Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Lk 17, 11-19
Deset gubavaca vapi za ozdravljenjem jer su u potpunosti isključeni iz društva. Devet Židova i jedan Samarijanac. U patnji, oni su ujedinjeni iako jedni druge u stvarnosti ne podnose iz raznih razloga i to nam je poznato iz drugih odlomaka evanđelja. Bolest je izbrisala sve granice i sve razloge, ali kada nastaje ozdravljenje, sve se vraća. Opet ostaje Samarijanac sam i stavlja nam se kao uzor dok su ostali otišli i nisu se vratili. Donekle ih možemo i razumjeti jer su vjerojatno otrčali najbližem svećeniku kako bi im odobrio povratak obiteljima i čitavoj zajednici. Ipak, ovaj je Samarijanac drugačije postupio. Spoznao je tko ga je ozdravio i slavio je Boga na sav glas, on je svjedočio za ono što mu je Isus učinio. Jedan stranac spoznao je Boga dok ostali to nisu.
Primamo li i mi zahvaljujući Bogu ili milosti uzimamo zdravo za gotovo?
Gledajući što to znači za nas, možemo se sjetiti situacija u kojima smo molili ozdravljenje, ono se dogodilo, ali što se dogodilo s nama? Što je to za nas značilo? Nešto što je Bog morao učiniti jer znam lijepo zamoliti? Gdje je zahvalnost za učinjeno? Ako ne znam zahvaliti Bogu, kako ću zahvaliti čovjeku?
„Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći, nego mi stječemo milost spasenja.“ – ovako glasi opće predslovlje Rimskog misala i savršeno izriče sve što trebamo znati o našoj zahvalnosti i hvali prema Bogu jer upravo se to događa s ovim Samarijancem. On je očišćen, vraća se zahvaliti i Isus mu govori kako ga je vjera njegova spasila.
Crkva je izrekla ono što se nalazi u evanđelju i te nam riječi daju upute za život jednako kao i primjer ovoga Samarijanca. Drugih devet nije se vratilo, ali ne kaže se da su se ponovno onečistili jer Bog ne djeluje na takav način, no pitanje je što će se dogoditi s njihovim spasenjem jer spasenje je puno važnije od trenutnog tjelesnog zdravlja. Možemo živjeti sto godina kao najzdravija osoba na svijetu, ali ako nismo činili ništa po pitanju spasenja, onda je naš život promašen.
Krist je jedini spasitelj, jedini koji nam može ponuditi vječni život, nemojmo biti ludi i to odbaciti zbog nekoliko godina života na ovome svijetu. Vječnost je naš cilj, svetost je naš poziv, ostvarimo ga!
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Katarina Mihanović – Nova Eva
