Volim o svemu razmišljati i pripremati se unaprijed, biti spremna na svaku situaciju. Nerijetko očekujem od sebe da budem spremna i na neočekivano, da uvijek znam savršeno reagirati. Tako sam prije vjenčanja puno čitala o sakramentu braka, o komunikaciji u braku, razgovarala s udanim prijateljicama, tražila recepte kako ne pogriješiti i od početka graditi savršeno zajedništvo. Sve to mi je koristilo i vjerujem da nas je poštedjelo ili nam barem skratilo neke bitke. Ali nije me učinilo savršenom suprugom, koliko god sam se tome nadala.
Razočaraš li se i ti kada shvatiš da ne reagiraš savršeno?
“Jadikujete, jer unatoč želji za savršenstvom koju imate da se pročistite u Božjoj ljubavi, u život uvijek vam se umiješaju nesavršenosti i pogreške.
Odgovaram vam da nikada neće biti moguće u potpunosti odreći se sebe samih, dok smo na zemlji. Potrebno je podnositi same sebe dotle dok se Bogu svidi pozvati nas u Nebo i sve dok se vučemo nećemo, uistinu, donijeti ništa dragocjenoga… Opće je načelo, da u ovom životu nitko neće biti toliko svet da ne bi bio podložan nesavršenostima!”
p. Josip Tissoti
(Kako se okoristiti vlastitim pogreškama u duhovnom životu)
Bila sam u nekim trenutcima razočarana sama sobom. Rastužilo bi me kada bih vidjela da svojim manama, grijesima i nesavršenostima nanosim bol onome koji mi je najdraži, ranjavam naš odnos.
Tad sam se sjetila ove knjige koju sam čitala i prije nego što sam upoznala svog sadašnjeg muža. U svojim sam nastojanjima da budem savršena zanemarila svoju sklonost grijehu i nesavršenosti, kao i potrebu za Božjom milosti.
Zanemarila sam i činjenicu da cijeli život rastemo u svetosti. Bog me sada, po bračnoj svakodnevici, brusi i oblikuje da bih mu bila ugodnija. Nije moguće sve svoje krivine i nesavršenosti riješiti unaprijed. Potrebno je živjeti u trenutku, sa svim nesavršenostima, i dopuštati Bogu da djeluje, preobražava.
Mislila sam da sam tu lekciju naučila, a onda…
Dan po dan, mirila sam se s tim da nisam savršena supruga. Polako sam se počela čak radovati tome što me muž voli i prihvaća nesavršenu. Što mu je lijepo kad se trudim biti bolja, ali ne zamjera mi kad ne uspijem. Važna mu je ljubav. Važan mu je trud. To mi je malo približilo dinamiku odnosa Boga prema nama ljudima. On zna naše slabosti, ne čudi se našim padovima, ali ništa ga ne raduje kao ljubav kojom se trudimo biti bolji i Njemu ugodniji.
I baš kad sam pomislila da sam svladala tu lekciju i prihvatila svoju nesavršenost, Bog je odlučio darovati nam dijete. I opet sam na početku. Čitam, istražujem, razgovaram, savjetujem se, strepim kakva ću biti… i opet se potajno nadam da će moje majčinstvo biti savršeno. A Bog se smije, slatka mu je ta moja nada. I već spremno čeka uhvatiti me kad padnem, da ne padnem u očaj nego u more Njegovog milosrđa.
Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: Jonathan Borba – Pexels
