U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.« I anđeo otiđe od nje.
Lk 1, 26-38
Anđeo Gabrijel došao je u kuću jedne obične osobe, onakve kakvu možete pronaći u bilo kojem mjestu. No to se tako čini gledano našim ljudskim očima jer Marija je bila sve, samo ne obična žena. Bila je spremna prihvatiti Božju ponudu da postane majkom Sina Božjega. Stvorenje je na svijet donijelo Boga. Zvuči paradoksalno, ali je istinito. Bog se toliko ponizio, da se utjelovio u utrobi svoga stvorenja.
Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom!
Marija, ta ponizna službenica Gospodnja, nije bila nerazumna. Željela je znati što se to događa i kako će se to dogoditi. Nije pristala na ovu Božju „ponudu“ samo tako. Željela je razumjeti kako će se to sve dogoditi jer je svjesna kako ni muža nema u tome trenutku. No što to sve znači za nas danas? Isus se utjelovio, umro, uskrsnuo, Marija je uznesena na nebo, ali kako to meni pomaže u mojoj životnoj svakodnevici?
Marija nam je dana kao uzor vršenja Božje volje. Nije samo slijepo slušala, željela je razumjeti kako će se nešto dogoditi. Nije znala što je sve očekuje, ali je prihvatila jer je znala da je Bog uz nju. Često ćemo čuti kako ne treba razmišljati, nego samo vjerovati, ali nije nam Gospodin dao razum da ga ne koristimo. Nikome ne koristi osoba koja ne koristi svoj razum, dapače, većina takvih ljudi završi na liječenju.
Razum imamo kako bismo ga koristili
Naime, imamo razum kako bismo ga koristili, kako bismo osnažili našu vjeru jer Bog nije nerazuman. Često nam je neshvatljivo koji je naš put, ali imamo pravo tražiti i pitati (usp. Mt 7, 7-8) i nakon toga u vjeri prihvatiti. Vjera i razum idu ruku pod ruku, kao dva krila pomoću kojih idemo u visine. Ako budemo koristili samo jedno od toga dvoga, možda nećemo doći tamo gdje bismo trebali. Bog je često neshvatljiv, ali nije nerazuman, njegove zapovijedi ne moramo shvatiti i prihvatiti odmah, ali su one itekako razumne kada ih prihvatimo!
Marija nam je uzor, nasljedujmo je onda. Tražimo njezin zagovor, ali nikada izvan Crkve. Sv. Augustin će reći kako je Marija sveta i blažena, ali nije veća od Crkve, što je istina. Marija nam sama poručuje kako trebamo slušati Krista (Iv 2, 5), a Isus kaže kako svi možemo biti Njegova majka ako vršimo volju Očevu (usp. Mt 12, 48-49). Stoga molimo njezin zagovor kako bismo se pripremili za Božić, ali još više kako bismo spremni dočekali Kristov drugi dolazak.
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Katarina Mihanović – Nova Eva
