Žensko tijelo – hram u kojem je stvoren čovjek – postaje svjedok Božje milosti

žensko tijelo

Naše je tijelo hram Božji. Ne samo da ga moramo štiti od napasti grijeha već se o njemu moramo dostojanstveno brinuti. Ono nam je dano kao mjesto gdje će prebivati naša duša za vrijeme ovozemaljskog života i kao takvo moramo ga poštovati jer je stvoreno od Boga.

Osvrćući se unatrag na pamet mi pada popularna izreka „sve je lako kad si mlad“, a u to spada i naš tjelesni izgled. Kao cura bila sam manje – više neopterećena izgledom jer se nisam niti šminkala niti posebno sređivala ili trošila novce na najmoderniju odjeću. Sjećam se da bih uglavnom kupovala ono što bismo danas nazvali „čednim“ i što bi bilo u (pomalo otkačenom) stilu koji sam tada pratila. Puno sam se kretala stoga nisam imala potrebu prakticirati neke druge vježbe. I istina je da je tada sve to bilo baš lako.

Trudnoća je odricanje od komoda

Ako premotam film malo unaprijed, smještam se u današnjicu kao majka četvero predivne dječice. Četiri Božja dara koji za sebe kažu da su ronili devet mjeseci. Svaka majka zna da je to devet mjeseci odricanja vlastitog komoda kao i spoznaja da naše tijelo više nikada neće izgledati baš kao nekad. Na prvu je teško pomiriti se s takvim zaključkom i pogledom na svoje tijelo.

Međutim, to je ona napast koja bi nam htjela nametnuti loše raspoloženje, sram i nezadovoljstvo. A mi smo toliko više od toga. To su trenuci kada bismo napokon trebali shvatiti što je, između ostalog, Bog mislio kada je rekao da je naše tijelo hram. Žensko je tijelo hram u kojem je stvoren čovjek, hram koji rađa novi život, hram majčinstva i otvorenosti životu. Postajemo hodajući svjedoci Božje milosti koja se u jednom trenutku spustila na nas i povjerila nam novo biće da ga nosimo devet mjeseci i odgajamo za život. Tijelo naše govori o ogromnoj ljubavi prema Bogu i svojoj djeci, kao i o ljubavi muža i žene. U takvom hramu nema mjesta za sram.

Prstohvat dobrih savjeta

U trenucima slabosti koji se s vremena na vrijeme javljaju (jer je to nešto toliko vezano uz ljudsku narav da ne možemo obrisati klikom na tipku) sjetim se jednog dobrog savjeta: „Prvo, sjeti se koliko si djece rodila i da je svaka trudnoća ostavila svoj pečat na tvome tijelu. Ne mora to biti lijep pečat, ali je svet pečat. Drugo, vjerovala ili ne, doći će sve na svoje i tijelo će se oporaviti od izazova koje je donijela svaka od trudnoća. Treće, za 10 godina mislit ćeš kako si sada dobro izgledala. I četvrto, najvažnije je što tvoj suprug misli o tebi.“

Moram priznati da je svaki od ovih savjeta vrijedan, a ovaj posljednji je za ženino samopouzdanje možda najznačajniji. Blago ženi koja potporu nalazi u svome suprugu koji je gleda očima srca, a ne tijela. Blago ženi čiji suprug pred sobom vidi hrabru majku svoje djece i time je voli još svetijom ljubavlju lišenu svih svjetovnih mjerila. Blago ženi čiji suprug voli njeno tijelo jer se takva ljubav rodila iz uzajamnog poštovanja i žrtvovanja. Blago ženi koju muž gleda očima divljenja i sva mu je prekrasna zato što ona voli baš njega.

Lijepa za supruga

Jasno je da se sve, mi, žene volimo dotjerati i s vremena na vrijeme izgledati lijepo za svoga supruga i djecu. Samo naprijed, i naši muževi uživaju kada pored sebe imaju ženu koja se brine o sebi. Pogled u ogledalo treba izazivati ponos na ono u čemu smo uz Božju pomoć uspjeli, a sve napasti bi trebao pokoriti suprugov zagrljaj i riječi ohrabrenja.

„Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“ (Lk 11,27)


Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Devon Divine – Unsplash

Livija Rogulj
Livija Rogulj

Supruga i majka četvero djece, uživa u životu u prirodi i od prirode. Radosno obavlja zadatke u uredništvu Majčinstva i istražuje jezična bogatstva. Zahvalna na Božjim talentima i milostima koje može prepoznati u svim životnim područjima.