Znaš li tko je Duh Sveti?

Znaš li tko je Duh Sveti?

Biblijski citat: „Bog je ljubav“ (1 Iv 4,16) ljudi često nesvjesno razumiju kao: „ljubav je Bog“, a to je krivo. Iz tog krivoga razumijevanja dolazi i kriva slika o Bogu. Bog je ljubav u samome sebi jer On nije sam. Naš Bog jest jedan, ali su tri božanske osobe. U Trojstvu, Duh Sveti je treća božanska osoba, ali ne kao da bi bio manje vrijedan od Oca i Sina, nego je on treća božanska osoba jer je „posljednji otkriven“, a dalje u tekstu ćemo otkriti i zašto. Duh Sveti je iste biti kao Otac i Sin, dapače on proizlazi od Oca i Sina te to ispovijedamo u Vjerovanju svake nedjelje.

Duh Sveti je ljubav Oca i Sina, On je zajedništvo

Kako bismo bolje shvatili Duha Svetoga poslužit ću se jednom usporedbom koja nije savršena, ali može poslužiti. Kada imate jednu sportsku momčad, možete vrlo brzo primijetiti postoji li timski duh među njima. Brzo uočavate „dišu li kao jedan“ ili su međusobno podijeljeni. Ako su podijeljeni, onda neće uspjeti, ali ako gaje taj timski duh, imaju šansu. Često nas oduševe upravo takve ekipe ili poneke obitelji koje imaju „ono nešto“. Tako je Duh Sveti zapravo to jedinstvo Oca i Sina, uzajamno darivanje Oca Sinu i Sina Ocu. Možemo reći kako je Duh Sveti zapravo ljubav Oca i Sina pa ga se tako i naziva u himnu posvećenom upravo njemu.

Duh Sveti nam je darovan na krštenju, prisutan je u nama te nam zapravo on pomaže da upoznamo Sina, a po Sinu dolazimo k Ocu. Po Duhu Svetom smo zapravo i mi svi jedno Tijelo, iako smo raspršeni po čitavome svijetu (1 Kor 12,13) i nitko ne može reći Gospodin Isus osim u Duhu Svetom (1 Kor 12,4).

Katekizam Katoličke Crkve donosi nam mnoge stvari o Duhu Svetome i bilo bi jako dobro proučiti što sama Crkva kaže o Duhu jer kako ćemo ga upoznati ako ne znamo što Duh sam o sebi kaže? Možda zvuči čudno posljednja rečenica, ali sjetite se kako je Duh taj koji vodi Crkvu, koji nadahnjuje biskupe, pape, redovnike, redovnice i laike. Sjetite se kako je Duh Sveti poslan da nas upućuje u svu istinu (Iv 16,12-15). Možemo se složiti s Grgurom Nazijanskim kako je Stari zavjet jasno naviještao Oca, Novi Sina, a sada nam se sam Duh Sveti jasno očituje, ali gdje? Očituje nam se u Crkvi. Očituje nam se u sakramentima, u nauku, u darovima koje svatko od nas prima po sakramentu potvrde.

Ovaj teorijski dio svatko od nas može lako usvojiti, pročitati iz Katekizma ili neke literature, ali što je s praktičnim dijelom našega života? Kako se prisutnost Duha Svetoga tu očituje? Ako smo mi hram Duha Svetoga, a Pavao kaže da jesmo (1 Kor 3,16), zašto se to ne očituje u našoj svakodnevici? Zašto prisutnost Duha svodimo samo na jedan dan u godini ili određene seminare? Zar je moguće živjeti kao hram Duha samo povremeno ili to zahtijeva cjelogodišnju brigu?

Duh Sveti nije rezerviran samo za neke, On je za svakoga

„Zatvoreni“ vjernici misle kako je Duh Sveti rezerviran samo za seminare određenih svećenika ili karizmatski pokret. Treba Bogu zahvaliti na karizmatskom pokretu unutar Crkve jer smo se probudili iz jedne uspavanosti djelovanja i činjenja.

Ipak, postoji jedna opasnost, a to je privatizacija Duha samo za pojedine skupine ljudi ili zajednica koje Ga onda dijele kako one misle da treba. Kao da je Duh postao privatno vlasništvo čovjeka, a ne dar. U takvim situacijama dovoljno je „počivati“ u Duhu i hodati od seminara do seminara kako bi što više ljudi vidjelo „padanje“, kao da je to natjecanje u skupljanju Pokemona. Duh Sveti nam daje i tu milost, ali On ne želi da mi počivamo, tjera nas na izlazak izvan naše prostorije jednako kao što je to činio na Pedesetnicu. Duh nas poziva na djelovanje, a ne na izležavanje po dvoranama. Dopustite Duhu da vas obuzme, a ne da vi obuzimate Njega i upravljate Njime.

Druga krajnost je negiranje svih mogućih događanja i nazivanje svega toga paradama i cirkusom. Nažalost, ni ova kritika nije bez utemeljenja, ali problem je kada ona postane generalizacija svega. Prečesto takve osobe koje generaliziraju zatiru svaki dar, uključujući i onih sedam „osnovnih“. Do kada ćemo se u Crkvi gledati preko bojnog polja? Mi smo karizmatici, mi tradicionalisti, mi liberalni, mi umjereni, mi laudatosiovci itd. Koliko će proći vremena dok shvatimo kako smo svi Božji? Pavao je pisao Korinćanima (1 Kor 3) upravo o tim podjelama, a mi 2000 godina kasnije u još većim rovovima i vodimo bitku protiv sebe samih. Bog je taj koji daje rasti svakome od nas, a ne neki „vođe“ u koje se kunemo. Do kada ćemo glumiti da se prepuštamo vodstvu Duha Svetoga, a zapravo vodimo svoje kolo?

Darovan nam je kako bismo pristupili Kristu i postali Mu što sličniji, ne kako bismo stvarali podjele

U konačnici, tko je stvarno taj Duh Sveti? On je onaj koji nam je darovan kako bismo pristupili Kristu, kako bismo postali što sličniji Njemu, a ne stvarali podjele i rovove. On nije naše vlasništvo, nego je dar Očev. On nas sve skuplja u jedno kao što je skupio učenike na dan Pedesetnice. Krist je molio za jedinstvo i mi to uvijek preslikamo na ekumenizam, ali što je s našim podjelama? Kako je moguće da smo toliko razdijeljeni među sobom? O ekumenizmu ne treba ni pričati jer kakav je to duh koji skuplja sve u jedno kada je poruka svakog završnog skupa „bitno da smo dobri ljudi“ i nitko da mrdne prstom k ujedinjenju?

Koja je konačna poruka ovoga članka? Nemojte biti Korinćani! Nemojte se stavljati u određeni tabor (ne mislim na onaj u Samoboru), nego živite istinu Crkve! Slavite redovito sakramente i tražite najprije strah Gospodnji kao prvi dar, kao početak mudrosti (Sir 1,14). Zaključit ću Pavlovim riječima koje bi trebale biti urezane u zid svake naše prostorije u kojoj se okupljamo:

Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.

Živite dostojno toga poziva jer vam je dana milost Duha Svetoga!


fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Cathopic

fra Vinko Brković

Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda. Trudi se živjeti u skladu sa "Idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju" Mk 16,15 - evangelizaciju smatra primarnim pozivom u životu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem tekstova o različitim temama, igranjem nogometa i radom s mladima u različitim skupinama.