opisati ni pokazati… Gospodin miljenicima svojim u snu daje… Poželim da mu otkrije svoju ljubav, da mu nadoknadi sve manjkavosti moje i manjkavosti ovog svijeta.

Uhvatim se u mislima kako sam sretna što je još malen, što ga još mogu sakriti od lica ovog svijeta i njegova grijeha. Da ga skrijem od okrutnosti ljudskog srca i od svega onog što bi ga povrijedilo. Poželim da ga Gospodin u snu nauči svemu što ja znakovima i zagrljajima ne mogu.

Poželim to često…

Jer doći će dan kad mene više neće biti tu. Kad će usnuti sva moja ljubav prema njemu, usnut će ove moje budne oči… Otići ću Onome kojemu oduvijek pripadam. A njega ću ostaviti tu.

I tada u molitvi da me dugo drži na zemlji pitam mog Boga što će tada biti s Mihaelom? Hoću li ga uspjeti osamostaliti, hoće li moći živjeti sam, brinuti se o sebi? Hoću li sve što ga učim danas, da se sam obuče, da se sam hrani, da sam obavi toaletu, da znakuje svoje želje i potrebe, da se izrazi, da bude vješt u mnogočemu, hoću li ikad to činiti bez straha od neuspjeha, jer kako će kad mene više ne bude?

Ovo pitanje, ova sjena svih mojih boli zbog njegovih dijagnoza plašilo me koliko i sam odgovor.

Sve dok…

Sjedeći tako pored njega mirna i usnula plačući svom Bogu pitajući se o sinovoj budućnosti dođe mi misao: Ti ćeš Bože biti tu! I ti divna Majko Bogorodice! Moj Bog, Mihaelov Bog, Otac najvjerniji, Otac brižni… On će biti tu.

Ne znam što to znači, ali znam da Bog koji ga je stvorio, koji ga poznaje i koji ga je imenom zazvao neće ostaviti. Providjet će Gospodin sve što sinu mom treba, sačuvat će ga zla i vodit će ga. Kao što je mene i tebe vodio i njega će. Obasjala me te misao cijelu, osvijetlila mi srce i duh i pozvala me po tko zna koji put da se u Gospodina uzdam, da na Njega čekam i da se na Njega oslonim. Da Mu vjerujem!

Razveselio me Gospodin u suzama mojim i ozdravio me.

Podsjetilo me sve ovo na riječi sto sam negdje nekad pročitala, riječi upućene sv. Moniki dok je u suzama žalila za spasom svog sina, tada ne-svetog Augustina…

„Ne može propasti sin tolikih suza.“

Ruža Đurić – Žena vrsna

Foto: Pixabay.com

In this article