Moj suprug i ja ovo ljeto dolazimo do 5. godišnjice braka. U tom periodu smo dobili troje djece, putovali Europom, preživjeli moj otkaz, prošli kroz tisuće svađa, smijali se zajedno milijun puta i što je najvažnije počeli smo učiti što je brak uistinu. Kao mladenka znala sam da brak ima svoje izazove, ali bila sam posve nesvjesna u koliko sam laži o braku vjerovala. Na koncu ispada da sam znala jako malo o instituciji u koju sam ulazila.
Srećom, udala sam se za predivnog, vjernog čovjeka koji me uistinu voli. I ja volim njega. I zajedno smo uspjeli prozreti ove laži o braku. Iako posve nesavršeno živimo istinu braka, počinjemo uviđati koliko je ta istina moćna i predivna.
Laž br. 1: Dobrim parovima brak je lagan
Zasigurno neki ljudi imaju teške brakove od kojih neki završe i razvodom. Ali smatrala sam da je za dobre parove, što bismo očito trebali biti i moj muž i ja, brak jednostavan i lagan.
To je definitivno jedna od laži o braku! Brak je naporan posao. Iznositi osjećaje suprugu na pravedan, dobro tempiran i iskren način je jedan od najnapornijih poslova koje sam ikada radila. Da, volim ga, želim biti u braku s njim, želim imati još djece s njim, sretan smo par, ali vjerujte brak je naporan posao. Svaki dan.
Teško mi je to priznati, ali sve dok se nisam udala nisam razumjela razvod. Uopće ne mogu zamisliti svoj život bez braka sa svojim mužem, pa ipak ima dana kada mi je zaista teško ne pomisliti: “O Bože, u što sam se uvalila!” Bila bih šokirana kad se i njemu ne bi ponekad dogodilo da promisli istu stvar.
Laž br. 2: Ako uistinu volim svog supruga, lako ću biti ljubazna
Ponekad se čini kao da svakoj ženi koje voli svog muža ljubaznost dolazi prirodno. Ona bi trebala moći sretno slušati kako on istu šalu ponavlja već deseti put i čak se smijati na nju ponovno. Trebala bi moći prirodno podnositi njegovo hrkanje ili prihvatiti njegovu pomoć i onda kada je ne želi.
Međutim, izgleda da je ljubaznost nešto na čemu moram raditi. Naporno. Svaki dan.
Moja prirodna sklonost nije ljubaznost. Često mi je prirodnije zakolutati očima, presjeći ga u pola rečenice i pod svaku cijenu dokazati da je u krivu.
Silno bih htjela da ljubaznost, ljubav i nježnost budu dio mog instinkta, prirodni nagon. U realnosti treba mi puno truda da se treniram u tome. Mislila sam da će se ljubav za to pobrinuti. Izgleda da nije tako. Ljubav je divna i od nje sve počinje, ali potrebno je truda i molitve i puno praštanja (i sebi i suprugu) da bih postala ljubazna supruga.
Laž br. 3: Kad se udam više nikada neću biti usamljena
Udala sam se u 28. godini i moj suprug je bio moj prvi dečko. Dakle, iskusila sam mnogo usamljenih godina prije braka. Sjećam se te usamljenosti. Približava se vikend, a ja nemam nikakvih planova…horor!
Naredala bih hrpe poruka i poziva kako bih ispunila dane i da se ne bih trebala suočavati sa samoćom. Onda sam susrela Billa i vjenčali smo se i mislila sam da su dani samoće iza mene.
Ali i u braku postoji samoća. Moj suprug zbog posla mora putovati, ponekad ga nema i po 2 tjedna i s troje malenih doma ponekad se osjećam prilično usamljeno. Nakon što ih spremim na spavanje, odem dolje, sama. I noći bez njega, dok je on na drugom kraju svijeta, ponekad su jako samotne.
No, čak i kada je ovdje, postoji samoća u braku. Pomalo je zastrašujuće uložiti toliko u jednu osobu kao što to moraš učiniti u braku. Bill je sve za mene. On je moj partner u svemu, moj glas razuma, moj suradnik, moj ispovjednik, moj trener, moj ljubavnik – sve moje. Kad se poremeti ravnoteža među nama i kad se ponekad udaljimo, osjećam se tako silno usamljeno.
