Zovem se Katarina. Imam 39 godina i cijeli život se borim s viškom kilograma. Znam da se u današnje vrijeme mnogi s tim problemom susreću i jako dobro znam da je to vrlo ozbiljan problem. Isprobavala sam raznorazne dijete, ali nakon svake bih vratila više kilograma, nego što sam skinula. U početku mi kile nisu smetale i nisu mi stvarale nekakve velike probleme, ali nakon drugog poroda počela sam se osjećati jako loše. Bolovi u leđima su bili svakodnevni. Desna potkoljenica mi je bila natečena još od trudnoće.
Zbog bolova sam napravila nekoliko pretraga i ustanovilo se da imam nekakvo oštećenje na donjem dijelu kralježnice. Liječnik mi je predložio daljnje pretrage i rekao da se problem može otkloniti samo operacijom. Mene je to prestrašilo jer su bolovi bili popustili, a sama pomisao na operaciju me užasavala. Uz to su mi počeli oticati zglobovi na rukama do te mjere da mi je bio problem držati šalicu dok pijem kavu. Glavobolje su bile svakodnevne.
Tražeći rješenje po Internetu, došla sam do zaključka da imam artritis i tumor na mozgu jer me stalno boli glava. Život mi se svodio na to samo da mi dan prođe. Zbog glavobolje sam svakodnevno pila tablete protiv bolova. Bila sam bezvoljna, razdražljiva, tužna i totalno nesvjesna šta se sa mnom događa.
Mislila sam da vaga koja pokazuje vrtoglavih 120 kilograma nije ispravna
Jednom sam se prilikom, kad sam mu bila u posjeti, požalila svom stricu kako se osjećam loše, a on mi je rekao da sam predebela i da ne vodim računa o zdravlju, da imam dvoje male djece i da mi prijeti smrt ako se ne uhvatim u koštac sa svojim stanjem. Od njega sam otišla ljuta i mislila sam: „Što on meni sad pametuje i priča gluposti, kao da sam ja debela od jučer!” Dođem kod brata pa mi i on počne prigovarati kako sam se još udebljala. I na njega sam se naljutila.
Par dana nakon toga muž i ja smo bili u trgovini i vidim: vaga, 60 kn. Kupimo je i kad sam došla kući, izvažem se, a vaga pokaže 119.5 kg. Pomislila sam: „Ma da ta vaga valja, ne bi koštala 60 kn”. Nedugo nakon toga odemo kod prijatelja i, kad sam vidjela vagu kod njih, ja se izvažem da samoj sebi dokažem da moja vaga ne valja, ali njihova vaga pokaže 120 kg.
Doživjela sam šok kad sam to vidjela. Kao da mi je netko šamar opalio i probudio me. Osjećala sam se užasno. Kroz glavu su mi stalno prolazile stričeve riječi da ću umrijeti ako nešto ne poduzmem. Uhvatio me strah da će moja djeca ostati bez mene. Otišla sam kod svoga liječnika i rekla kako se loše osjećam, kako imam svakodnevne glavobolje, kako sam stalno umorna, pokazala mu otečene zglobove na rukama i rekla kako mislim da imam artritis. Izmjerio mi je tlak, a moj tlak od 160/90, nalaz krvi i urina pokazali su visoki šećer i giht. Liječnik je rekao: dijeta.
Došla sam kući uplašena, tužna, bezvoljna s punom vrećicom lijekova i željom da pojedem sve što se nađe preda mnom
Očaj. Toliko sam puta pokušavala skinuti kile i uvijek se vrate. Volju za poduzeti nešto uopće nisam imala. Od tog osjećaja jada meni se samo još više jelo. Sjedim, razmišljam o svemu, jedem i plačem. Tražim izgovore, krivim druge za svoju situaciju i u tom očaju zavapim Bogu. Slučajno na fejsu sam vidjela objavu kako počinje devetnica sv. Šarbelu. Nikada nisam čula za toga sveca, ali pomislih da je možda to znak da to molim.
Sva u očaju izmolim prvi dan te molitve i uz tu krenem moliti i devetnicu Padre Piu. Moja nakana je bila da mi Bog da volju, strpljivost i ustrajnost. To je bila prva devetnica u mom životu da sam molila samo za sebe. Nekako mi je uvijek bilo sebično moliti se samo za sebe i samo za svoje potrebe, ali ovaj put sam vidjela da mi samo molitva može pomoći i da mi samo Bog može dati sve potrebno da bih dovela svoj život i svoje zdravlje u red.
Padre Pio zagovarao me u borbi za zdravlje tijela, hrama Duha Svetoga
Par dana nakon što sam krenula moliti, odlučim nazvati nutricionisticu da mi sastavi prehranu po mom zdravstvenom stanju. Nakon razgovora s njom dobila sam jako veliku volju i vjeru da mogu ustrajati i pokrenula sam se. To je bio travanj 2018. Striktno sam se pridržavala prehrane 3 mjeseca. Otišlo je prvih 15 kg. Bila sam presretna, ali kome god bih rekla da sam skinula 15 kg, smijali bi mi se. Nisam se dala obeshrabriti i nastavila sam paziti što jedem, hranila se zdravo, pješačila jedno vrijeme, išla u teretanu i nakon 2 godine došla do svoga cilja, a to je bilo 70 kg.
50 kg sam skinula! Niti jedne tablete više ne pijem, a pila sam 6 dnevno, nekada i 8. Tlak se regulirao. Šećer je normalan. Otekline na rukama i na potkoljenici su nestale. Svi nalazi super i ja sam se osjećala super. Nakon puno godina osjećam se lagano, nema bolova, glavobolja. Mogu propješačiti, mogu čučnuti, mogu s djecom igrati nogomet, mogu ući u trgovinu i kupiti ono što mi se sviđa, a ne ono što mogu odjenuti. Osjećam se kao da sam dobila novu priliku za život. Meni je bilo nemoguće, ali sam se vodila time da je Bogu sve moguće. Dvije godine borbe i puno padova, ali nakon svakog pada tu je bila pružena ruka Božja koja me je podigla.
Skinula sam veliki višak kilograma, riješila zdravstvene probleme i ojačala svoju vjeru
U ove dvije godine sam skinula taj veliki višak kilograma i riješila svoje zdravstvene probleme, ali ne samo to. Bog mi je dao puno više. Ojačao je moju vjeru. Dao mi utjehu. Ohrabrio me. Promijenio me na bolje.
Osvijestio me da ništa bez Njega ne počinjem. I sve što trebam, da Njega zamolim.
Ako ovo pročita netko tko ima problem kao što sam imala, želim reći da je Bogu SVE moguće i ne treba se ustručavati obratiti Bogu i u ovakvoj situaciji.
Katarina Vrzić – Žena vrsna
Foto: Jennifer Burk – Unsplash
