Nekidan u našoj kući osnovana je nova republika. Statut nema, zakoni su joj šaroliki, za predsjednikom ili upraviteljem nema potrebe. Najnovije čudo svjetske populacije. Takozvana ŽNJ REPUBLIKA!
Sve što trebate znati o ŽNJ Republici
Što je to ŽNJ Republika?
To bi vam bio kompleksan sustav unutar jedne skupine ljudi koja se pronašla te počela odražavati slične vrijednosti, govor te način djelovanja.
Kako je došlo do osnivanja ŽNJ Republike?
Vrlo jednostavno, moja djeca su progovorila novim jezikom. Po nekom našem ljudskom zakonu, kada skupina ljudi progovori novim jezikom, podrazumijeva se da je nastala nova nacija. Prema tome, od onog trenutka kada su moja djeca zajedno sa svojim prijateljima, novim stanovnicima ŽNJ Republike, počela govoriti novim jezikom nastala je nova nacija. Takozvana ŽNJ nacija.
Nastanak nove nacije
Ime nacije nije baš da su sami izabrali, više sam im ga ja nametnula. Ionako oni sami nisu niti primijetili da su postali nova nacija.
Trenutak kada sam shvatila da više nisu mali Hrvati i Hrvatice bila je jedna milisekunda u mojoj glavi kada mi je sama od sebe bljesnula pomisao: „Hej, pa oni ne govore hrvatski jezik!”
„Kilaj ga sada!” „Moram bildat! Hilajte me! ”
„Spemao me!” „Brate, on je čiter.”
„Dropajte mi malo hrane!“
„Šeraj malo i sa mnom!” „Bustat ću ti oružje”…
Novonastali ŽNJ jezik
Ove i još mnoge novonastale rečenice novonastalog ŽNJ jezika mogle bi se polako početi zapisivati tako da osiguramo rječnik sa prevoditeljem na hrvatski jezik kako bi svim mamama, tatama i ostalim bližnjima naše nove nacije postalo jasnije o čemu to oni govore.
Naime, situacija je krajnje ozbiljna. Naša djeca su prestala govoriti hrvatski jezik te se zaista sada bez šale pitam jesu li oni i dalje mali Hrvati i Hrvatice ili je to sad već postala neka nova generacija Hrvata i Hrvatica koji će u budućnosti naš dragi hrvatski jezik zamijeniti nekim novim ŽNJ jezikom.
Razumijemo li mi svoje mlade?
Možda to i ne bi bilo zabrinjavajuće samo po sebi no kada sam im pokušala ukazati na činjenicu da ne govore hrvatski jezik, moja vlastita djeca su me pogledala kao da sam rođena u prahistorijsko doba te ubačena u novi svijet i nemam pojma o čemu govorim. Njima je taj jezik potpuno normalan te ne razumiju o čemu pričam kada im želim objasniti da ubacuju puno stranih riječi u rečenice te da im rečenice više nemaju strukturu hrvatskog jezika.
Za njih sam ja kao i svi mi stariji samo starci koji ne razumiju mlade i njihove fore.
Znam, i mi smo imali neke svoje riječi kada smo bili u njihovoj dobi (lega, bro, brate, buraz …), ali mislim da nismo miješali kruške i jabuke kao oni danas. Barem ne u tolikoj mjeri.
Jezik je živ, ali zaboravljamo li vlastiti?
Kako nam djeca sve više gledaju razne čudne sadržaje na YouTubeu i sličnim medijima, nije niti čudno da počinju imitirati i njihove riječi no ovako velik broj riječi u rečenicama kao toga dana kada sam o tome počela razmišljati me baš iznenadio. Skoro svaka druga ili treća riječ je bila većinom engleskog porijekla.
I savršeno se uklapala u rečenicu koju bi djeca govorila što samo znači da njihov mozak već sada razmišlja na stranom jeziku.
Pitam se što će biti s njima kako budu odrastali, a multikulturalni svijet postaje sve bliži našoj državi. Svjedoci smo useljavanja raznih nacija koje se većinom sporazumijevaju na engleskom jeziku. Da me ne bi sad netko krivo shvatio, nemam ništa protiv drugih kultura niti protiv toga da mi djeca znaju strane jezike, samo sam iskreno zabrinuta za očuvanjem našeg jezika. Da ne pričam o tome kako naša djeca ne poznaju jezik naših starih. Kada bismo ih pitali što je pendžer ili avlija, nisam baš sigurna da bi ih puno znalo odgovor, ali zato riječi engleskog porijekla savršeno znaju prevesti.
Govorimo hrvatski
Cilj ovog teksta nije da izgrdim našu djecu jer oni su samo djeca koja odrastaju u ovom za mene čudnom vremenu i snalaze se najbolje što mogu. Cilj teksta nije niti da izgrdim sve nas roditelje koji se u tome svemu često nađemo nespremni i nedovoljno educirani kako bismo znali što učiniti.
Najveći cilj teksta je osvješćivanje, prvenstveno samoj sebi, što se događa unutar moja četiri zida te da hitno moram nešto promijeniti ako želim da mi djeca ostanu Hrvati, a onda i tebi koji ovo čitaš, da potičemo našu djecu pravilnijem izgovoru hrvatskih riječi i rečenica.
Možda kroz priču, možda kroz igru, šetnju, što god, da ih usmjerimo na neke kvalitetne hrvatske sadržaje kako bi naš jezik i u budućnosti ostao HRVATSKI!
Andrijana Martić – Žena Vrsna
Foto: Mulyadi – Unsplash
