Supruga i ja razgovarali smo o potrebi zajedničkog provođenja vremena, u dvoje. Uslijed brojnih obaveza koje nas tjeraju da mnoge dane samo dogovaramo neka tehnička pitanja, i nedostatka vremena da sjednemo i pričamo o nama te svatko o sebi, ta je potreba u posljednje vrijeme postajala sve veća. Otvorila nam se mogućnost za sudjelovanje na bračnom susretu ili popularno zvano „bračnom vikendu“ jer se održava vikendom. Susreti se održavaju u organizaciji Hrvatske zajednice Bračnih susreta. Odlučili smo: moramo otići na bračni susret, prijavili smo se i dobili sve potrebne informacije o održavanju susreta.
Đavao nikad ne spava
Bogu hvala, imamo sretan brak i nemamo ozbiljnijih problema, stoga mi se na prvu činilo: pa zašto uopće idemo. Toliko je hitnih stvari za obavljati. Adaptiramo stan, trebalo je već davno biti sve gotovo, no radovi su tek sada pri kraju, a supruga bi mogla svaki tren roditi. Zar ne bi bilo bolje ostati i sve pripremati?
Kako se susret bližio, gomilale su se napasti i neki nebitni ili manje bitni zadatci prikazivali su se kao oni koje nužno treba obaviti, samo kako ne bismo otišli na susret. U jednom trenutku rekao sam Terezi: „Da se ne znam što dogodi (osim da rodiš), mi na taj susret idemo! Siguran sam da će se gomilati brojne napasti i obaveze i ako se budu gomilale, znači da je to pravo mjesto na kojem trebamo taj vikend biti.“
Toga petka, a i nekoliko dana prije, od jutarnjih do kasnijih večernjih sati bili smo pritisnuti tolikim obavezama da se činilo najbolje odustati od svega i pronaći neki drugi termin za nas dvoje, samo je pitanje bilo kada će to biti. Zbog brojnih pritisaka do zadnjeg trenutka sjeli smo u automobil tek u 18:45 sati i ipak uspjeli do 19 sati stići na naš bračni susret koji se održavao na Kamenu, kod Splita.
Intenzivna komunikacija
O sadržaju samog susreta ne želim iznositi detalje, jer tada bih onima koji nisu još bili nametnuo svoju sliku susreta, a to ne želim. Ipak, istaknut ću nekoliko bitnih točaka zbog kojih smatram da bi svaki bračni par, bez obzira na godine staža u braku (iako bi bilo bolje što ranije iskusiti ovo) trebao pohađati ovakav jedan susret.
S obzirom na to da se radi o vremenu u kojem se bračni par nalazi „sam“, odnosno bez djece, ovo je privilegirano vrijeme u kojemu mogu razgovarati o raznim temama, šetati, družiti se u dvoje, pa čak i satima ako je potrebno. Susret se upravo bazira na komunikaciji između supružnika.
Započeti dijalog
Kako bih mogao razgovarati sa svojom suprugom, potrebno je da „uđem u sebe“ i vidim o čemu ja to želim razgovarati. Ne trebaju to biti samo loše stvari – loši osjećaji, loša iskustva, dapače, to mogu biti i lijepa iskustva, ugodni osjećaji, dobre situacije. I jedno i drugo potrebno je dijeliti za izgrađivanje čvrstog odnosa. Stoga sam, kada sam davao svoje kratko iskustvo na bračnom susretu, rekao da sam susret doživio kao „duhovnu gastroskopiju“. Naglasio sam kako će taj naziv možda izazvati negativne konotacije, no pojasnio sam zašto sam upotrijebio baš taj pojam.
Duhovna gastroskopija
„Znam da postoji pretraga koja se zove gastroskopija, na kojoj nisam bio, a niti bih želio, prema iskustvima ljudi koje poznajem i koji su mi rekli ukratko o njoj. Mojim laičkim izražavanjem: to je pretraga u kojoj liječnik pomoću cijevi kroz grlo spušta kameru prema želucu kako bi vidio određene probleme ako postoje.“ Takav je prvi dio bračnog susreta upoznaj sebe – „gnothi seauton“. Zakopah u sebe tom duhovnom cjevčicom i vidjeh stvari koje nisam vidio zbog onih brojnih obaveza. Ovdje sam imao vremena ući u svoju nutrinu, uz pomoć bračnih parova – stručnog tima koji vode susret i uz pomoć svećenika koji je s njima u timu.
