Prilikom ukazanja u Lurdu, Fatimi i na drugim lokacijama, Majka Božja nas uvijek ponovno poziva na molitvu krunice. Ne na molitvu Časoslova, razmatranje, klanjanje ili bilo koju drugu pobožnost. Svi su spomenuti oblici molitve dobri, prepoznati u Crkvi i mnogi su ih svetci prakticirali. Zašto onda Marija želi baš krunicu ukorijeniti duboko u naša srca?
Upravo spomenuti Lurd i Fatima nude nam mogući odgovor. Marija se tamo ukazala neukoj, jednostavnoj djeci. Njima je krunica bila poput male škole molitve. Dok prebiremo zrnca krunice naša molitva, u početku puko ponavljanje Zdravomarija, postaje meditacija, kontemplacija. Dok u rukama držimo krunicu, naše su ruke u Marijinoj ruci i dopuštamo joj da nas ona vodi misterioznim otajstvima molitve.
Moramo pred Bogom postati kao djeca
Ovo nikako ne znači da je molitva krunice rezervirana za jednostavne ili neuke ljude. Čak i najveći intelektualci pred Bogom moraju postati kao djeca, jednostavni i iskreni u svojoj molitvi, uvijek puni pouzdanja moliti iz dubine srca.
Možemo krunicu usporediti sa sviranjem gitare. Glavni akordi koje trebamo savladati su Očenaš, Zdravomarija i Slava Ocu. To su ujedno i središnje kršćanske molitve, duboko ukorijenjene u Svetom Pismu. Međutim, poznavanje nekoliko akorada i nije neko umijeće. Površno ponavljanje jednih te istih riječi i ne čini se nekom snažnom molitvom. Potreban nam je dobar ritam, zanimljivi prijelazi, smisleno prebiranje žica uz koje će i ti najjednostavniji akordi zazvučati predivno. To je krunica – u svoj svojoj jednostavnosti krije neizmjerno duboka otajstva.
Krunica je osobna molitva jer razmatramo Otajstva koja nas se osobno tiču
Pet je osnovnih akorada krunice koji nam u misli dozivaju najvažnije događaje iz života Isusa i Marije. Pritom promišljamo o tome što svako Otajstvo predstavlja za nas: u Nazaretu, Božji Sin utjelovljuje se pod srcem Blažene Djevice Marije. Pod Svetom Misom, kada se pričešćujemo, utjelovljuje se i u nama. U Getsemaniji, Isus se znojio krvlju. Patio je i molio, a njegovi su prijatelji spavali. Mogu li ja bdjeti s Njim ili se i moje oči sklapaju, popuštajući pred umorom? Na Uskršnje jutro, Isus ustaje od mrtvih i napušta vlastiti grob. Prvi dan stvaranja donio je svjetlost. Prvi dan tjedna pobijedio je smrt i podario nam život. Krist može pobijediti tamu i donijeti svjetlo u moj život.
Polako, naša se molitva počinje pretvarati u glazbu. Više nije monotona i dosadna, odjednom je prepuna slika. Ponekad, Božja milost dopusti da bude ispunjena i snažnim osjećajem Njegove prisutnosti.
Još je samo jedno potrebno za savršeno skladnu melodiju, odnosno za još dublju, snažniju i osobniju molitvu: srce. Dok sviramo gitaru, vlastitim glasom prenosimo ono najdublje što pjesma u sebi nosi. Dok molimo krunicu, pjevamo pjesmu srca polažući čitav svoj život pred Gospodina, prateći tempo molitve.
Upravo nam pjesma srca omogućava ulazak u Otajstva krunice: za mene si, Gospodine, bio mučen, ja sam te osudio. Oprosti mi! Uzašao si na Nebo, Gospodine. Žudim za tim Nebom, za Tvojim Kraljevstvom, svojom domovinom.
Dok razmatramo, možemo vidjeti Otajstva i na neki način sudjelovati u njima.
Zakažite vrijeme za molitvu
Naš je raspored prepun termina. Manje ili više svjesno, uvijek planiramo koliko će nam vremena biti potrebno za pojedinu aktivnost ili obavezu koju trebamo ispuniti. Ponekad je dobro na isti način predvidjeti i da će nam biti potrebno 20 ili 30 minuta za molitvu krunice pa i to zapisati u svoj raspored. Termin u kojem ćemo se susresti s Isusom i Marijom, ništa manje važan od svega ostalog isplaniranog za taj dan. Svima je nama moguće odvojiti neko vrijeme za molitvu krunice, barem nekoliko puta tjedno. Cilj je da s vremenom počnemo lakše pronalaziti vrijeme za nju pa je počnemo moliti svakodnevno.
