„Ubila sam troje svoje djece, gorko se pokajala, a Bog me nije odbacio”, svjedoči Patricija Sandoval. Žena je to koja je gorko zaplakala zbog tri počinjena abortusa, ali i kojoj je nakon pokajanja bilo mnogo oprošteno. Od lijepog djetinjstva do rastave roditelja. Od prešućivanja abortusa ocu te djece do rada u klinici za abortuse i potpunog kraha. Bog se raduje povratku svakog grešnika i čeka ga raširenih ruku poput dobrog Oca iz prispodobe o sinu razmetnome.
Rado se sjećam svog djetinjstva
Rado se sjećam svoga djetinjstva. Kod kuće sam bila okružena radošću i pažnjom, a u školi sam bila vrlo popularna. Dobivala sam dobre ocjene i osjećala sam se prilično samouvjereno. Ali mojoj obitelji je nedostajala jedna stvar – Bog. Moja majka je duboko uronila u New Age te su se vrlo skoro nakon toga moji sretni, stabilni roditelji, koje nikada nisam vidjela da se prepiru oko ičega, najednom razdvojili. S vremenom i rastali. Morala sam se preseliti k prijateljici, a zbog anksioznosti sam počela čupati kosu.
Bio je pet godina stariji od mene i odmah smo počeli sa seksualnim odnosima
S 19 godina sam upoznala svoju prvu ljubav. Bio je pet godina stariji od mene i odmah smo počeli sa seksualnim odnosima. Dva mjeseca kasnije sam zatrudnjela. Osjećala sam kao da se svi moji životni snovi i ciljevi ruše zajedno s ovim novostima, ali moj dečko je bio presretan. Njegova reakcija mi je davala osjećaj sigurnosti i tako smo odlučili zadržati dijete. Međutim, jedna od mojih najboljih prijateljica mi je rekla da pravim ogromnu pogrešku te mi je predložila abortus. Odlučila sam da je u pravu.
Ne činiš ništa krivo, trajat će samo pet minuta
Na dan kada sam imala zakazan abortus, osjećala sam se preplašeno, ali mi je liječnica rekla:
„Patricia, i sama sam imala dva abortusa, a dva sam abortusa napravila i svojoj kćeri. S njom je sve u redu, sa mnom također, pa ćeš i ti biti dobro. Ne činiš ništa krivo. Trajat će samo pet minuta.“
Ali za vrijeme abortusa, osjećala sam se kao izdajica. U srcu sam znala da činim nešto prestrašno. A u isto vrijeme osjetila sam olakšanje zbog toga što više nije bilo „problema“. Svome dečku sam rekla da sam imala spontani pobačaj pa je počeo neutješno plakati.
U klinici za abortuse dali su mi kontracepcijske pilule i prezervative kako bih prakticirala „sigurne spolne odnose“. Ali četiri ili pet mjeseci kasnije, po drugi puta sam zatrudnjela. Odmah sam odjurila u kliniku Planned Parenthood jer sam se previše stidjela vratiti u kliniku gdje sam napravila svoj prvi abortus. Drugi abortus dogodio se brzo i nitko o njemu ništa nije znao.
Ubila sam već dvoje njegove djece, a on misli da je ovo moj prvi pobačaj
Moja veza je brzo propadala. Osjećala sam se tjeskobno i depresivno. Bilo je teško povjerovati, čak i meni samoj, da sam šest mjeseci kasnije ponovno zatrudnjela. Ovoga puta osjećala sam da to moram priopćiti svome dečku, i ponovno, on je bio uzbuđen zbog toga. Ali sam ga uspjela uvjeriti da moram napraviti pobačaj. Nevoljko mi je dao dopuštenje za to i otpratio me do klinike. Za vrijeme samog zahvata bio je uz mene, prestrašen i zabrinut, a suze su mu se slijevale niz obraze. U tom trenutku pomislila sam: „Kakva sam ja to zla osoba. On misli da je ovo moj prvi pobačaj, a ja sam već ubila dvoje njegove djece! Koje sam ja smeće. Ja sam ubojica.“
Nikada ne spominji riječ dijete
Tražila sam da me zaposle u klinici Planned Parenthood kao dvojezičnu medicinsku suradnicu i smjesta sam dobila posao. Ta klinika je radila četrdeset abortusa tjedno, a većina njihovih klijentica bile su latinoameričkog ili afričko-američkog podrijetla. Prvoga dana na poslu, nadređena mi je rekla:
„Moraš napraviti sve što je u tvojoj moći kako bi uvjerila te djevojke da pobace. Ako su prestrašene ili žele otići, ispričaj im da si i ti napravila abortus. Ali nikada ne spominji riječ dijete. Prema njihovoj djeci se moraš odnositi kao da su to stvari.“
Isprva šokirana tim riječima, nekako sam ih otjerala iz uma i nisam se njima dalje opterećivala.
Ne smiješ reći ljudima da njihove bebe bacamo u smeće
Dva dana kasnije, prvi put sam asistirala liječniku pri pobačaju. Nadređena me ponovno upozorila:
„Patricia, nikada ne smiješ otkriti što se događa u ovoj stražnjoj sobi. Ne smiješ reći ljudima da njihove bebe bacamo u smeće.“
Njezine riječi su me zaprepastile. Uzela sam ruku prve pacijentice koja je neutješno plakala. Nakon obavljenog abortusa, odnijela sam u stražnju sobu krvavu vrećicu u kojoj su bili djetetovi ostatci kako bih prikupila i prebrojila pet dijelova tijela te izvršitelju abortusa dala zeleno svjetlo kao znak da je zahvat bio uspješan.
