Jakov, sin Alfejev – o njemu ne znamo ništa osim njegova imena i naravno činjenice da ga je Isus izabrao za jednoga od dvanaest stupova Novog Izraela, svoje Crkve. On nije Jakov iz Djela apostolskih, sin Kleofin, Isusov „brat“ i poslije jeruzalemski biskup te tradicionalno autor Jakovljeve poslanice. Jakov, sin Alfejev, također je poznat kao Jakov Mlađi kako ga se ne bi miješalo s Jakovom, sinom Zebedejevim, također apostolom i poznatim kao Jakov Stariji.
Filip – Filip potječe iz istog grada kao Petar i Andrija, Betsaide u Galileji. Isus ga je pozvao, nakon čega je on potražio Natanaela i rekao mu o „onome o kojem je pisao Mojsije“. (Iv 1,45)
Filip je trebao puno vremena da shvati tko je Isus
Kao i drugim apostolima, Filipu je trebalo dugo vremena kako bi shvatio tko je Isus. Jednom prilikom kada je Isus vidio veliko mnoštvo koje ga je pratilo i htio im je dati hrane, pitao je Filipa gdje mogu kupiti kruh za ljude da jedu. Sveti Ivan primjećuje: „(Isus) to reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.“ (Iv 6,6) Filip odgovori: „Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.“ (Iv 1,45)
Ivanova priča nije zato da ponizi Filipa. Bila je potrebna kako bi ti ljudi, koji će biti zaglavni kameni Crkve, vidjeli jasnu razliku između potpune ljudske bespomoćnosti bez Boga i ljudske sposobnosti da budu, darom Božjim, nositelji božanske moći.
Od ovih apostola učimo da je svetost u potpunosti dar Božji
Drugom prilikom skoro možemo čuti ogorčenje u Isusovom glasu. Nakon što se Toma požalio kako oni ne znaju gdje Isus ide, Isus im je rekao: „Ja sam put… Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.“ (Iv 14,6a.7) Kaže mu Filip: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!“ (Iv 14,8) „Dosta!“ Isus odgovara: „Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?“ (Iv 14,9a)
Vjerojatno zato što je Filip nosio grčko ime ili zato što se mislilo da je bio blizu Isusu, neki pogani prozeliti prišli su mu i pitali ga da ih upozna s Isusom. Filip je otišao Andriji, a Andrija je otišao Isusu. U Ivanovu evanđelju Isus odgovara indirektno, govori da je njegov čas došao, da će uskoro dati svoj život i za Židove i za pogane.
Kao i u slučaju drugih apostola, i kod Jakova i Filipa vidimo ljude koji su postali zaglavni kamen Crkve te su nam podsjetnik da su svetost i njezin posljedični apostolat u potpunosti dar Božji, a ne stvar ljudskih postignuća. Sva moć je Božja moć, čak i moć ljudske slobode da prihvate taj dar. „Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor“, rekao je Isus Filipu i drugima. Prva stvar koju im je povjerio bila je izgoniti nečiste duhove, liječiti bolesti, proglašavati Kraljevstvo. Postupno su učili da su ovi izvanjski znakovi bili sakramenti još većeg čuda unutar osobe – božanske moći voljeti poput Boga.
Franciscan Media
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Franciscan Media