Ne žurite
Važnu lekciju o molitvi možemo naučiti promatrajući zaljubljeni par. Tijekom romantične večere s voljenom osobom, pogled nam ne bježi konstantno prema satu, jedemo polako, ne trudimo se privesti sve kraju što je prije moguće. Upravo suprotno, polagano ispijamo čašu dobrog vina i uživamo u svakom trenutku provedenom s voljenom osobom. Tako je i s molitvom krunice. Ona ne bi trebala biti samo niz Zdravomarija kao da se radi o određenom broju sklekova koje trebamo odraditi tijekom treninga. Smijemo si dopustiti da se izgubimo u razmatranju. Za početak je dovoljno da pokušamo jednostavno biti mirni. Ako tijekom molitve zadržimo miran stav i svijest o tome kolika je važnost tih dvadeset minuta molitve, možemo reći da smo dobro molili. Dobra je molitva ona koja je usmjerena na udovoljavanje Bogu, a ne nama samima.
Zastanite povremeno
Sveti Ignacije govorio je o tome kako bismo trebali riječi svoje molitve prilagoditi tempu vlastitog disanja. Kada molimo krunicu, dovoljno je zastati kratko između dva otajstva i prisjetiti se da Marija i Isus s ljubavlju bdiju nad nama. Raduje ih naše djetinje ponavljanje riječi kojima pokušavamo iskazati čast i ljubav svome Bogu.
Pogled pun ljubavi
Molitva krunice poziva nas da prisustvujemo svakom otajstvu kojeg razmatramo. U nekim kulturama, poput Njemačke, Otajstva se iz tog razloga ponavljaju prije svake Zdravomarije, ne samo između desetica. Tako se stvara prilika da pogledamo Ljubljenoga u oči i ulovimo Njegov pogled pun ljubavi.
Dopustite si da budete zadivljeni
Jedan od prvih i najvažnijih koraka nutarnje molitve je da jednostavno dopustimo Bogu da nas oduševi. Zamislite ponovno onaj zaljubljeni par, kako se susreću, ali ne da bi raspravljali o nečemu važnom, već samo da bi dijelili vrijeme. Radovali se jedno drugome. Uživali u prisustvu onog drugog. Stvarali uspomene. Otajstva koja razmatramo nisu samo povijesne činjenice. Dok molimo, zapravo razmatramo ono što je dio nas i čega smo mi dio. Kao da se radi o foto albumu sa starim fotografijama nama dragih osoba i događaja. Tako trebamo promatrati Mariju i Isusa dok molimo krunicu.
Zaustavite vrijeme
Neki ljudi zatvaraju oči dok mole kako bi se lakše sabrali. Drugi pak usmjeravaju svoj pogled na križ. Što god napravili, važno je da oči našeg srca budu otvorene. Molitva krunice je na neki način slična gledanju filma. Promatramo slike. Pitamo se koga promatramo, što ta osoba sada radi, pokušavamo se poistovjetiti s tim osobama. U nekim trenutcima razmatranja, poput iskusnog kamermana približavamo se detaljima. Pokušavamo uhvatiti trenutak topline dok Marija drži novorođenog Isusa u naručju ili suzu u Ivanodu oku dok je Isus uzlazio na Nebo.
Molite riječima, mislima i srcem
Srce predvodi molitvu. Misli i riječi samo prate ritam srca. Sveta Terezija Avilska vrlo je jednostavno rekla: Nemojte puno misliti, radije puno ljubite. Jedna mi se starija žena požalila kako ne uspijeva sabrati svoje misli dok moli krunicu, da jedva uspije u tim trenutcima reći Mariji i Isusu da ih voli. Čestitao sam joj. Postigla je ono čemu nas krunica i vodi –
jednostavni govor ljubavi izgovoren snagom volje, unatoč našem raspoloženju.
msrg. Florian Kolfhaus – Catholicsay
Prevela: Lea Potočar
Foto: Pixabay
