Kako tjelovježba može postati malo hodočašće?

Ponekad zbog manjka vremena dajemo prednost molitvi nad tjelovježbom - ili obrnuto. Jeste li ikada razmišljali da i tjelovježba može biti prilika za molitvu?

115

Dužni smo brinuti za svoje tijelo, hram kojeg nam je Bog darovao

Proteklih godina sam desetak puta započinjala s različitim programima za vježbanje. Svaki bih napustila nakon nekoliko tjedana, čak i nakon nekoliko dana. Mislim da je pravi razlog mog olakog odustajanja i posrtanja  upravo ono što danas u meni rasplamsava vatru. Moja je tjelovježba sada moje malo hodočašće.

Svaki dan kada djeca ujutro odu u školu, ostajem sama. Odlučila sam odvojiti dio tog vremena za vježbanje kako bih mogla držati korak s djecom u nadolazećim vremenima.

Krenula sam lagano, penjanjem po stubama. Blizu moje kuće su stare kamene stube koje služe za lakše uspinjanje na gornji dio grada. Jedno jutro sam, nakon što sam odvezla djecu u školu, produžila do stuba, parkirala se i popela se stubama. Pogled odozgor je predivan, na dlanu mi nudi svu ljepotu grada i obližnjeg jezera.

Vrijeme tjelovježbe postalo je moje malo hodočašće

Jutro poslije, nakon što su moja djeca otišla u školu, biciklom sam se odvezla do stuba i krenula na svoju avanturu penjanja i spuštanja. Nakon prvog seta, shvatila sam da je danas dan molitve žalosnih otajstava krunice. Započela sam s molitvom. Ono što je uslijedio preobrazilo je moje poimanje brige o hramu koji je Bog providio za mene.

Čitav doživljaj je postao je mnogo veći od pukog penjanja po stubama. Najednom sam se našla u Jeruzalemu gledajući Krista na putu u Kalvariju. Druge ljude na stubištu promatrala sam sa suosjećanjem u očima. Počela sam moliti i za njih. Čitavo iskustvo pretvorilo se iz „samoodržavanja“ u misiju.

Razmišljala sam o općinstvu svetih. O svim brdima i planinama na koje su se penjali sveci kroz stoljeća. Razmišljala sam o Juanu Diegu, sv. Franji Asiškom, blaženom Pieru Giorgiu Frassatiju, Mojsiju, i Isusu na Maslinskoj gori.

Razmišljala sam o Mariji – ona je bila stalna pratiteljica svih mojih dnevnih aktivnosti, pa zašto me ne bi pratila i pri vježbanju? I ona sama se morala penjati po svojoj planini, uključujući i Kalvariju.

Tradicija vjere nam je dala predivne primjere molitve za vrijeme penjanja. Time inspirirana, uključila sam više krunice u vježbanje. Tjelovježba je postala lakša i ugodnija.  Pretpostavljam da kroz neko vrijeme više neću na to vrijeme gledati kao na tjelovježbu. Ti trenutci tišine i fizičkog napora polako postaju mini-hodočašća. To što ujedno činim i nešto dobro za svoje tijelo je samo dodatak, sjajan dodatak.

Pročitajte:

Aleteia


Prevela: Nives Horvat
Prilagodila: Lea Potočar
Foto: Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
In this article