Zašto izabirem činiti iste greške uvijek iznova?
Ime mi je Scott i borim se sa srdžbom, sebičnošću i glupošću (i još koječim). Danas želim istražiti aspekte svoje srdžbe i kako oni utječu na moj brak i obitelj. Jerry Bridges u svojoj izvrsnoj knjizi Respectable Sins, definira srdžbu kao „snažan osjećaj nezadovoljstva, obično sačinjen antagonizmom, često praćen grešnim osjećajima, riječima i djelima, bolnim za one koji su predmet naše srdžbe.“ Srdžba me ne vodi bacanju stvari ni fizičkom ranjavanju drugih, no može se očitovati na način da, s vremena na vrijeme, činim i govorim neke prilično glupe stvari.
Prije nekoliko tjedana, ponovno sam naučio značenje i mudrost izreke: „Ne dopustite da sunce zađe nad vašom srdžbom.“ U Efežanima 4,26, apostol Pavao kaže: „Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek’ ne zađe nad vašom srdžbom…“ Kontekst se nalazi unutar većeg odlomka pisma u Efežanima 4,25-32 povezanog s načinom na koji međusobno razgovaramo i kako se govorom trebamo izgrađivati, a ne uništavati.
Prije nedjeljnog jutra dolazi subotnja večer
Podsjetio sam se ovog moćnog principa usred jedne rasprave sa svojim devetogodišnjim sinom. Nedavne subotnje večeri, nas dvojica smo upali u manje neslaganje povezano s uobičajenim „mečevima“ hrvanja i škakljanja između oca i sina. Obojica smo otišli spavati ljuti jedan na drugog, a rasprava se nastavila i idućeg jutra za doručkom. Pogađate: upravo prije nego smo obiteljski otišli u crkvu.
Nakon što se naše međusobno nezadovoljstvo ispoljilo u subotu navečer i u nedjelju ujutro, sve što sam trebao učiniti je ispričati se, zatražiti oprost, izabrati poniznost i krenuti dalje. Pretpostavljam da je i on mogao tako, no dopustite mi da vas podsjetim, on ima devet godina. Ja sam samo mrvu stariji od toga!
Tegleći neriješenu svađu, ušao sam u automobil, odvezao se u crkvu. Kad sam se dovezao na parkiralište, primijetio sam ironiju služenja zajednici, dok sam usred nekog „sukoba“ sa svojim sinom. Ponavljam, sve što sam trebao napraviti je, što Matej 5,23-24 kaže, pomiriti se sa svojim bratom (sinom) prije no što odlučim služiti drugima i slaviti Boga (kao potpuni licemjer, ako mogu dodati).
Hoćeš li mi oprostiti
Bi li bilo tako teško reći: „Žao mi je, sine. Hoćeš li mi, molim te, oprostiti srdžbu, tvrdoglavost i tvrdoću moga srca? Hoćeš li mi oprostiti što se nisam ispričao i što nisam tražio pomirenje u subotu navečer? Hoćeš li mi oprostiti što sam bio preponosan i što sam se smatrao boljim od tebe?“
Sve što sam trebao učiniti je biti ponizan, ispričati se, potvrditi svoju ljubav prema njemu i obećati razriješiti naš sukob kad dođem kući iz crkve. Bi li to bilo tako teško? Ne baš. Umjesto toga, izabrao sam biti ohol. Svaki put kad činim tako, lomim njegov mali duh. Bolji izbor bi bilo:
- Pristupiti ispovijedi i priznati Bogu grijeh srdžbe i oholosti, moleći oproštenje (Ps 51,4)
- Ispovjediti drugima, posebice supruzi i djetetu, svoju grešnu ponositost i srdžbu (1 Iv 1,9; Jak 5,16)
- Ispričati se sinu i moliti ga za oproštenje (1 Pt 5,5b-7)
Nisam morao razriješiti napetost/sukob prije no što sam otišao u crkvu toga jutra. Nismo se morali držati za ruke i pjevati hvale i slaviti zajedno. No, mogao sam i trebao sam ne dopustiti da sunce zađe nad mojom srdžbom.
Što je s tobom? Kad se sukobiš sa supružnikom ili djecom, biraš li razriješiti problem na licu mjesta ili ga trpaš pod tepih i puštaš da se zagnoji? Siječeš li to u korijenu ili puštaš da sunce zađe nad tim, u nadi da će sve nestati izlaskom sunca?
Usput, samo da dovršim priču, učinio sam kasnije sve gore navedeno. Sjajno smo porazgovarali i sve je, gotovo u trenu, bilo riješeno. Gledajući širu sliku, to nije bilo ništa posebno. No, iskusio sam nekoliko sati krivnje, srama i frustracije jer se sve moglo izbjeći, da nisam dopustio suncu da zađe nad mojom srdžbom! Lekcija naučena!
Tvoj red:
Kako stojiš s rješavanjem sukoba? Izbjegavaš li to kao kugu ili odlučuješ ne dopustiti suncu da zađe nad tvojom srdžbom?
Scott Kedersha
Preveo: Mladen Ilijević
Foto: Unsplash
