To (Mt 5,48) je baš teško čitanje. Da budemo savršeni kao Otac? Je li sigurno piše baš tako? Nije da je netko pripremao tu poruku na brzinu, a? Čitam Bibliju i čudim se, uvijek s vremena na vrijeme naletim na izazovno čitanje. Prisjećam se fra Bonaventure Dude i samo ponavljam jednu riječ iz tog čitanja: „budite“. Nekako mi, onda, drugačije, sjedne.
Bez perilice za rublje
U zadnje vrijeme izbjegavam zadržavanje u gradu, ali nekad je to neizbježno. Srećom pa ipak postoje mjesta gdje možeš popiti kavu. Dobro je dok nema žurbe. Sjećam se što Thomas Merton misli o žurbi. Vjerojatno je to jedan od razloga zbog kojih uvijek djeluje tako staloženo pa te i na prvi pogled pomalo opusti. Jednom sam u žurbi zalila majicu nekim umakom. Pomislila sam da ne bi bilo loše imati perilicu za rublje kraj sebe u tom trenutku i rezervnu majicu. Sreća da nisam zalila majicu pivom, morala sam na predavanje o emocijama. Mrlja od umaka nije ostavljala intenzivan neugodan miris kao neki cinkaroš o mojoj nespretnosti. Svakako, mogla sam se uputiti doma, ali produžila sam na predavanje. Usput sam se sjetila meni veoma draga teksta: „Ljubi me takav kakav jesi.“. Samo sam ponovila prilagođenu verziju u sebi: : „ (…) takva kakva jesam“.
Takva kakva jesam, a ne savršena
Opustila sam se u vožnji javnim prijevozom da stignem na predavanje. Nije bilo gužve. Mrlju sam prekrila dragom tamno ljubičastom maramom. Kad sam ugledala zgradu u koju sam trebala ući, počela me hvatati nervoza kao da će netko posebnim rendgenom prozreti kroz moj maramu, nazrijeti mrlju i dodijeliti mi kaznu kao policajac za prebrzu vožnju pa bih ja krenula s opravdavanjem: „Čujte, žurilo mi se…“. Nije pristojno doći u neurednoj odjeći, ne? Eto, krenule su se emocije poigravati sa mnom. Emocije upletene u misli, kako to obično biva. Valjda je onda, ipak baš dobro, da dolazim naučiti nešto o emocijama. Eto me, takva kakva jesam. Pred ulaz sam srela prijateljicu. Nasmijale smo se da su, eto, i žene kao takozvani „eksperti za emocije“, na predavanju o emocijama. Prijateljica nije primijetila mrlju. Mogu se vratiti kući poslije predavanja.
To je križ
Savršena? Opet razmišljam o čitanju koje mi je fra Bonaventura Duda svojih stihovima olakšao. Prisjećam se zaprljane majice i kako sam ipak otišla na predavanje. Ne valja odustajati lako, kažu. U svijetu se svašta događa. Prihvati majicu. Pusti da ti svijet dođe takav kakav je i predaj malo ljubavi. To je križ, a poslije križa… Znaš što kaže prof. Ivančić, zar ne? Uostalom, katolici teže svetosti, a ne perfekcionizmu.
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Flo Karr – Unsplash
