Doba u kojem živimo hedonističko je, ne želi (s)trpljenje i križ. Svijet želi Krista bez križa, onako komforno, prema potrebi… Moderno je društvo kao slika u čijem okviru stoje raspeti čovjek i zaboravljeni Bog, a ispod slike piše: „Bit ćete kao bogovi.“
Ova slika potaknula me je na razmišljanje o smislu Uskrsa i nakon Uskrsa.
Ne zatvarajmo se u grob navika, živimo Uskrs svaki dan
Papa Franjo piše: „Kršćanstvo koje Gospodina traži u relikvijama prošlosti i zatvara ga u grob navika, kršćanstvo je bez Uskrsa… Uskrs, dakle, počinje prevrtanjem naših shema, skidanjem maski, pojednostavljenjem života, razlučivanjem bitnog od nebitnog.“
Što nam je činiti? Kako doživjeti Pashu, taj skok u našem svakodnevnom životu, kako prihvatiti križ kao blagoslov i živjeti Uskrs u svakom danu?
Odgovor na to pitanje daje nam Vazmeno trodnevlje koje se svakodnevno treba ogledati u našim životima.
U ova tri dana sabijena je sva ljepota nasljedovanja Krista.
Veliki četvrtak
Dopusti Gospodinu da te dotakne i opere tamo gdje si najslabiji, najranjiviji, najprljaviji. Skini okove srama, On te i tako proniče cijelog i poznaje (usp. Ps 139,1). Slušaj i gledaj kako biti ponizan i kako služiti kroz ljubav i u ljubavi, “…jer dao sam vam primjer da i vi činite kao što sam ja vama činio…“ (Iv 13,12-17)
Isus te uči da ideš među ljude kao ovca među vukove, a ne kao vuk među ovce, da živiš i umireš za čovjeka. Kada mrak tvoje duše stvori bezdan iz kojeg ne možeš izaći, On približava nebo zemlji, pretvarajući tvoju mržnju u ljubav, oholost u poniznost, sebičnost u sebedarje. Tako se izdižeš iznad samoga sebe i ulaziš u Božji svijet. U tom svijetu ne živiš za sebe, nego za druge, svjestan, da se ljubav dijeljenjem množi i da imaš samo ono što si nesebično razdavao drugima.
I pri tome samo ustrajno moli: „Povedi i mene, Dobri pastiru, kada drugi put pođeš bolesnima i izgubljenima!“
Otići iz sigurnosti u trnje, izaći iz zavjetrine na buru kako bi izvukao jednu izgubljenu i bolesnu ovcu i pri tom se neizmjerno radovati – znak je svetosti.
Bdij nad lažljivostima srca, bdij nad licemjerstvom koje zatamnjuje tvoju dušu. Ugledaj se na siromašnu udovicu koja je nahranila gladnog, ne od svog suviška, nego od svoje neimaštine. Imaj vjere koja ne živi od vanjske slave i moći, nego od bezuvjetnog povjerenja i ponizne ljubavi prema Stvoritelju i braći.
Veliki petak
Prihvati križ kao djelo Božje mudrosti u svom životu, kao školu koja te uči ljubiti i slijediti Isusa.
„Evo drvo križa na kojemu je Spas svijeta visio. Dođite, poklonimo se!“
U ovoj rečenici sadržan je sav paradoks križa – dođi i pokloni se svom križu jer te on uči moliti, vjerovati, to je mjesto sučeljavanja tvoje smrti i novog života, osude i spasa, tišine i krika. Križ je vidikovac s kojeg bolje vidiš Božje milosrđe, koji ti daje novo tumačenje života.
I ne boj se jer križ je izmjeren po tebi, ima tvoju mjeru.
Pogledaj Abrahama koji se na brdo Moriju popeo kao otac Izakov noseći teški križ kušnje, a sišao kao praotac svih nas jer je shvatio da Bog ništa ne oduzima, već samo traži tvoje srce.
„Gospodin od nas, prije svega, traži mučeništvo srca i volje…
Križevi su nebeske ljestve. Ako smo bez križa, suhi smo…
Promatrajmo život svetaca, put kojim su oni išli.
Ako nisu imali ništa trpjeti, mislili su da su nesretni i da ih je Bog zapustio.“(sv. I. M. Vianney)
Pogledaj Joba, arhetipa pravog vjernika u Boga i bolji svijet, koji se nije odrekao Stvoritelja ni u najvećim patnjama i kušnjama križa. Pisano je u Jobovoj knjizi: „Borba je život čovječji na zemlji.“, a sam sluga Job je kroz svoje patnje i trpljenja dobio definiciju i smisao križa, dobio ju je u osobi, u Bogu.
Nije žrtva bitna Gospodinu, nego čovjek i njegov napor koji ga vraća u krilo Očevo. Isusova patnja bila je otkupiteljska. Prikovani Isus predao se Ocu i pokazao što ti je za činiti. Pokazao ti je kako nemoć na križu postaje svemoć, kako besmisao postaje smisao, postaje čista Ljubav.
Velika subota
Paleći svoju malu svijeću na velikoj, Uskrsnoj, pozvan si širiti Radosnu vijest i vjeru u zajedništvu Crkve.
Markovo evanđelje nam kazuje: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju…“ Kao što su žene koje su došle do groba vidjele, slušale i navješćivale, tako i ti doživi Uskrsloga i podijeli ga s drugima. I dok si na tom hodočasničkom putu prema vječnosti, propovijedaj i navještaj blizinu Kraljevstva nebeskog (us. Mt 10,7-15).
„Besplatno primiste, besplatno dajte.“
(Mt 10,8)
A kada nađeš put u Život, ostavljaj za sobom male luči kako bi osvijetlio put drugima jer je i tebi nečije svjetlo osvijetlilo put u Život.
„Naš navještaj počinje danas, tamo gdje živimo. I ne počinje pokušavajući uvjeriti druge, nego svjedočeći svaki dan o Ljepoti i Ljubavi koja nas je pogledala i podignula,” kaže papa Franjo, „I ako svjedočimo tu Ljepotu govoreći drugima o sebi, već smo oni koji navještavaju Gospodina.”
Ali ne nosi sa sobom ni kese ni torbe ni obuće (us Lk 10,4-5). Prihvati to poslanje kao znamen žrtvovanog Jaganjca i budi svjestan da evanđelje nije moguće propovijedati iz lagodnosti i udobnosti. Evanđelje ne štedi onoga kome je povjereno i ne može biti kao modni dodatak jer u protivnom bit će utišano do nečujnosti, zatomljeno potrebom za moći, imetkom i ugodom.
I na kraju nije kraj, nego novi početak
Isus progovara:
„…Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti…“ (Mt 28,8-10)
To je poziv i tebi, pođi u svoju Galileju, u svoj novi početak; to je tvoj svakodnevni život u kojem susrećeš i nasljeduješ Krista. I ne zaboravi, sav život je u Evanđeljima i sva Evanđelja su u životu, veličanstveni susret između tvoje stvarnosti i Božje riječi.
Uskrs je sloboda i novi život. Svaki dan.
„Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se Njemu!“ (Ps 118) Svaki dan.
Sonja Marković – Žena vrsna
Foto: Bruno van der Kraan – Unsplash
