Svjedočanstvo o dugo željenom djetetu: Tebe je vrijedilo čekati

vrijedilo čekati

Dvije godine nakon gubitka naše druge bebice, držim u naručju našeg Dominika. On je naše treće dijete, ali prvo koje držim u naručju. Napokon se ostvarila naša najveća želja i naša najdublja čežnja. Našeg je sina vrijedilo čekati. No iako smo dobili bebu nakon 2 spontana pobačaja, to ne znači da je moja bol nestala. Jedno dijete ne može zamijeniti drugo. Nedostaju mi moje bebe. Nedostajete mi da budu veliki brat i velika seka. Svaki put kad ugledam djecu koja bi sada bila otprilike iste dobi, pomislim kako bi sada izgledali.

Jedno dijete ne može zamijeniti drugo, bol svakog gubitka je stvarna i velika

Moj suprug i ja vjenčali smo se u rujnu 2014. godine. Od samog početka znali smo da želimo djecu i bili smo otvoreni životu. Tako je i bilo, sedam mjeseci nakon vjenčanja test na trudnoću je bio pozitivan. Bili smo presretni, možda pomalo i zabrinuti jer sam još studirala. No nije bilo upitno, želimo život.

Naša sreća nije dugo trajala. Na prvom pregledu u 7. tjednu trudnoće nije se vidjela beba, nego samo prazna gestacijska vrećica. Hormonska slika još uvijek je ukazivala na prisutnost trudnoće. Ipak, liječnica nije davala najbolje nade. Mi smo i dalje molili i vjerovali da Bogu ništa nije nemoguće.

Nakon par dana sam prokrvarila. Završila sam na hitnoj i doktori su potvrdili da se radi o spontanom pobačaju. Nije bilo pomoći. U našim srcima nastupila je velika tuga i šok. Krivila sam sebe, supruga, liječnike i u konačnici samog Boga. Molitvom sam lomila svoje osjećaje i polako prihvaćala i ovu bolnu situaciju.

Trebalo je snage za oporaviti se i krenuti dalje. Znam da u tome nismo bili sami, da je Bog bio prisutan i krijepio nas.

Uslijedile su dvije radosne vijesti – posao u struci i novi pozitivni test na trudnoću

Nakon mjesec dana vidjela sam objavu natječaja za posao u struci. Prijavila sam se. Prošla sam tri kruga testiranja i na blagdan svetog Martina 11. studenoga saznala sam da sam primljena. Bila sam uvjerena da je moja beba zagovarala za to. Bog je znao koliko dugo sam čekala to i uslišio je moje molitve. Ne znam spol bebice, ali osjećam da je bila djevojčica te je od tog trenutka dobila ime Martina.

Ubrzo sam počela raditi. Radila sam sedam mjeseci i ostala sam trudna. Ovaj put je trudnoća bila uredna. Dobro sam se osjećala. Srca su nam bila prepuna. Veselili smo se i radovali. Nastavila sam raditi. Jednog ponedjeljka u 14. tjednu trudnoće sam lagano prokrvarila. Pregledom na hitnoj nije ustanovljen razlog krvarenja. U dogovoru s liječnikom odlučila sam mirovati, otići na bolovanje i malo odmoriti. Dva dana nakon toga odlazim na pregled svom liječniku koji također nije pronašao razlog krvarenja. Sve je bilo u najboljem redu sa mnom i s bebicom. To je bilo na blagdan svetog Mateja. Tada sam posljednji put čula zvuk kucanja srca svoje bebe.

Obje naše bebe dobile su ime i znam da nas sada zagovaraju kod Gospodina

Tih dana smo suprug i ja čitali Sveto pismo i otvorili smo Evanđelje po Mateju. Tako je naša druga beba dobila ime Matej. Zbog jakih bolova, na noć 25. rujna, završila sam na hitnoj gdje su potvrdili da je nastupio spontani pobačaj. Opet nisu znali zbog čega se to dogodilo. Ovaj put bilo mi je još teže. Veća bol, tuga, suze i praznina. Odlučili smo pokopati bebu u našu obiteljsku grobnicu. Suprug je sve oko sprovoda sam dogovarao, jer ja nisam imala snage za to. Bilo je to zaista teško razdoblje za mene i za nas oboje. Trebalo je vremena da se oporavim. Fizički oporavak je bio brz, ali psihički je bio pretežak. Znala sam da su moja djeca kod Gospodina. Znala sam da ih on ljubi više nego što ću ih ja ikada ljubiti i znala sam da me čekaju u vječnosti. To mi je davalo utjehu i hrabrilo. Vjerovala sam da nas zagovaraju kod Gospodina.

Potražili smo medicinsku pomoć i vapili za Božjom intervencijom

Dobili smo preporuku za Fertilliy Care. Javili smo im se. Naučila sam pratiti svoj ciklus, napravili smo pretrage. Otkrili su mi septum maternice, tako da sam morala na operaciju. Dobili smo terapiju. Moram priznati da mi je teško padalo, svaki mjesec iznova tablete, vitamini, injekcije, odlasci na preglede i vađenje krvi. Iscrpljivalo me fizički i psihički. Znali smo čemu težimo i što želimo i to mi je davalo snagu.

Hodočastili smo u Međugorje i tamo molili na tu nakanu. Bili smo i na vikendu za supružnike željne djece kod patera Marka Glogovića. Hodočašće i vikend kod patera Marka su nam puno pomogli. Dobili smo nadu da će naše čežnje i molitve biti uslišane.

Tako je i bilo. Tri mjeseca nakon vikenda ostala sam trudna. Istovremeno smo se veselili, ali i bojali. Strahovala sam od krvarenja. Za svaku bol pitala sam se je li normalna i uobičajena. Trudila sam se prepustiti svoje strahove Gospodinu jer sam znala da bebica osjeti moje strahove. Srećom, trudnoća je bila bez komplikacija, svaki pregled prošao bi dobro. Svi nalazi su bili uredni. Zahvaljivala sam Bogu jer je sve dobro. Imala sam predivnu trudnoću. Uživala sam maksimalno. Mazila sam trbuh. Suprug i ja smo pjevali bebici i pričali joj. Brojali smo dane do poroda. Veselili se druženju i igranju. Uživali smo u pripremama i kupnji stvari i opreme za malenog.

Sada znam da sve pod Nebom ima svoje vrijeme – našeg je sina vrijedilo čekati

Na posljednjem pregledu s 39+2 tjedna trudnoće maleni se okrenuo poprijeko. Liječnica koja mi je vodila trudnoću odlučila je drugi dan napraviti carski rez. Zahvaljujući dragom Bogu i medicinskom osoblju koje je odlično odradilo svoj posao, na svijet je stigao maleni Dominik. Nikada neću zaboraviti taj dan. Neću zaboraviti trenutak kada sam čula plač svojeg anđela kojeg je vrijedilo čekati. Trenutak kada sam ga ugledala i prvi put poljubila. Poseban trenutak kada sam ga prvi put primila u naručje. Neizmjerna radost. Suze radosnice. Majčinska sreća i sjaj.

Trenutno uživamo u svakom novom danu i zahvaljujemo Bogu na daru roditeljstva koji smo napokon dočekali. Roditeljstvo je uistinu dar i Bog nam ga daje kako on želi. Zahvalni smo mu što je bio uz nas sve ovo vrijeme i što znamo da se na njega uvijek možemo osloniti. Žarko molite i predajte sve svoje želje Bogu. Mi sada znamo da je našeg Dominika vrijedilo čekati.


Anonimno – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!