Oči u oči: Volja Božja i Objava

volja božja i objava

Poštovani čitatelji i poštovane čitateljice, dragi prijatelji i drage prijateljice, u prethodnom razmišljanju imali smo dva kratka pitanja i isto takva odgovora na njih. Prisjetimo ih se.

Prvo pitanje je glasilo: Tko je pravi vjernik? A odgovor je bio vrlo jednostavan: Onaj koji živi u skladu s voljom Božjom. Drugo pitanje je bilo: Može li uopće biti istinski vjernik onaj koji ne vrši volju Božju, onaj koji joj se suprotstavlja? A odgovor je bio zaista i kratak i jasan: Ne može.

E, kad je već tako, valja nam se prepoznati u tim pitanjima i odgovorima. Valja nam, dakle, iskreno i ponizno provjeriti kakvo je stanje u našoj nutrini.

Bog nam objavljuje svoju volju

Ponajprije se zapitajmo: Koji je to središnji članak naše vjere oko kojega i na kojemu sve ostalo počiva? To je vjera u jednoga Boga koji postoji u tri Božanske osobe – Otac, Sin, Duh Sveti. On je vječan. Dakle, nema početka ni kraja. On je jedini stvoritelj. On je savršen i potpun u svakom dobru, a sve je objedinjeno u njegovoj ljubavi koja se po njegovoj presvetoj volji razlijeva u bezgraničnom stvaralačkom činu, u kojemu nastaju druga bića i stvari. I svaki od nas plod je Božjeg stvaralačkog čina, plod Božje presvete volje, inicirane ljubavlju, sa svrhom da u konačnici budemo onakvi kako nam objašnjava sv. Ivan apostol u svojoj poslanici:

„Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest“ (1 Iv 3,2).

I upravo zbog toga ne smijemo sami sebe odbaciti, a jednako tako ni druge ljude. Naravno, mi smo sami po sebi, ne samo ograničeni kao vremenita stvorenja, već i grijehom hendikepirani da bismo u potpunosti mogli ući u tu nedokučivu tajnu Presvetog Trojstva. Stoga nam se Bog objavljuje tako da nam objavljuje svoju volju, svoje naume i planove. A tim objavljivanjem sebe, objavljuje nam i nas same i sve stvoreno.

Što je to Božja objava?

A što je to objava? Bez obzira što je nemoguće ukratko izreći sve o objavi, pokušat ćemo dati barem neke naznake ove, po mnogočemu specifične, duhovne stvarnosti. Objaviti, između ostaloga, znači dati nekome na znanje, protumačiti mu i objasniti neku stvarnost, ukazati na neke činjenice, događaje koji ga se tiču. U Božjoj objavi, radi se o spoznaji Boga, nas i stvorenoga svijeta. Ne radi se o bilo kakvoj spoznaji, već o spoznaji u istini koja nije samo razumska kategorija. Grijehom, kojega možemo protumačiti kao odbacivanje Božje presvete volje, ljudi su odbacili istinu o Bogu, a onda o sebi i svijetu oko sebe.

Dakle, odbacili su Božju objavu. A u srži te objave je aktivna životvorna ljubav. Činom odbacivanja Božje volje, čovjek je upao u razornu laž, u samouništavajuću tamu kao i njegov mentor pobunjeni anđeo, odnosno đavao. To je bila strašna propast izabrana činom darovane slobode svakog pojedinca. No Božja se ljubav suprotstavlja propasti i smrti onih koje je stvorio na svoju sliku i očituje svoj naum spasenja posrnulom čovjeku.

Oči u oči: Čovjek i Bog

To je okvirna stvarnost u koju se utjelovljuje druga Božanska Osoba, Isus Krist Nazarećanin, sin Blažene Djevice Marije da izvrši djelo našega spasenja. On je doista jedini Put, Istina i Život. Ali ne samo kao neka objektivno-pasivna činjenica, već kao aktivni sudionik, zapravo donositelj i darovatelj našega spasenja žrtvom svoga ljudskog života.

Stoga ćemo svi, bez obzira smatrali se mi ovakvim ili onakvim vjernicima ili pak nevjernicima, kad-tad dobiti priliku susresti se s njime oči u oči. Zašto? Zato da ga upoznamo, ne po našoj ljudskoj ograničenoj spoznaji, već po spoznaji koja dolazi od Duha Svetoga i da ga prihvatimo ili odbacimo kao jedinog spasitelja. Duh Sveti nam po sv. Pavlu, apostolu naroda, ovako objavljuje istinu o Isusu Kristu Nazarećaninu:

„Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu – po Krvi Kristovoj. Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu“ (Ef 2,13-18).

Dakle, nitko neće otići u propast, u vječnu smrt zbog ovoga ili onoga vjerovanja, odnosno nevjerovanja, zbog ovog ili onog grijeha kojeg je učinio, već jedino onda kada se nakon susreta s Isusom Kristom i potpune spoznaje tko je On, odluči, svjesno i svojevoljno, odbiti njegov nauk, odbaciti volju Božju, odbaciti njegovu otkupiteljsku žrtvu života i nepovratno otići od njega.

Tajna moći ljudske volje da koristi darovanu slobodu

A tada, jednoga velikog i veličanstvenog dana „doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim“ (Mt 16,27), reče naš Gospodin Isus Krist. Dakle, pred nama je nedohvatljiva tajna moći ljudske volje koja na ovaj ili onaj način koristi darovanu slobodu.

Zbog svega ovoga, vjeru trebamo shvaćati i prihvaćati jako ozbiljno. Zapravo, malo je reći – jako ozbiljno. Trebamo joj pristupiti kao nečemu o čemu ovisi izgled naše vječnosti. Ona je naše biti ili ne biti. Vjera je jedini most kojim prelazimo u vječni život s Bogom. Ona nas u ovozemaljskom životu opominje da se vratimo Božjoj volji i da je slijedimo uvijek i u svemu. Potiče nas da u našem životu činimo ono što Bog hoće. A nauk Isusa Krista nas poučava kako ćemo živjeti vjeru, odnosno kako ćemo živjeti u skladu s voljom Božjom.

Evo, dragi moji i drage moje, neka nam ove misli zbog svoje dubine i veličine budu duhovna hrana koju ćemo blagovati polako, umjereno, dostojanstveno i svečano!

Neka nas do sljedećeg susreta u duhu i istini prati Božji mir i blagoslov!


Božo Barun – Žena vrsna 
Foto: Aaron Burden – Unsplash

Božo Barun
Božo Barun

Suprug, otac i vjeroučitelj u mirovini, urednik je i voditelj emisije "Oči u oči" na Radio Mariji.