„Ne može se živjeti na probu, na probu umrijeti. Ne može se na probu ljubiti, samo na probu i na neko vrijeme uzeti neku osobu.“
Sv. Ivan Pavao II.
O, kako snažne riječi! Toliko snažne da pogađaju u srce. Ali nisu to riječi našeg sveca. To Krist kaže i meni i tebi i svakome od nas. Ako ideš za Njim, nema onoga, kako kaže blaženi Stepinac: „u crkvi katolici, a na ulici kako nam se prohtije“. O, silan li je Gospodin što pogleda na neznatnost službenice svoje i izbavi je iz začaranog kruga grijeha. Tek sad vidim koliko me Gospodin voli, koliko mi je bio milostiv i iskazao ljubav. Odgovorio je na moje molitve, a mislila sam da me ne čuje. Slava Isusu!
Nikad ono što raste u grijehu ne može izići na dobro, možeš samo „iščupati“ i „presaditi“ u plodno Kristovo tlo
Ova priča nije trebala biti bolna, ali bila je. Bolna i pročišćujuća. Počinje tamo gdje počinje moja tvrdoglavost i Njegova neizmjerna blagost i strpljivost.
Upoznala sam jednog dečka koji se činio jako drag i zanimljiv. Rekao mi je da nije u vjeri, ali ja sam to prihvatila vjerujući da to ne može biti prepreka razvoju jednog lijepog odnosa. Taj dragi dečko postao je moj dečko. Šetnja po šetnja, kava po kava, razgovor po razgovor i došli smo do teme zajedničkog života.
Na prvi pogled se zaista čini idilično i praktično. Dijelite životne troškove, blizu ste jedno drugom, nema više planiranih susreta niti rastanaka… I zaista, u početku je sve bilo novo. Veseliš se zajedničkoj jutarnjoj kavi, doručku, zajedničkom obavljanju kućanskih poslova, s posebnom pažnjom pripremaš ručak…
Unatoč tome, naš zajednički život imao je jednu manu. Nije imao temelje. Nije imao Krista. Nismo imali sakrament.
Živjeli smo kao supružnici, ali bez hrabrosti da jedno drugome obećamo doživotnu ljubav i vjernost
Vrlo brzo su ove zajedničke stvari postale tek sjenka, a nastupilo je svakodnevno mučenje. Razlike u svjetonazorima i vrijednostima sve su više izlazile na vidjelo. Osjećala sam da to što živimo zajedno nije ispravno.
Živjeli smo zajedno, kao supružnici, a nismo se prethodno dobro upoznali ili barem ne do te mjere da jedno drugom pred Bogom spremno obećamo ljubav i vjernost za cijeli život. Uočavaš li onda besmisao našeg zajedničkog života na probu?
Nikad to nismo izgovorili naglas, ali unatoč zajedničkom životu, nismo bili sigurni da ćemo ostati zajedno i osnovati obitelj. Nismo niti mogli biti sigurni. U to možeš biti siguran samo s onom osobom koja je spremna za tebe srce ostaviti na Kristovu oltaru. Samo s onom koja ti je spremna ponuditi sve što ima, sve što jest, kod koje nema uvjeta, nejasnoća, odgoda…
U protivnom tratiš svoje dragocjeno, poklonjeno vrijeme na osobu koja želi pogodnosti zajedničkog života, ali ne iskazuje odlučnost, koja nije donijela odluku da želi tebe pored sebe cijeli život, kod koje nema predanja, koja se nije spremna obvezati na ljubav i poštovanje samo tebi bez obzira na životne poteškoće.
Mislila sam da je ovako lakše živjeti, a u biti je bilo bolnije
Ja sam Kristu rekla: „Ovako je lakše, ovako će sigurno biti plodonosnije“, a zapravo je bilo puno bolnije. Do te mjere da me Krist, vidjevši moju tvrdoglavost, pustio da okusim gorčinu. Pustio me do tog trenutka da sam u sebi vrištala, koliko sam tražila izlaz – Njega. Unatoč svemu tome, zbog svoje tvrdoglavosti, opet sam ostala u tom odnosu misleći da mogu nešto promijeniti.
Birajući zajednički život, ja sam Kristu rekla da znam bolje, da su moji planovi meni ljepši i ugodniji. Na kraju se dogodilo da sam tonula sve dublje i dublje u svom nezadovoljstvu balansirajući između Krista i svoga dečka. Sve to vrijeme sam molila za naš odnos, da on postane onakav kakvim ga je Bog zamislio. Zajednički život postajao je neizdrživ, jer naš odnos nije napredovao. On je bio zadovoljan činjenicom da zajedno živimo, ali je imao svoja očekivanja i vrijednosti. Ja sam željela da naš zajednički život učvrsti naš odnos i bude nam priprema za brak. Unatoč željama i nadanjima to se nije dogodilo.
