Jedan od najvoljenijih prijatelja u raju je sv. Antun Padovanski (1195.-1231.) čiji blagdan slavimo 13. lipnja. Vaša crkva možda ima njegov kip, možda čak i imate svetu sličicu s njegovim likom. Ljudi stalno traže pomoć sv. Antuna, pa i za najobičnije stvari, što je u redu. Poput dobrog prijatelja, sv. je Antun uvijek voljan pomoći. Ljudi posebno vole tražiti od sv. Antuna da im pomogne pronaći izgubljene stvari. Uskoro ćemo saznati zašto.
Kad bi se spalile sve Biblije, sv. Antun Padovanski bi jednostavno mogao zapisati Bibliju ponovno
Obraćamo se sv. Antunu za pomoć pri našim običnim problemima, no njegov je život zapravo bio sve osim običnog. Sv. je Antun rođen u Portugalu te se kao odrastao školovao za svećenika. Bio je odličan učenik te je poznavao Bibliju od korice do korice. Netko je jednom rekao da kad bi sve Biblije u Europi bile spaljene, to ne bi bio velik problem. Ljudi bi jednostavno mogli otići kod sv. Antuna i on bi im mogao zapisati Pismo.
Antun je bio dobar učitelj, no jednog se dana nešto dogodilo što ga je inspiriralo da slijedi Isusa na pomalo drugačiji način. Pet franjevaca doputovalo je u Maroko, zemlju u Africi, propovijedati radosnu vijest o Isusu. Brutalno su ubijeni, a ono što je ostalo od njihovih tijela doneseno je u grad gdje je Antun živio.
Želio je otići u Maroko prenijeti krvnicima Isusovu ljubav
Sv. Antun Padovanski više nije mogao mirno sjediti. On je više od bilo čega želio osobno otići u Maroko i pokušati prenijeti Isusovu ljubav ljudima koji su počinili taj očajan čin. Činilo se da nikome nije bila potrebnija Kristova ljubav od ljudi koji bi mučili i ubili nevina čovjeka.
Stoga se Antun pridružio franjevačkom redu, ukrcao se na brod i otplovio u Maroko. Međutim, stvari se nisu razvijale kako se nadao. Vrlo se brzo nakon dolaska razbolio te nije imao drugog izbora već vratiti se u Europu.
Antunovi se planovi nisu ostvarivali, no to je vjerojatno bilo zato što je Bog za njega imao nešto drugo na umu.
Brod na kojem je bio sv. Antun Padovanski, onaj za koji je mislio da ga vraća natrag sveučilišnom životu u Portugalu, skrenuo je s kursa zbog iznenadnog snažnog vjetra. Otišao je ravno na otok Siciliju gdje se upravo u tom trenutku održavao veliki susret franjevaca.
S obzirom da je zaista bio stranac, Antun nije govorio na susretu. Sjedio je u tišini i slušao. Možda je čak slušao i sv. Franju Asiškog kako govori o svetom siromaštvu kao o načinu slijeđenja Isusa i o tome kako je važno propovijedati Isusovu ljubav svim ljudima, posebice siromašnima.
Antun postaje fratar
Nakon susreta, sv. Antun Padovanski je nastavio živjeti povučen fratarski život radeći u bolnici u Italiji i preuzimajući najponiznije poslove. Povratkom u Portugal, Antun je počeo stjecati slavu kao učenjak i učitelj, no o tome nije ni riječi rekao u bolnici. Naporno je radio u kuhinji i vrtu pomažući bolesnima na najobičniji, svakodnevan način.
No, onda se jednog dana dogodilo nešto što je možda bilo jednako čudno kao i brod koji odluta s kursa. Održavao se susret franjevaca i dominikanaca, no neobično je bilo što su propali planovi oko toga tko će na sastanku održati propovijed. Bilo je prisutno mnogo izvrsnih svećenika, no ni jedan nije bio spreman.
Oni koji su bili zaduženi za susret hodali su među redovima fratara. „Biste li možda održali propovijed, brate? Ne? Pa, što vi kažete, oče? Ne? Pa, što vi kažete, fra Antune – je li to Vaše ime?“
Antunova svetost i ljubav prema Bogu isijavale su kroz njegove riječi
Polako, Antun je ustao i jednako polako počeo je govoriti. Ostali su fratri sjeli kako bi slušali. Bilo je nešto vrlo posebno u vezi Antuna. Nije koristio kompliciran jezik, no njegova je svetost i ljubav prema Bogu isijavala kroz njegove riječi. On je bio jedan od najboljih propovjednika kojeg su ikad čuli!
Od tog trenutka pa nadalje Antunov je povučen život u bolničkoj kuhinji završio. Ostatak svog života putovao je Italijom i Francuskom propovijedajući u crkvama i na gradskim trgovima ljudima koji bi došli iz kilometrima dalekih mjesta.
Njegovi su slušatelji čuli kako sv. Antun Padovanski govori o tome koliko je za nas važno da svakog dana živimo u Božjoj prisutnosti. Kao rezultat njegovih riječi, stotine su ljudi promijenili svoje živote i loše navike, dovodeći Isusa natrag u svoja srca.
Međutim, sv. Antun Padovanski nije uvijek bio uspješan. U većini gradova poslovni bi ljudi zatvorili svoje trgovine kako bi došli slušati Antuna. No, u jednom su gradu stanovnici njemu zatvorili svoja srca te su slušali hladnih lica i oštrih pogleda.
Sv. Antun je dao sve od sebe. Slegnuo je ramenima i okrenuo se. Ribe u moru su provirile svojim glavama izvan vode da vide što se događa, a sv. je Antun počeo propovijedati njima!
Zašto tražimo od sv. Antuna da nam pomogne pronaći izgubljene stvari?
Sad, natrag na prvo pitanje. Zašto tražimo od sv. Antuna da nam pomogne pronaći izgubljene stvari?
Sv. je Antun imao knjigu psalama koja je za njega bila vrlo posebna. Bila je posebna jer su u tom vremenu prije tiskarskog stroja knjige bile rijetke i skupe. No, bila je također posebna jer je sadržavala mnoge bilješke koje je Antun napisao da bi mu pomogle u propovijedanju i podučavanju.
Jednom kasno navečer jedan je mladi franjevac odlučio napustiti zajednicu. Bilo mu je dosta takvog života te je isplanirao jednostavno se iskrasti usred noći. Na izlazu je ugledao Antunovu knjigu psalama te ju je zgrabio i otrčao. Znao je da bi mogao prodati tu vrijednu knjigu za dobre novce.
Naravno, Antun se poprilično uzrujao. Molio se da Bog promijeni mladićevo srce i vrati ga natrag franjevačkom životu. Također se nadao, kad već Bog to rješava, da će mladić donijeti natrag i Antunovu knjigu.
Sljedećeg se dana mladić vratio, umoran i posramljen, s Antunovom knjigom. Također je vratio i svoje darove i talente za koje je odlučio još jednom ponuditi franjevačkoj zajednici.
Zbog toga volimo tražiti od sv. Antuna da nam pomogne pronaći izgubljene stvari. On je bio izvanredan čovjek koji nam i dalje može pomoći iz raja pa čak na najobičniji način.
Loyolapress.com
Prevela Livija Rogulj
