Svetost je najveća realnost. Do nje se ne dolazi, a da realno ne prosudimo sebe i sve oko nas. Svetac je najsavršeniji realist.
– Marica Stanković
Neumorna braniteljica katoličkoga nauka i blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, Marica Stanković, nije zaboravljena. Marica Stanković preminula je 8. listopada 1957. Ova službenica Božja osuđena je na zatvorsku kaznu za vrijeme komunističke vlasti 1947. jer je javno istupala braneći blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, reagirajući na klevete iznesene o njemu u zagrebačkoj Radničkoj komori 1945. Svoju je vjeru svjedočila i u zatvoru, što ju je stavilo u još nepovoljniji položaj te je svega pet godina nakon izlaska iz zatvora i preminula. Za života se istaknula i kao prosvjetna djelatnica i utemeljiteljica svjetovnoga instituta “Suradnice Krista Kralja”.
Doprinos izgradnji hrvatske katoličke mladeži i prijateljstvo sa blaženim Ivanom Merzom
Za života je velik doprinos dala osnivanju i radu Sveze hrvatskih orlica i Velikog križarskog sestrinstva, ženskih ogranaka katoličkih laičkih organizacija koje su bile zauzete oko odgoja mladeži između dva svjetska rata i time udarile čvrste temelje hrvatskoj katoličkoj svijesti u vremenima komunističkog progona Crkve. Na adresu Postulature prispjelo je do sada niz svjedočanstava o njezinom posredovanju prilikom dobivanja posebnih milosti te je u tijeku proces dokazivanja da je Marica Stanković bila sveta osoba koja se posve posvetila službi Bogu i čovjeku. Njezina ostavština sačuvana je u nizu knjiga koje potpisuje, a od kojih je mnoge objavila Kršćanska sadašnjost.
Središnja misao ove orlovske duše sadržana je u pet njezinih knjiga koje čine komplet te se u tom obliku mogu i pronaći u knjižarama Kršćanske sadašnjosti: Žene u evanđelju, Pisma mladoj prijateljici, Sudionici muke Kristove, Adventska čežnja i Dođi duše radosti.
Njezina su nadahnjujuća promišljanja skupljena u nekoliko knjiga
Marica Stanković (1900. – 1957.) biografski je bogata i literarno zanimljiva knjiga koja prati odrastanje osobe značajne za našu Crkvu, od njezina djetinjstva, školovanja, marljivog rada u katoličkom odgoju, do progona, političke osude, zatvora, te smrti nakon koje se čuje jednodušni glas o Maričinoj svetosti.
Sasvim ciljano tragano je za spisima koji jasno ukazuju na izvorišta i središte njezine osobne založenosti, a istodobno otkrivaju sržne poruke kojima je pozivala i usmjeravala one koje su je izbliza slijedile. I mnogo je toga pronađeno, a potom i objavljeno. U knjizi Izazov Kristova kraljevstva objavljeni su skupljeni radovi Marice Stanković. Punih deset godina nakon pojavljivanja spomenute knjige, kada je javnosti u većoj mjeri omogućen izravni susret s riječima i bitnim porukama službenice Božje Marice Stanković, pojavljuje se knjiga njezinih promišljanja, meditacija i pouka, Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu.
Na tu se knjigu naslanja Ljubav domišljata, vidljiva, koja također donosi njezine meditaciije, pouke i promišljanja nešto novijega datuma. Knjiga Dođi Duše radosti satkana je od razmatranja izvađenih iz neposrednoga konteksta Maričinih nagovora koje je održavala svojim susestrama. Glavnina je ovih razmatranja iz vremena Drugoga svjetskog rata. Adventska čežnja donosi nam razmišljanja o adventu i Božiću, ponajprije ona iz razdoblja između 1943. i 1946. te 1953. i 1955. godine, izabrane iz njezinih opširnijih spisa.
Uz knjige, bogata duhovna ostavština su i pisma službenice Božje Marice Stanković
Marica Stanković dubinu je svojih promišljanja ostavila i u pismima. Neka od njih sačuvana su i objavljena. Dopisivala se, primjerice, s blaženim Ivanom Merzom, a njihovo dopisivanje temeljno je polazište knjige Suradnici u ostvarivanju kraljevstva Kristova, u kojoj se može pročitati dio njihovih sačuvanih pisama.
U epistolarnom tonu je i njezina knjiga Pisma mladoj prijateljici koju sačinjava zbirka pisama Marice Stanković upućenih jednoj osobi na sasvim neobičan način: od studenoga 1945. do veljače 1946. bila su objavljivana u vjesniku zagrebačkih župa Dobri pastir u obliku svojevrsnih kateheza. Kroz ovih 13 pisama, odnosno 14 ako im dodamo i ono koje zamjenjuje pogovor knjige, stječemo uvid u to koliko je njihova autorica duboko poznavala i proživljavala istine katoličke vjere. Pisma i list u kojem su objavljivana prestali su izlaziti zbog nepovoljnih okolnosti koje su nastupile dolaskom komunista na vlast. Upravo na tako antagonističkoj povijesnoj podlozi raste vrijednost britkog, jasnog i dubokog religioznog promišljanja koja u ovim pismima nalazimo, te ih je zbog toga i danas vrijedno čitati, kao i ostala njezina djela.
Tihana Pšenko Miloš – Kršćanska sadašnjost/Žena vrsna
Foto: Kršćanska sadašnjost