S obzirom da mi je bio prvi put, suradnica je posao napravila umjesto mene. Uzela je pincetu i započela: „Evo jedne ručice.“ Zatim je pronašla i drugu, nakon toga i nožice. Bilo je prestrašno! Nisam mogla vjerovati da takvo nešto gledam! I sada dok ovo pišem, jasno se sjećam malih ručica i prstiju raskomadane bebice. Pokušala sam sve to probaviti, ali kada sam vidjela glavicu bebe, jedva sam više to mogla podnijeti. Mogle su se vidjeti oči, trepavice, nos i usta, čak su se i obrve počele formirati. U tome trenutku sam bez imalo sumnje znala da sam ubila svoje troje dječice. „O, moj Bože! Što sam to učinila?“ Nastavila sam tamo raditi još nekoliko dana, ali upala sam u još veću depresiju pa nisam mogla nastaviti. Svakoga dana za vrijeme ručka, otišla bih u auto i plakala dok se jednoga dana nisam odvezla i više nikada se nisam vratila.
Bila sam mlada žena više mrtva negoli živa
Samopoštovanje mi je drastično palo. Nisam više bila dobra cura pa sam se počela drogirati. Moj izbor bili su kokain i metamfetamini te sam se na njih navukla i postala ovisnica. Nisam se više poznavala te sam polako počela gubiti sve što sam imala. Spavala sam po motelima, automobilima i kućama dilera. Tjeskoba i moja navika čupanja kose naglo su se pogoršale. Postala sam slaba i toliko mršava da su mi sve kosti stršale, a ogromni crni podočnjaci zauzimali su pola lica. Kada sam se pogledala u ogledalo, sve što sam mogla vidjeti je bilo – mlada žena, više mrtva negoli živa.
Isus te voli
Jednoga dana, moj dečko, ovisnik o drogama, i ja smo se posvađali pa me izbacio na ulicu. Ostala sam potpuno sama i napuštena. Bez hrane, vode, prijatelja, obitelji ili droge. Satima sam sjedila sklupčana na pločniku i jecala. Nisam imala više nikoga i ničega. Dotakla sam dno života. U tome trenutku osjetila sam prisutnost Boga koji uvijek gleda na nas. Podigla sam pogled prema Njemu i plačući Mu rekla: „Ti si sve što imam. Ne znam kako sam ovamo dospjela. Zahvaljujem Ti za prekrasno djetinjstvo i obitelj koju si mi darovao. Jako mi je žao!“ Nisam do kraja ni završila kada je mlada djevojka mojih godina, imena Bonnie, kleknula, zagrlila me s leđa i rekla: „Isus te voli.“ Pogledala sam je zbunjeno, a ona mi se samo nasmijala i rekla: „Ja sam konobarica u onome restoranu preko puta ulice. Radila sam, kad u jednome trenutku Bog mi je rekao:
„Ostavi notes, pogledaj kroz prozor i reci onoj mladoj djevojci koja sjedi na nogostupu ako je majka i otac odbace, ja je nikada neću odbaciti niti napustiti.“
Nisam mogla vjerovati da je Bog u tako kratkom roku odgovorio na moju molitvu! Bonnie me odvela u restoran i s osmijehom na licu upitala što bih voljela pojesti. Nakon toga me odvezla kući.
Tri godine nakon što sam počela lutati ulicama, vratila sam se natrag očevoj kući. Obuzeta strahom, pokucala sam na ulazna vrata. Otac je otvorio vrata da bi vidio svoju malu princezu koja je sada izgledala kao nježni kostur, s vrlo malo kose i s dubokom tugom u očima. Bacila sam mu se pod noge i molila za oprost. Moj otac je također počeo plakati i podigao me k sebi u zagrljaj, a onda i pozvao natrag svojoj kući.
Majka troje prekrasne dječice za koju sada brinu Isus i Marija
Otada su prošle dvije godine. Ljudi su mi pričali o nekakvoj duhovnoj obnovi koja se vikendom održava u Rachel’s Vineyardu kako bih se iscijelila nakon počinjenih abortusa, ali nisam baš bila zainteresirana da idem. Ispovjedila sam abortuse i smatrala sam da mi više ništa osim toga nije ni potrebno. Ali na kraju, ipak sam pristala otići na duhovnu obnovu.
Taj vikend promijenio mi je život na najdublji mogući način. Bog mi je otkrio mnoge stvari, zacijelio rane za koje nisam ni znala da ih imam nakon tri abortusa koja sam počinila; i ne samo to, olakšao mi je tugu koju sam još uvijek osjećala i nakon mnogo godina od rastave roditelja, ali i ovisnost o drogi koju sam imala prije nekoliko godina.
Ubila sam svoju djecu, gorko se pokajala, a Bog me nije odbacio
Na duhovnu obnovu došla sam kao zla grešnica – ubila sam troje svoje djece. S duhovne obnove sam otišla znajući da sam majka troje prekrasne dječice za koju sada brinu Isus i Marija, a koja me čekaju na ulasku u raj kako bi me pozdravili. Osjećala sam se tako sretno! Prvo djetešce nazvala sam Mariana, u čast Djevice Marije. Drugo djetešce nazvala sam Emmanuel u čast Isusu Kristu, a treće Rose, u čast Krunice.
Toga vikenda dala sam svojoj dječici obećanje:
„Budući da sam skončala vaše živote i nisam vam dala priliku da živite, vama u čast ću činiti sve što je u mojoj moći da obranim život.“
I Bog učini tako.
Patricia Sandoval jedna je od najboljih prolife govornica u svijetu. Njezinu životnu priču možete također poslušati na Youtube-u. Svoje svjedočanstvo detaljno je opisala i u knjizi Transfigured, čiji trailer možete pogledati na sljedećem linku.
Queen of Peace media
Prevela: AMS
Foto: Gabriel Benois – Unplash
