Nedavno je na našem portalu objavljen članak sa svjedočanstvima s Bračnog vikenda. Na e-mail adresu našeg uredništva stiglo je zatim još jedno svjedočanstvo, koje vam s radošću prenosimo.
On
Na naš prvi bračni vikend pristao sam na nagovor supruge. Bio je to još jedan u nizu njezinih brojnih pokušaja da me odvede na neku duhovnu obnovu. Ovaj put je uspjela. Rekla mi je da to traje cijeli vikend, da se noći izvan kuće i da se ne mora govoriti ništa pred drugima.
Sve je počelo mirno i dijalog s mojom ženom prekidali su samo naši voditelji. Ubrzo sam shvatio da je ovaj način dijaloga prava stvar. Ali stvarno, za mene je to bilo otkriće. Taj način „priče“ s osobom koju toliko volim, ali joj to ne znam pokazati, protresao me do srži. Vrijeme koje kao da je potpuno stalo (bez mobitela i djece) otvorilo mi je potpuno novu dimenziju. Tu sam imao vremena za brak, suprugu, sebe… Pitanja su se nizala, teme se otvarale, a ja prodirao dublje i dublje u svoje srce koje je zbog zaokupljenosti svakodnevnim životnim brigama ostalo zaboravljeno.
Naša su se razmišljanja i stavovi napokon, u miru i tišini bračnog susreta, susreli. Vodili smo dijalog kao nikada do tada i odlučili da moramo nastaviti tako i nakon vikenda. Obavezno nastaviti jer djeluje, ima smisla i vodi nas naprijed, vodi nas k rješavanju naših nesuglasica. Na samom kraju vikenda zaključio sam da je naš dolazak itekako imao smisla. Bračni vikend je potreban svakome.
Ona
Koliko god sam trebala naš Originalni bračni vikend, toliko to u početku nije išlo. Posao, kuća u izgradnji, djeca, škola, suprug na terenu… Na prvu prijavu sam dobila odgovor da je odgođeno i da se čujemo za šest mjeseci. Nakon šest mjeseci sve je bilo isto. Suprug kasno dolazi s terena, pljusak, nervoza zbog djece, kašnjenje na početak vikenda…
Već za večerom ostala sam bez pola zuba, a nakon toga tijekom prvog večernjeg predavanja napustila sam i dvoranu zbog problema s nosom… Pomislih: Što još? Iskusna „vikendašica“ u prolazu je komentirala: „Vikend će donijeti mnoge plodove pa su ti zato napasti veće.“ Nisam mogla povjerovati u te njezine riječi utjehe.
Osjećaj nemoći i neizrečene boli… slika dvaju vezanih brodova koji u oluji tuku jedan o drugoga… tako sam nas zamišljala. Kako je vrijeme teklo, program nas je zaokupio. Iz sata u sat otvaranja, priznavanja, od blokiranja, kajanja… preko tog „velikog“ petka i subotnje ispovijedi došli smo do nedjeljnog prosvjetljenja. Tek nakon toga je moje srce bilo čisto i ispunjeno. U njemu je bio zapisan citat patera Josipa Sremića: „Loše vino dobiva novu snagu po posvećenju.“ Osjećala sam se sunčano, lako, slobodno, mirno…
Na prvi bračni vikend sam nas prijavila jer je pomoć, naravno, bila potrebna mom suprugu, sigurno ne meni. Iskusila sam na kraju da je ovaj vikend baš meni bio najpotrebniji!!!
Poručili su nama, a mi vama: „Kao što prsten nema početak ni kraj, tako neka bude i vaša ljubav.“
Podsjećamo da raspored za nadolazeće vikende, kao i prijavu na jedan od njih možete pronaći na stranici Hrvatske zajednice bračnih susreta.
Z. A. G. – Žena vrsna
Foto: Timothy Kolczak – Unsplash
