Što moj sin s Downovim sindromom može naučiti sve očeve

Dok grabimo kroz svakodnevnicu ispunjenu obavezama koje izvršavamo s najboljim mogućim namjerama, ipak nam promiče nešto mnogo važnije. Kako je jedno dijete s Downovim sindromom otvorilo oči svome ocu o tome čemu bi trebalo težiti, otkrijte u očevoj priči o svome sinu.

26

Što moj sin ima, a većina izgubi

Ne mogu reći da zavidim svom dvoipolgodišnjem sinu, ali želio bih imati vjeru i ljubav kojom on svakodnevno odiše. Fulton je blagoslovljen Downovim sindromom za koji sam shvatio da znači kako ima jedan kromosom viška pretrpan iskrenom ljubavlju i jednostavnom mudrošću o životu koje većina nas ili izgubi ili teško može dostići. Znam da je to pomalo lakomisleno prema zakonima prirode, ali nema sumnje da njegove jednostavne mentalne sposobnosti ne stoje na putu njegovoj izvanrednoj vjeri.

Želja za zagrljajem

Nakon što sam mu sinoć oprao zube, podignuo sam Fultona da se pogleda u ogledalo te se on široko nasmijao i napravio rukom znakovni simbol za „dijete“. Iako većina djece njegove dobi raspoznaje svoj vlastiti odraz u ogledalu, Fultonu će za takvo nešto trebati još dugo vremena. Umjesto toga, on je vidio dijete koje bi želio zagrliti i voljeti, baš kao i svoju mlađu sestru. Ovaj me trenutak potaknuo na razmišljanje o tome što vidim i mislim dok idem kroz život. Iskreno, mislim da vjerojatno prečesto ne vidim ili ne prepoznajem ono što je preda mnom jer me moj um usmjerio na ono što sam dužan izvršiti. Većinom propuštam svakodnevne prilike voljeti ljude s kojima dolazim u kontakt za razliku od Fultona koji bi najrađe skočio nepoznatoj osobi u krilo i grlio ga nekoliko trenutaka.

Koja je očeva briga?

Tješim se mišlju kako su moji dani usmjereni na brigu o obitelji i suradnju sa suprugom da omogućimo fizički, mentalni i duhovni razvoj svojoj djeci – sve ono što je dobro i napravljeno iz iskrene ljubavi. Međutim, ne dogodi se da uvijek svoje plemenite obaveze izvršavam tako da stavim ljubav na prvo mjesto što me onda odvede s pravoga puta i u konačnici me učini manje uspješnim čovjekom i ocem. Fulton me potaknuo da shvatim kako ponekad previše kompliciram život. Znam da ono što želim svojoj obitelji jest da upoznaju Boga, ljube Ga i služe Mu na ovome svijetu te da budu sretni s Njim zauvijek u Raju. Ako je to zaista moja želja, trebao bih slijediti Fultonov primjer da mi pri tome pomogne. Mislim da bih već time vrlo vjerojatno rastao u svojoj vjeri i postao snažniji čovjek.

Božja ljubav na djelu

Svjedok sam da su ljubav koju Fulton svakodnevno širi i snagu koju ima inspirirajući. On ne govori riječima koje svi razumiju i ne oduševljava svojim sportskim ili umjetničkim talentima, ali većina ljudi željela bi imati više onoga čime on odiše jer vjerujem da u njegovom prisutstvu osjećaju Božju ljubav. Fulton će možda biti najbolji u talentu ljubavi jer je to sve što zna, ali to niti malo ne umanjuje njegov utjecaj na svijet. S druge strane, obično svaki dan provodim strategiju koja uključuje ljubav, ali koja je u konačnici oblikovana analitičkim procesom. Iako je moj um daleko superiorniji od Fultonova, poprilično je očito da moj pristup često ne uspijeva nadahnuti mene i ostale da upoznamo, volimo i služimo Bogu jednako uspješno kao i Fultonov pristup u čijem je centru ljubav.

Fulton nije savršen i nikad ne bih smio ne koristiti svoj um i ostale talente koje mi je Bog dao, no svjedočeći koliko je snažna jednostavna i iskrena ljubav, počeo sam pomalo shvaćati mudrost svetog Tome Akvinškog kada je rekao: „Ljubav preuzima tamo gdje znanje staje.“


Tim Bennett – Catholic Exchange
Prevela: LR
Foto: Pexels.com

Pročitajte više:

 

Print Friendly, PDF & Email
In this article