Sigurno često čujete u propovijedima ili nagovorima razne primjere kako su sveci živjeli svoje živote i kojim su putem prošli tijekom svoga života. Gotovo uvijek su to ljudi koji su svoje živote žrtvovali za druge ili su završili ovozemaljsko putovanje mučeništvom. Čujemo i to da su sveci bili obični ljudi sa svojim borbama, kušnjama, grijesima i padanjima.
Svecem se postaje, a ne rađa
Ono što mi najviše odzvanja u mislima jest poruka da i mi možemo postati sveti i da nam je upravo to činiti svakoga dana našega života. Međutim, teško mi je sebe sagledati u tome svjetlu, ali mogu prepoznati svece oko sebe. Bez sekunde promišljanja, sa sigurnošću bih odabrala nekoliko ljudi koje poznajem kao prave slike živućih svetaca.
Svetost nije slava već žrtva
O jednoj takvoj živućoj svetici želim ispričati nekoliko crtica. Sigurno je nitko neće pamtiti osim njezinih kćeri, zetova, unučadi i bliže rodbine i prijatelja. Rijetko tko će za nju znati u susjednom selu, a o svjetskoj „slavi“ da i ne govorim. Ipak, njezina je svetost veća od ovoga svijeta i istovremeno dovoljna onima kojima je posvećena. Jer u tome i jest njezina svetost – ta žena živi za svoje voljene i daje cijelu sebe za njihovu dobrobit.
Svatko ima priliku hodati putem do svetosti
Vjerujte mi, ovo nisu tek puste floskule, rečenice koje ponavljam jer bi tako bolje zvučalo. Ova majka zaista živi svoje zemaljsko mučeništvo i korača putem svetosti. Ova majka je jedna od onih za koju ćemo reći da joj nije bilo lako u životu, ali da se nikad nije bunila. Ovo je majka koja uvijek ima osmijeh na licu iako cijelu noć nije spavala. Majka je to koja bez prigovora svake noći tješi svoju nepokretnu kćer već četrdeset godina. Bez žaljenja će već isti dan preuzeti brigu za svoje unuke dok sprema i brine se za svoga muža, koji je pretjerao s čašicom više. Žena je to koja hrani svoju obitelj radeći u polju ne žaleći svoja bolna koljena. Žuljavih ruku previt će svoju voljenu kći koja joj je i najveći blagoslov i najveća briga. Nikada neće odbiti pomoći drugome, to je srce koje zaboravlja tuđe uvrede i usta koja ne potiču na osvetu. Samozatajna, trpeća, hrabra i vjerna. Treba li više od toga?
Gledajući sa strane, pomislit ćemo da je dobila veliki križ. Čak ćemo je i žaliti, u sebi zahvaljivati što nama nije tako. Mi, koji bismo htjeli biti sveci.
Blagoslov križa
Ipak, ova majka će jednog dana s ovoga svijeta ponijeti samo blagoslove pred Gospodina i pokazati mu koliko je svojih talenata umnožila. U tajnosti i anonimnosti jednog malog sela, jedne skrivene kuće gdje ćete na svako pitanje „Kako ste?“ čuti odgovor „Dobro je, hvala Bogu!“.
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Manny Becerra – Unsplash
