Digitalno doba uvelike utječe na dječji život te se tako današnje djetinjstvo dramatično mijenja. Sigurno je kako je razvoj novih tehnologija doveo i do novih načina komunikacije. Često se može vidjeti da već mala djeca znaju kako držati i koristiti tablet ili mobitel, dok im njihovi djedovi i bake na tome mogu samo „zavidjeti“. Ipak, ubrzana digitalizacija ima i pozitivne i negativne strane.
Znanstvenici se sve više bave proučavanjem toga kako vrijeme provedeno pred ekranima utječe na djetetov cjelokupni razvoj. Istraživanja još uvijek nema mnogo, no pružaju vrlo zanimljiv uvid u ovu temu. Na primjer, pokazalo se kako djeca danas češće odlaze na spavanje uz tablet ili mobitel, a mnogo rjeđe uz čitanje priča za laku noć (Vulchanova i sur., 2017), iako postojeće teorije o usvajanju jezika naglašavaju važnost roditeljskog jezičnog modela u poticanju djetetovog jezično-govornog razvoja.
Što sve ubrajamo u ekrane?
Moderna tehnologija donijela nam je mnogo vrsta ekrana, a sve lakše ih možemo nositi sa sobom kamo god išli. Prisutni su kod kuće, u automobilu, čekaonicama, a uvode se i u odgojno-obrazovne ustanove. Osim televizora koji su prisutni u našim životima već gotovo cijelo stoljeće, danas su djeca izložena računalima, pametnim telefonima, tabletima, igraćim konzolama i mnogim drugim sličnim uređajima. Ekranima na dodir nije se teško služiti, a djecu privlače šarene i brzo izmjenjujuće slike koje im se na njima nude.
Osim izravne izloženosti ekranima, kod kuće je vrlo često upaljen televizor, čak i onda kad ga nitko ne gleda. Na taj se način neizravno povećava izloženost djece ekranima, a pokazalo se da i takva izloženost negativno utječe na kvalitetu interakcije te komunikacije između roditelja i djece.
Negativan utjecaj na jezično-govorni razvoj te razvoj općenito
Duže vrijeme je poznato kako su prve tri godine djetetovog života presudne za jezično-govorni razvoj – njegovo usvajanje i uredan tijek. Temelji jezika koji se usvajaju učenjem materinskog jezika kroz interakcije roditelja i djeteta omogućuju i kasnije učenje stranih jezika. Prevelika izloženost ekranima te preko njih i sadržajima na stranom jeziku sve više dovode do toga da djeca govore tek nekoliko riječi materinskog jezika i nekoliko riječi stranog jezika, a zapravo nijedan od njih nije pravilno usvojen.
Štoviše, kod logopeda sve češće dolaze djeca koja još uvijek nisu usvojila hrvatski jezik jer su od rane dobi ponajviše bila izložena digitalnim ili video sadržajima na stranom jeziku, uglavnom engleskom. Roditelji stječu dojam da dijete paralelno uči dva jezika te navedeno ne smatraju problemom, već nečim danas sveprisutnim, modernim i pozitivnim što bi trebalo poticati.
Nadalje, nova istraživanja pokazuju da izloženost ekranima duža od dva sata dnevno kod djece mlađe od 5 godina dovodi do značajnih kašnjenja u jezično-govornom razvoju (Paediatrics&Child Health, 2017). Preduga izloženost ekranima negativno utječe na cjelokupni razvoj: pažnju, radno pamćenje, učenje čitanja i pisanja te razvoj matematičkih vještina.
Vremenske preporuke prema dobi
Ekrani su neizostavni dio današnjeg vremena, a kako bi se smanjio njihov negativan utjecaj te iskoristilo njihove pozitivne strane, vrlo je važno znati kako se njima pravilno koristiti.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) stoga daje smjernice o tome koliko se vremena u kojoj dobi preporučuje dopustiti djeci pristup ekranima. Navodi da djeca do godine dana starosti moraju u potpunosti izbjegavati ekrane, dok se za djecu od 1 do 5 godina preporučuje maksimalno jedan sat izloženosti dnevno.
Američka pedijatrijska akademija (APA) ne preporučuje izloženost ekranima do dobi od 18 mjeseci, a roditeljima djece stare između 18 i 24 mjeseca koji ih već žele upoznati s digitalnim medijima, savjetuje da uvijek odabiru visoko kvalitetne programe i sadržaje te da ih koriste zajedno s djecom jer ona tako najbolje uče. Prepuštanje djetetu da samostalno koristi digitalne medije trebalo bi izbjegavati. Nadalje, za djecu u dobi od 2 do 5 godina preporučuje izloženost manju od 1 sat dnevno. Iznimku od pravila moguće je učiniti za video razgovore jer oni ne isključuju interakciju i komunikaciju s drugom, najčešće poznatom osobom koja može pozitivno utjecati na djetetov jezično-govorni razvoj.
Što učiniti?
Digitalna tehnologija vrlo je primamljiva i nesvjesno može djeci oduzeti vrijeme koje su mogla iskoristiti na neki drugi, kreativniji način. Pretjerana izloženost ekranima može prerasti i u ovisnost te dovesti do pojave negativnih, nepoželjnih ponašanja kod djeteta. Najčešće se očituju u čestom i prekomjernom inzistiranju djeteta na korištenju uređaja te u njegovoj pretjeranoj reakciji kad mu se isti oduzme. Stoga se savjetuje da roditelji unaprijed dogovore s djetetom način i vrijeme korištenja uređaja i izloženosti televiziji i to onda kad je ono smireno i opušteno.
Uz to, kad se digitalna tehnologija koristi, neizostavna je aktivna prisutnost roditelja kojom će se navedenim sadržajima pridodati smisao te kroz njih započeti interakciju objašnjavajući sadržaj i događaje na ekranu. Na taj način dijete prestaje biti pasivan promatrač ekrana, a roditelj osigurava dvosmjernu komunikaciju te potiče pravilan jezično-govorni razvoj kod djeteta.
Ključan je primjer roditelja i ostalih odraslih osoba
Ipak, djeci je potrebno ponuditi alternativu. Slobodno vrijeme potrebno je ispuniti aktivnostima poput čitanja naglas, slušanja i pjevanja pjesmica i brojalica, zajedničke igre didaktičkim igračkama ili zajedničke izrade vlastitih igračaka. Kad je moguće, poželjno je provesti vrijeme kroz igru u parku i aktivnosti na zraku, druženje s vršnjacima, posjet knjižnici i sličnom. Ponekad se ekrani koriste kao pomoć u smirivanju djeteta, ali oni moraju biti tek zadnji izbor u tome. Poželjnije je djetetu ponuditi slikovnicu, poznati predmet ili igračku koju voli.
Bitno je spomenuti: djeca najviše uče iz primjera svojih roditelja i ostalih odraslih osoba kojima su okružena. I zato bi i oni trebali pripaziti na vlastito vrijeme izloženosti ekranima jer djeca najčešće rade ono što i sama vide.
Mateja Ružić, mag.logoped i Nikolina Gelo, mag.logoped – Žena vrsna
Foto: Patricia Prudente – Unsplash
Izvori:
Canadian Paediatric Society (2017). Screen time and young children: Promoting health and development in a digital world. Paediatr Child Health. 22(8): 461–468
Logoped.hr
pubs.asha.org
tandemspeechtherapy.com
Vulchanova, M., Baggio, G., Cangelossi, A., Smith, L. (2017). Editorial: Language development in digital age. Front Hum Neurosci.11:447