Nakon što sam zakopao u sebe, prepoznao sam neke „sitnice“ koje me muče i o kojima bih volio popričati sa suprugom. Zapravo, upravo te „sitnice“ su kao opasne pukotine kroz koje se može uvući voda i potopiti naoko nepotopiv brod. Primijetio sam stvari koje su se počele gomilati, o kojima je trebalo sjesti i porazgovarati, ali nije bilo vremena, i onda su se počele slojevito skupljati jedna na drugu. Rado sam ono što me već neko vrijeme opterećivalo i „skupljalo“ se u meni kao ocat, kvareći tako najslađe vino našega braka, podijelio s njom u želji da razriješimo određene situacije. Zapravo, ovo je bio pravi trenutak, prava prevencija u mogućem stvaranju nekih ozbiljnijih problema u komunikaciji između mene i supruge.
Potrebno je ogoliti se
Ovo, naravno, nije lako. Treba se u nekim situacijama ogoliti pred drugom osobom, ali rekoh sebi: ako neću pred njom, pred kime ću? Doista, kad ne bih ove stvari ispričao jedinoj kojoj trebam to ispričati, jer se radi o nama, imao bih potrebu s nekim to podijeliti, pa bih to podijelio s kolegom na poslu, a prema supruzi bih se sve više zatvarao, te bi tako s vremenom nastali ozbiljni problemi.
U konačnici, imali smo o čemu pričati bez obzira na to što je naš brak, kao što sam spomenuo, Bogu hvala, poprilično dobar, bez velikih problema. No ipak smo razriješili ono što mi je stvaralo užasan grč i opterećivalo me već neko vrijeme.
Radosno sjedinjenje duha i tijela
A da ne bi sve bili samo problemi, drugi dio „priče“ je onaj koji slijedi nakon iskrenih i temeljitih razgovora. Kao što sam trebao duboko zakopati u sebe i ona u sebe, upravo toliko koliko smo duboko zakopali, toliko se i naš odnos produbio. Tako smo se duboko povezali! Čovjek nije samo tjelesno biće, nego i duhovno, i tek kada je u skladu i miru duhovna dimenzija osobe, bit će i tjelesna. Nakon temeljitog duhovnog sjedinjenja, tek nakon toga(!), slijedi pravo, potpuno i temeljito tjelesno sjedinjenje. Koliko sam u razgovoru bio otvoren, toliko ću i tijelom biti otvoren, ne samo u kontekstu bračnog zagrljaja, nego i u ostalim, ali bitnim znakovima pažnje: smiren pogled, pružena ruka, milovanje po leđima, zagrljaj.
Na kraju bračnog susreta u meni se miješala cijela paleta osjećaja pa sam iskustvo zaključio riječima da se osjećam prihvaćeno, poletno, cjelovito, jako, ponosno, sretno, povezano, snažno, sigurno, samopouzdano, pun nade i zadovoljan.
Naše iskustvo nastavlja se i nakon vikenda, jer će život nositi nove situacije u braku o kojima ćemo morati raspravljati (supruga i ja, a ne prijatelj/i i ja ili moja nutrina i ja!), dijeliti međusobno naše emocije i reakcije. Na koji način se to točno nastavlja, ostavljam vam da otkrijete tako što ćete se i vi, usprkos brojnim napastima, odlučiti za sudjelovanje na jednom bračnom susretu.
Florijan Mihaljević – Žena vrsna
Foto: Kate Macate – Unsplash
Više svjedočanstava o iskustvima s bračnog vikenda možete pronaći na sljedećim poveznicama:
Bračni vikend – nijedan brak nije toliko dobar da ne bi mogao biti još bolji
Naše iskustvo s Originalnog bračnog vikenda
