Čitanje knjiga obilježilo je moj učenički život. Priče, bajke i basne su bile moje obavezno štivo; izvukla bih jednu od priča – Pepeljugu, Patra Pana, Heidi, Snjeguljicu ili Tri praščića iz skrivenog kutka i u dahu pročitala knjigu od korice do korice.
Dajte djeci da čitaju!
Htjela bih da roditelji razmisle o mojoj preporuci da omoguće djeci da čitaju. Podrazumijeva se da čitanje za vrijeme učenja nije preporučljivo, ali uvijek se može iskoristiti vrijeme u pauzi da dijete pročita nekoliko stranica.
Vrijeme koje dijete provede čitajući doprinosi razvoju njegovih moralnih stajališta, a i cjelokupne osobnosti. Moralne vrijednosti moguće je djetetu približiti pomoću priča. One izgrađuju osobnost svih čitatelja, ali posebno predškolske i školske djece.
Nije odraslima uvijek jednostavno ukazati djeci na razliku između dobra i zla. Međutim, razne priče (bilo da su to bajke ili priče iz svakodnevice) u sebi sadrže važne vrijednosti i obuhvaćaju područje morala.
Priče koje izgrađuju karakter
Knjige nadoknađuju naše manjkavosti i manjkavosti društva tako što vrše utjecaj na našu djecu i ispunjavaju njihove potrebe da bi se u tim pričama prepoznali i oblikovali svoj karakter. Neki se pitaju kako priče mogu izgrađivati karakter. Dok je bio ministar obrazovanja 1985.g., William Bennett je odgovorio pitanjem: „Želimo li da naša djeca nauče što je poštenje? Onda bismo im mogli ispričati priču o tome kako je jedan pastir zvao u pomoć, a vuka zapravo nije bilo. Želimo li da naša djeca nauče što je hrabrost? Onda bismo im mogli ispričati sve o Ivani Orleanskoj. Želimo li da naša djeca nauče što je ljubaznost i suosjećanje i sve što to nije? Onda bismo im mogli pročitati Božićnu priču ili Dnevnik Anne Frank.“
Gospodin Bennett je to jasno objasnio: djeca uče ispravnom ponašanju i postaju kreposne osobe onako kako se njihova mašta i savjest oblikuju i utemeljuju. Priče ih uče poštenju, hrabrosti i ljubaznosti, posebno u društvu koje je previše zaokupljeno drugim stvarima da bi im postavilo dobar primjer.
Priče dopiru do srca i oblikuju naš karakter. Na primjer, Ivana Orleanska bila je moj uzor hrabrosti. Prošla sam kroz sve bitke zajedno s Ivanom prateći je u mašti sve do samoga kraja.
Priče koje oblikuju moralni kompas
Tema nesebičnosti bila je za mene aktualna kada sam imala 10 godina i naučila sam sve o ustrajnosti dok sam čitala o Ivaninim bitkama koje je vodila iz čiste ljubavi i bez prisile. Suočila se s osvajačima i sudom te je nakon mnogo godina proglašena sveticom. Kada sam dobila ovu priču na poklon, s njom sam dobila i priliku usvojiti vrline nesebičnosti i ustrajnosti.
Roditelji i učitelji snose odgovornost da oblikuju moralne odrednice svojoj djeci. Ako to ne učinimo, djeca postaju uskogrudna, netrpeljiva i puna predrasuda te prihvaćaju degeneraciju moralnih vrijednosti.
Djeca vide svijet iz svoje perspektive i oblikuju jednu širu sliku. Knjige im mogu daju zdrave ideje, osjećaje i principe koje im moderno doba ne može ponuditi.
Dakle, priče nas uče moralnim vrijednostima. Takvih knjiga ima na pretek. Potičem roditelje da uvedu djecu u svijet čitanja- od klasičnih priča, suvremene fikcije, znanstvene fantastike, bajki i biografija!
Ashlyn Thomas – Seton Magazine
Prevela i prilagodila: LR
Foto: BBH Singapore – Unsplash