Počela sam preispitivati naš odnos
Nakon nekog vremena, donijela sam odluku da ću odseliti iz našeg zajedničkog stana. Nisam imala plan, ali sam znala, unatoč tome što mi je bilo teško ostaviti nešto što sam gradila, da je to potrebno mome srcu. Počela sam i preispitivati naš odnos. Znam da bih ga jasnije vidjela i da bi bilo manje bolno prekinuti ovakav odnos da nismo živjeli zajedno. Potrebno je hrabrosti, čvrstoće i odlučnosti iseliti iz zajedničkog doma, jer to je bio naš dom.
U međuvremenu, dečko mi je obznanio da ipak ne želi takvu katoličku djevojku. Zamisli ironije! Onakvu koja je „gurala“ naš odnos i koja je pristala na probu, koja je na neki način išla protiv sebe radi njega. A Krist? On je uvijek bio tu. On me je volio i dok samu sebe nisam. Volio me je dok sam se borila protiv Njegovih planova. Volio me je kad sam izabrala suprotno Njegovu nauku. Volio me je dok sam pokušavala riješiti stvari. Volio me je dok sam se pripremala za brak s čovjekom koji me nije toliko volio da ne bi imao potrebu ništa isprobavati. Volio me je bezuvjetno.
Veće ljubavi od ove ni kod koga nema. Da cijeli život tražim, neću naći nikoga kao On. Ovo je bila lekcija. Hodala sam po rubu, Krist me uhvatio i prigrlio k sebi. Voljela bih da nisam, ali On se proslavio.
Ponekad zajednički život prije braka može zvučati primamljivo, ali to nikada nije dobar izbor
Ti sad možda misliš: „Mi nećemo imati takvih problema. Oboje želimo brak. Mi znamo da smo jedno za drugo, zašto onda ne bismo zajedno živjeli?“
Postavit ću vam protupitanje: „Zašto se onda ne biste vjenčali?“ Ponekad zajednički život prije braka može zvučati primamljivo. Možda se i vama čini kao dobar izbor zbog financijskih razloga. Međutim, draga sestro, dragi brate u Kristu, želim ti reći da to nikad nije dobar izbor. Ako ništa drugo, sjeti se da stavljaš na kocku život u čistoći, na koji si se, nadam se, odlučila. Ako jesi, Bogu hvala! To je veliki dar. Nemoj se stavljati na kušnju zbog smanjenja iznosa stanarine, zbog toga što ne želiš biti u vezi na daljinu ili koji god tvoj razlog bio.
Ovo je suživot, ne dvoje cimera, nego dvoje ljudi u vezi između kojih postoji povezanost i bliskost. Čak i da čvrsto odlučite živjeti kao cimeri, to nije moguće. Vi ste usmjereni jedno na drugo, usklađujete svoje obveze, planove i s vremenom počinjete živjeti kao mala obitelj.
Draga djevojko, znaj, taj dečko nije tvoj, on je Kristov. Dragi mladiću, znaj, ta djevojka nije tvoja, ona je Kristova. Pa i da ste zaručeni, vi još ne pripadate jedno drugom. Tek u sakramentu ženidbe Bog stavlja pečat na vaš odnos i vi predajete sebe onom drugom. To je Kristovo. Tu više nisu samo romantični osjećaji. Tu je ljubav. Čvrsta, odlučna, ljubav koja se žrtvuje, ljubav koja je borba, ljubav odavde do vječnosti.
Zajednički suživot prije braka uključuje izlaganje napastima, umjesto da vas usavršuje u krepostima
Ja sam naš odnos gledala kao pripremu za to, za brak. On nije. Međutim, tako se ne priprema za brak. Tako sam se, možda, ja mislila pripremati, ali Krist ima svoju pripremu koja ne uključuje izlaganje napastima. Dapače, Njegova priprema zahtijeva puno razgovora i upoznavanje čovjekove dubine. Zahtijeva ostavljanje prostora Isusu da kao najbolji prijatelj uđe među vas dvoje, u odnos koji gradite.
Na ovaj način sam onemogućila pokloniti radost zajedničkog biranja stvari za stan samo svom mužu. Ja sada to iskustvo već imam s nekim. Propustila sam prvu jutarnju kavu u našoj kući podijeliti samo sa svojim mužem. Samo s onim koji je odlučio do kraja života podmetnuti svoja leđa meni za ljubav, Kristu za ljubav.
Prije nego što si obećate uzajamnu doživotnu ljubav i vjernost te je zapečatite sakramentom, nećeš moći biti sigurna da će tvoj dečko biti i tvoj muž. Nećeš moći biti siguran da će tvoja djevojka biti tvoja supruga.
Draga djevojko, vjerujem da ne bi željela da tvoj budući muž sada živi s drugom ženom i dijeli ono što ti želiš dijeliti s njim. Dragi brate u Kristu, vjerujem da ne bi želio da tvoja buduća žena sad živi s drugim muškarcem i njemu poklanja ono što ti želiš za sebe.
Zašto biste vi onda činili isto?
Anonimna – Žena vrsna
Foto: Soroush Karimi – Unsplash
