Sunčane naočale – ne vide ljudi sve

Sunčane naočale - ne vide ljudi sve/sunčane naočale/Kolumne/Mira mi daj

Sigurno nije ugodno kad se izgubi osjet okusa ili mirisa. Volim s vremena na vrijeme pomirisati malu platnenu vrećicu lavande koja mi stoji u ormaru. Opusti me. Ne znam doduše bi li me gubitak osjeta okusa i mirisa jednako pogodio kao kad se ignorira ono što je uistinu dobro. Na nečiji uspjeh se odmahne rukom, na nečiju sreću se zakoluta očima. Sve mi se čini kao da ljudi nose sunčane naočale pa im se čini tamnim ono što je svijetlo.

Za stolom u menzi

Bilo je to davno. Ona je baš odudarala od svih svojih uspjehom, a katkad i profesori nisu uvažavali njezin trud i talent. Ne radi se o meni. Nisam toliko uspješna, ne bojte se. Ona, svakako, zasigurno nije jedini takav slučaj zanemarena uvažavanja. Skupila se ekipa oko stola u menzi i svako malo se mogla čuti riječ štreberica u negativnom kontekstu. Nekako čovjeku od takvih priča ponestane teka iako, naravno, ima znatno gorih stvari koje oduzimaju tek. Bilo je nešto površno u tim komentarima za stolom. Ona je ipak morala uložiti određeni trud da bi postigla rezultate koje je postigla. Ona je, uostalom, znala što želi. Zbilja je lijepo kad čovjek shvati što želi. Tako je jedna od djevojaka za stolom shvatila da je pogriješila kad je uzela ribu u menzi, a zapravo bi joj više prijalo nešto drugo. Srećom, odluka o hrani nije tako bitna kao neke druge životne odluke.

Često pomislim da se trud ne primjeti, a eto, možda se primjeti pa se prokomentira isključivo kao štreberski angažman. Iz toga razloga, stvarno volim kad ljudi primjete tuđi trud, tuđe uspjehe, i uvaže ih. Sjećam se kad je Marija Grgić izdala svoju prvu knjigu Na vjeđama djevojčice. Usput rečeno, zbilja je šteta da nije knjiga izdana u više primjeraka. Jedna od mojih prvih reakcija, kad sam čula da izlazi knjiga, bila je čestitati Mariji jer nije mala stvar izdati knjigu. Tko god ju je izdao ili se ozbiljno uputio u to da je izda, zna da to nije lako! Baš me veselilo čestitati Mariji, a vjerujem da je nju svaka čestitka obradovala. Lijepo je to kad se nečiji uspjeh, ili trud, uvaži. Sviđa mi se to. Možda mi se čak malo više sviđa od voćne salate koju sam jela u menzi na Cvjetnom.

Zar na sunce bez sunčanih?

Nemojte me krivo shvatiti. Naravno da ne kažem da je loše koristiti sunčane naočale, iako preferiram šešire. Samo, eto, čuvajte se cinizma i srodnih otrova jer kradu mir, a mira nam treba. Istina je da neki ljudi previše pate za komplimentima, ali previše je oznaka krajnosti. Nijedna krajnost nije dobra. Ne morate nekoga toliko natapati komplimentima da osobu utopite. Uostalom, valjani komplimenti su uvijek realni. Samo, eto, nemojte propustiti baš svaku priliku da pohvalite tuđi trud ili uspjeh. Uvažavanje povoljno djeluje na mir. Sve mi se zato čini da ću čuti s vremenom za još više uspjeha što više molim „Mira mi daj!“ i od srca se veselim tome.


Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Daniel LincolnUnsplash

Print Friendly, PDF & Email
Marija Piskulić

Marija Piskulić je magistra sociologije i pedagogije. Zahvalna je na iskustvu studiranja u Zadru. U slobodno vrijeme najčešće čita probrane naslove. Planira posjetiti niz izložbi, koncerata, predstava i slično. Sve veću pažnju posvećuje umjetnosti nakon sudjelovanja na seminaru o konceptu ljepote.