Na početku braka nisam imala neki plan. Puno toga sam uzimala zdravo za gotovo. Rublje ću već nekako nekad oprati, ručak skuhati i oprati suđe. Onda je došla beba pa su svi ti nekako i nekad postali kako i kad. Tragajući za odgovorima na pitanje kako otkrila sam da domaćinstvo može biti i znanost i umjetnost. Međutim, onaj kad je uvijek ostao problem. Kao da je za sve što treba obaviti bio potreban nešto duži dan od 24 h. Kad bih bila na pragu otkrića odgovora na kad, okolnosti bi se promijenile i točka bi ponovno postala upitnik. Dugo vremena mi je bilo skriveno kako upravo u tom procijepu leži pravi smisao domaćinstva i majčinstva: poziv na svetost. Upravo je to pretvaranje točke u upitnik nužno za moje spasenje. Što? Hajdemo ispočetka!
Što je za tebe kriterij uspješnosti?
Gotovo svako društvo i njegovi posebni dijelovi imaju neke vlastite kriterije uspješnosti. Ponekad nam upravo ti kriteriji govore o nečijoj pripadnosti određenom društvenom krugu. Želeći zadovoljiti osjećaj potrebe za pripadnošću, svjesno ili nesvjesno, trudimo se postići uspješnost kakvom je željena skupina prikazuje. Ponekad odemo korak dalje svjesni da nas ti grupni kriteriji zarobljavaju i nastojimo postići slobodu samo da bismo upali u novo ropstvo – vlastite kriterije uspješnosti.
Znate o čemu pričam? O onoj mentalnoj listi s kućicama za viđeno ispred svake stavke koja upravlja tvojim unutrašnjim osjećajem zadovoljstva. Možda je nisi uvijek ni svjesna. Možda si uvjerena da ne postoji. Sljedeći put kad pomisliš Ovo je bio dobar dan ili Danas sam sve promašila, zapitaj se što te navelo na taj osjećaj. Što je za tebe kriterij uspješnosti?
A za mene?
Želiš da i ja odgovorim na to pitanje? Pošteno! Prvo sam mislila da sam uspješna ako budem dobro učila i završila željeni fakultet. Nisam ga završila. Doduše ne zato što sam dobro ili loše učila, nego zato što je jedan poziv zamijenio drugi. Majčinstvo je potisnulo sve dotadašnje planove i ideje. Donijelo je i nove izazove.
Kao što rekoh na početku nisam imala neki osobiti plan. Posljedica toga, a i one spomenute borbe s kada, bila je gotovo stalni osjećaj nezadovoljstva. U redu, možda su moji kriteriji previsoki? Ili pogrešni? Možda nemam dovoljno znanja, organizacije, snage… Možda. Bilo je svega pomalo, no nijedan napredak nije uklonio taj osjećaj „nedovoljno dobro“. Koliko god sam usavršavala sisteme, spuštala ili mijenjala kriterije, gotovo svaki dan je završavao s negativnom ocjenom. Zašto?
Možda imaš krive kriterije uspješnosti?
Kako misliš krive kriterije? Nisam baš imala neke posebne kriterije i svi odreda su bili jako razumni. Imati vremena za muža. Kuća treba biti čista. Obitelj mora jesti. Djecu treba kupati i voditi na preglede. Moramo imati čistu odjeću. Djeca trebaju kreativnost, čitanje, igru na zraku… Praćenje liturgijske godine je važno. Obiteljska molitva. Moja molitva? Da, sigurno, bez toga ništa drugo ni ne ide. A dan uporno ima 24 sata…
Dobro. Idem drugim putem. Počela sam brojati samo uspjehe. Sutra je novi dan, bit će bolje. I jest. Zaista je bilo bolje, ali ne zato što sam postala uspješnija, nego zato što sam naučila prihvaćati neuspjehe i ne dopustiti im da me preplave. Ali to nije bilo dovoljno. Nije bilo dobro.
A što ako je neuspjeh, a ne uspjeh nužan za moje spasenje?
Tražeći uspjeh nužno tražim sebe. Iako su mi kriteriji drugačiji od kriterija ovoga svijeta, na kraju je cilj isti. Cilj potrage za uspjehom je zadovoljstvo samim sobom. Samoostvarenje. Kako je samo to suprotno svetosti! Bez obzira koliko je umotano u dobro, sveto, Božje… i dalje to ostaje samo isti stari egoizam u katoličkom kaputu. To nije ono na što me Bog poziva!
„Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“
Sv. Augustin
O, da! I u tome leži tajna nezadovoljstva. Ne u neuspjehu, nego u traženju sebe kroz uspjeh. A Bog želi da Njega pronađem jer samo u Njemu moje srce ima spokoj. Ne trebam težiti samoostvarenju jer je Bog moje ostvarenje. A kako ću Ga pronaći?
„A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“
(2 Kor 12,9-10)
U susretu sa svojom nemoći, svojim neuspjesima, gledajući svoje padove. Jer tada znam da sama ne mogu. Tada vruće zazivam. Tada padam ničice i vapim Bogu svome. Ne pomišljam da se mogu ostvariti ni spasiti sama. Znam da je moj samo grijeh, a sve dobro Njegova milost.
Tvoja vrijednost nije u onome što radiš
Zato bih išla tako daleko da ti kažem: poanta nije u uspjehu nego u neuspjehu. Ne želim ti reći da samoj sebi podapinješ noge kako ne bi uspjela. Želim ti reći da Bog ne traži od tebe da budeš uspješna. Ne samo na poslu ili projektu kojim se baviš. Ne traži od tebe da budeš uspješna ni u kuhanju, odgoju, kreativnim igrama s djecom, praćenju liturgijske godine pa ni u molitvi. Ponekad će ti to dopustiti. Ni tada nisi ti uspješna. Samo je Njegova milost držala svoju svetu ruku nad tvojom glavom.
Ne trebaš se grčevito boriti za uspjeh. Tvoja vrijednost nije ni u čemu što radiš. Tvoja vrijednost je u tome što jesi. Sve ono što radiš samo je sredstvo na tvom putu spasenja, ne cilj. Onda ako se želiš boriti za nešto, bori se da u svojim neuspjesima ustrajno Boga ljubiš, Njemu služiš i sebe Mu predaješ.
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Vlad Tchompalov – Unsplash