U braku postaješ ranjiv jer je veliki dio tebe predan i ovisi o drugoj osobi. U teškim trenucima kad je ta povezanost na kušnji, možeš osjećati duboku samoću.
Sada znam da je taj osjećaj samoće samo podsjetnik koliko ga trebam i koliko je važno da i dalje budem ranjiva uz njega. I da uvijek postoji put natrag prema njemu.
Laž br. 4: Da zaista volim svog supruga nikad se ne bih udaljavala od njega
Moj suprug je kao osoba takav da se s njim zaista lako povezati. Otvoren je, znatiželjan, pričljiv. Naprosto je divan. I tijekom ovih 5 godina braka vrlo rijetko bih osjećala da smo se udaljili. Ali osjetila sam tu udaljenost. Iako sam ga i dalje duboko voljela, postojali su periodi kad nisam osjećala bliskost.
Najdublje sam to iskusila nakon spontanog pobačaja kada je tuga poprimala tako različite oblike u nama.
Tugovala sam za bebom odmah i prilično očito. Htjela sam razgovarati o tome s drugim ženama. Pisala sam o tome. Pričala sam o tome s djecom. Ali kada bih počela razgovor o tome sa suprugom, pretvorila bih ga u svađu. Zašto on ne tuguje kao i ja? Zar je već to prebolio? Kako se usuđuje!
Ispostavilo se da je mom suprugu samo trebalo dulje vremena da ga tuga dostigne i proživljavao ju je drugačije.
Mi samo zapravo različiti ljudi i žalovanje to može dosta istaknuti. Još uvijek ga upoznajem.
Laž br. 5: Moji osobni grijesi neće utjecati na moj brak
Kada bih trebala nekom zaručenom paru dati zrnce mudrosti to bi bilo sljedeće: rješavajte te osobne grijehe. Sada. Sve što imate, sve što jeste, postat će dio vašeg braka. No, grijesi koje iskušate i skrivate će na vaš brak imati daleko veći utjecaj od bilo čega drugoga.
Nema skrivanja u braku. Tihi, tajni grijesi jednoga postaju oboma zajedničke rane.
Laž br. 6: Konačni cilj mog braka je moja sreća
Nakon 5 godina i troje djece shvaćam da je brak namijenjen stvaranju i odgajanju djece, djece koja će biti svjetlo u svijetu koji je tako mračan.
A djeca, posebno neposlušna, neodviknuta od pelena i nestašna kakvu ovdje imamo, nisu baš uvijek u skladu sa srećom. Oni mi donose duboku radost, ali jako često to je posve nešto drugačije od sreće.
Štoviše, shvatila sam da moj muž nema samo zadatak da me voli, nego da mi postavlja izazove i na koncu mi pomogne doći u raj. Brak me prisilio da sa suprugom podijelim dijelove sebe koje sam jedva bila u stanju i sebi priznati. Prisilio me da se suočim sa stvarima o sebi s kojima se najradije nikada ne bih susrela. Postavljen mi je izazov da postanem bolja osoba za dobro mog muža i moje djece.
Milošću sakramenta prevladajte sve laži o braku u koje ste vjerovali
Brak i dalje odstranjuje ružne i grube dijelove moje osobe i to može biti bolno. Ne želim uvijek biti bolja. Ponekad naprosto želim biti sebična.
Sada znam da postoji nešto veće i važnije od moje vlastite (sebične) sreće. To je obitelj. Obitelj ovisi o osobnoj žrtvi. Od mene se traži da se odrečem stvari koje sam uistinu željela u korist veće sreće koju donosi obitelj. I u konačnici, upravo je to ono što me čini sretnom.
Volim brak i osjećam se blagoslovljenom što sam primala i dalje primam milosti ovog sakramenta. Ali tek kad sam uistinu shvatila što je sakrament braka, mogla sam u njega potpuno ući.
Nancy Bandzuch – Do small things with love
Prevela: K.M.
