Skuhajte čaj i čitajte “Buđenje gospođice Prim”

Buđenje gđice Prim knjiga je koja će učiniti da zadržite dah i tražite nove slobodne minute kako biste joj se vratili. Evo kako je to doživjela Katarina.

71

U većinu Verbumovih izdanja zaljubim se na prvu, no s ovom knjigom bilo je drugačije

Moram odmah početi s priznanjem. Redovito pratim Verbumova izdanja i u većinu njih se zaljubim na prvi pogled. S ovom knjigom nije bilo tako. Zbog nekog razloga gđica Prim me nije oduševila „na prvu“. Djelovala mi je kao neki „ženski“ roman i samim time nije bila na vrhu mog popisa za čitanje. No, onda je ta knjiga sama došla k meni. Kako teško mogu odoljeti novoj knjizi, već kod prvog dojenja sam je otvorila i počela čitati. Nije me osvojila, nego daleko više od toga. Kao da je polako i tiho ušla i zagrlila mi dušu.

Gospođica Prim već na prvoj stranici užurbano hoda malim mjestašcem, znakovitog imena San Ireneo, na putu prema adresi koju je pronašla na oglasu za posao. Ako želite zamisliti mladu obrazovanu i inteligentnu ženu koja vlada sobom i svojim životom, mogla bih vam reći da pričate upravo o gospođici Prim. No, zasigurno biste se iznenadili kad biste saznali da unatoč brojnim akademskim titulama nije imala očekivanu ambiciju. Ona sama to tumači idejom izvrsnosti: „Oni ne razumiju, govorila je nehajno u sebi; ne razumiju ideju izvrsnosti. A kako bi i mogli u svijetu u kojem ništa više ne znači ono što bi trebalo značiti?” (str 17)

Gospođica Prim je mnoge stvari razumjela puno bolje od svijeta u kojem je živjela. Možda ju je upravo to nagnalo da se javi na oglas koji počinje rečenicom: „Traži se ženski duh nimalo podčinjen svijetu.“ Dok sam čitala ove riječi pomislila sam kako je upravo to ono što radimo sve mi koje se okupljamo oko portala Žena vrsna: tražimo ženski duh nimalo podčinjen svijetu. Tražimo onaj posebni ženski genij, kako kaže sv. papa Ivan Pavao II., koji mijenja i oplemenjuje svijet u kojem živi.

Sve dok vas ljepota koju tražite ne rani, slomi i obori, nećete je uspjeti pronaći

No, što se događa kada odjednom uđete u jedan posve novi svijet od onoga u kojem ste rasli? Što se događa kad se susretnete sa svim onim idejama koje ste tek naslućivali, o kojima ste sanjali, ali i svima onima o kojima se niste ni usudili razmišljati, a kamoli ih prihvatiti?

Gospođica Prim našla se upravo u takvoj priči. I u njoj će prvo biti zbunjena, pa izbezumljena da bi na koncu otvorivši oči spoznala ljepotu o kojoj je oduvijek sanjala. Dok budete čitali, vjerujte mi, vodit će vas za ruku tim putem i na kraju ćete imati osjećaj da ste tek na početku. Jer vaša potraga tek počinje. Kao što je gospođici Prim rekla jedna mudra postarija žena: „Kažete da želite pronaći ljepotu, ali to nećete tako postići, prijateljice moja. Nećete to postići dokle god se budete brinuli o sebi kao da se sve vrti oko vas. (…) Ono što vam pokušavam objasniti, dijete, jest da sve dok ne dopustite da vas ta ljepota koju tražite rani, sve dok ne dopustite da vas slomi i obori, nećete je uspjeti pronaći.“ (str. 250)

Ovo je ona knjiga za koju rado nađete vrijeme kako biste ju čitali

Buđenje gospođice Prim knjiga je koja će učiniti da zadržite dah i tražite nove slobodne minute kako biste joj se vratili. Ušuljat će se na prstima u vaše srce i ugrijati ga kao šalica čaja u zimsko poslijepodne. Kažem to s razlogom, jer u San Ireneu se jako često pije čaj. Vidjet ćete to i sami kad stignete u taj neobični gradić koji je izum jednog osebujnog intelektualca čiji su život djeca, kako sam kaže, i jednog mudrog starog monaha iz obližnjeg samostana. Dok budete koračali njegovim ulicama, ne radite to užurbano kao Prudencia Prim na prvim stranicama romana.

Iz iskustva vam mogu reći da ćete na kraju knjige požaliti zbog svakog propuštenog detalja. Sreća što su knjige takve da ih uvijek možete čitati ispočetka za razliku od života kojeg živimo samo jednom. Baš zato dragocjene su misli i pitanja koja ova knjiga pobuđuje. Dragocjen je poziv da vidimo i živimo život malenih stvari. Dragocjen je izazov duboke radosti koju pruža življenje u zahvalnosti i prihvaćanju sadašnjeg trenutka.

Jedan dragi čovjek znao je reći da život valja živjeti pomno, pažljivo, baš kao što je on pažljivo i tiho zatvorio vrata svog života kad je odlazio. I to će vas naučiti gđica Prim: da vrata zatvarate tiho kao i korice ove knjige kad je pročitate iako ćete možda poželjeti zalupiti ih.


Katarina Matijaca – Žena Vrsna
Foto: Verbum.hr

In this article