Moj muž i ja smo u braku 35 godina, a zaručničke tečajeve smo vodili 30 od tih 35 godina. Procijenili smo da smo tijekom toga vremena pripremili preko 5000 parova za brak. Nisam sigurna čini li nas to stručnjacima ili zastarjelima i zbog toga irelevantnima. Ali mogu vam reći ono očito – vremena su se promijenila i mi smo se promijenili.
Ranije u mojoj karijeri, kada sam učenike srednjih škola ili studente učila o braku, govorila sam da je komunikacija ključna u odabiru partnera i održavanju braka zdravim. Danas razmišljam drugačije.
Da, sigurno da je dobra komunikacija važna za uspješan brak, ALI, nije dovoljna i vjerojatno nije najvažniji kriterij u odabiru životnog partnera. Govorim ovo jer sam se tijekom savjetovanja stalno susretala s parovima koji su svladali odgovarajuće komunikacijske vještine i znali ih koristiti. Znali su kako koristiti „ja poruke“, čitati govor tijela i aktivno slušati. Često su to bili dobri, brižni muškarci i žene, ali su istovremeno imali značajne teškoće u ostvarivanju zajedničke bračne sreće – ne na početku braka, već nakon nekoliko godina.
Na koncu su se njihovi problemi svodili ili na vrlo različite osobnosti ili vrlo različite stavove. Još jedna značajna stavka je bila nesposobnost barem jednog od partnera da se trajno obveže.
…ona puno govori, a on sluša
Osobnosti se ne mogu lako mijenjati pa su velike razlike u osobnostima kod para koji je u vezi razlog za ozbiljnu zabrinutost. S druge strane, komplementarne osobnosti mogu biti prednost. Na primjer, ona puno govori, a on sluša; ili on je osoba koja ima oko za detalje, dok ona bolje vidi cijelu sliku. Često osobe s različitim osobnostima iznađu neke načine prilagodbe na međusobne različitosti sve dok ta različitost nije odviše ekstremna ili pak prisutna na više različitih područja njihove veze. Govorim svojim studentima da je u redu biti različit u jednoj ili dvije komponente prema Myers-Brigs-ovom testu osobnosti, ali ako ste različiti u tri ili više komponenata, vaše razlike su jako velike i vjerojatno ćete doživjeti puno stresa u braku.
Zajedničke vrijednosti pak mogu biti stavka koja će odlučiti o sudbini veze. Ako jedan supružnik teži jednostavnom stilu življenja, a drugi ima želju za bogaćenjem, nije bitno koliko oni dobro komuniciraju. Iz tog temeljnog stava prema životu stalno će proizlaziti konfliktne situacije. Ako je jedan supružnik vjernik, a drugi prema vjeri osjeća odbojnost, konflikt je neizbježan.
Stav vezan za potomstvo
Još jedna važna zajednička vrijednost je stav vezan za potomstvo. Jedan partner može uistinu željeti djecu i osjećati da brak ne bi bio ispunjen bez djeteta, dok je drugi ambivalentan po tom pitanju ili čak smatra da bi djeca bila smetnja njihovom načinu života. Dobra komunikacija može samo razjasniti ovu različitost, ali je ne može promijeniti.
Također, ako je jednom supružniku karijera prioritet od najvećeg značaja, a drugi kao glavni prioritet stavlja obitelj, sukobi će biti stalni – bilo kroz otvoreno kritiziranje i svađanje, bilo kroz osjećaj općeg nezadovoljstva ili depresije. Dodatna stavka ovog problema je pitanje bi li jedan supružnik trebao ostati kod kuće s mlađom djecom.
Različiti stavovi spram poštivanja ljudskog života i drugih moralnih vrednota su ukorijenjeni negdje duboko u nama. Spoznaja novih informacija i razgovor o različitostima u većini slučajeva supružnike samo potakne da shvate kako imaju potpuno drugačije životne vrijednosti i ciljeve. A te vrijednosti i ciljevi se neće promijeniti bez ugrožavanja nečijeg integriteta i čiste savjesti.
Da, svakako, komunikacija je važna. Ako supružnici nemaju komunikacijskih vještina, učenje istih može doslovno spasiti brak. Ali ako su im vrijednosti jako različite malo je vjerojatno da će i najbolje komunikacijske vještine biti dostatne.
Je li prekasno?
Možda ćete reći da je cijela ova priča dobra za one koji su tek zaručeni, ali što je s nama koji smo već dali bračne zavjete? Je li prekasno? Jesu li različitosti u vrijednostima trajne ili se mogu mijenjati? Odgovor jest da je uvijek bolje prevenirati probleme, ali je situacija rijetko beznadna. Puno ovisi o tome koliko su razlike zaista velike te postoje li kompromisi koje mogu tolerirati oba supružnika.
Ne bih nikada željela da jedan supružnik učini nešto što nije u skladu s njegovom/njezinom savjesti da bi udovoljio svom bračnom drugu, ali ponekad se može dogoditi da je jedan od supružnika previše skrupulozan. S vremenom oboje mogu naučiti da nije sve crno – bijelo. S druge pak strane, supružnik koji odluke koje se tiču moralnog postupanja i etike smatra nevažnima može, s trudom i predanošću, razviti mnogo osjetljiviju savjest. Ovo, doduše, nije lako, budući da se radi o cjeloživotnim obrascima ponašanja.
Ponekad se može dogoditi da se jedan par dogovori da se međusobno neće složiti oko nekih životnih vrijednosti te u nekim područjima života upražnjavaju svoje različitosti. Na primjer, jedan dan u tjednu ona ide u molitvenu zajednicu, a on se bavi svojim omiljenim sportom. On joj daje podršku i ne ometa je u nedjeljnim odlascima na sv. Misu premda njemu osobno to nije važno.
Najozbiljnije različitosti u vrijednostima zahtijevaju savjetodavni rad. I to je zapravo ključna stvar.
Susan Vogt – For Your Marriage
Prevela: Tihana Krajačić Bilić
Foto: Pexels
