Blagdan Pohoda BDM podsjeća nas na sljedeće velike istine i događaje: posjet Blažene Djevice Marije njezinoj rođakinji Elizabeti ubrzo nakon Navještenja; čišćenje Ivana Krstitelja od izvornog grijeha u utrobi njegove majke, na riječi Gospina pozdrava; Elizabetino proglašavanje Marije – inspirirana Duhom Svetim – Majkom Božjom i „blagoslovljenom među ženama“; Marijino pjevanje uzvišenog himna Magnificat (Veliča duša moja Gospodina) koji je postao dio svakodnevne službene molitve Crkve. Pohod je često prikazivan u umjetnosti i središnje je otajstvo pobožnosti sv. Franje Saleškog.
Misa toga dana pozdravlja Nju koja je u svojoj utrobi nosila Kralja neba i zemlje, Stvoritelja svijeta, Sina Vječnoga Oca, Sunce pravednosti. Pripovijeda o čišćenju Ivana od iskonskog grijeha u utrobi njegove majke. Nakon što je nazvana najuzvišenijim nazivom „Majka Gospodinova“ i shvativši kakvu je milost Njezin posjet donio Ivanu, Marija je u tom uzvišenom hvalospjevu proročki objavila da će biti štovana odsada kroz stoljeća:
„Veliča duša moja Gospodina i klikće Duh moj u Bogu mome Spasitelju. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.“
Podrijetlo blagdana
Ovaj blagdan je srednjovjekovnog podrijetla i održavao ga je red franjevaca prije 1263. godine, a uskoro se njegovo štovanje proširilo čitavom Crkvom. Prije se slavio 2. srpnja. Sada se slavi između blagdana Navještenja Gospodinova i rođenja sv. Ivana Krstitelja, u skladu s izvješćima koje nam donosi evanđelje. Neka mjesta na odgovarajući način proslavljaju stvarnost i svetost ljudskog života u maternici. Liturgijska boja je bijela.
Mnoge trudnice ne bi pohitale preko brda misleći na dobro svoga djeteta
„Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.“ (Lk 1,39)
Kako je lirična ta uvodna rečenica kojom sv. Luka opisuje Pohod. Možemo osjetiti žurbu topline i ljubaznosti, iznenadnu hitnost ljubavi koja je tu djevojku poslala u žurbi preko brda. „Ti dani“ u kojima je ona ustala na taj poticaj bili su dani u kojima je Krist oblikovan u njoj, taj poticaj bio je Njegov poticaj.
Mnoge bi žene u trudnoći odbile pohitati preko brda u posjet nekome iz čiste dobrodušnosti. Rekle bi da imaju dužnost prema sebi i svom nerođenom djetetu koje je ispred bilo koga ili bilo čega drugog.
Majka Božja nije ovako razmišljala. Elizabeta će također dobiti dijete i premda je Marijino dijete bilo Bog, ona nije mogla zaboraviti Elizabetinu potrebu – nama skoro nevjerojatno, ali karakteristično za Nju.
Pozdravila je svoju rođakinju Elizabetu i na zvuk Njezina glasa Ivan u utrobi svoje majke živne, poskoči od radosti.
Čak i prije rođenja, Kristova prisutnost izaziva radost
„Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Iv 10,10)
Čak i prije nego što je rođen, Njegova je prisutnost izazivala radost, oživljavala.
S kakvom radošću se razvija ova priča o Kristu! Prvo prepoznavanje jednog djeteta u srcu drugog, a onda taj prvi pozdrav – dijete poskakuje od radosti u majčinoj utrobi spoznavajući skrivenog Krista i ulazeći u život.
Kako je Elizabeta znala što se dogodilo Gospi? Što joj je pomoglo shvatiti da je ova mala rođakinja, koja joj je bila toliko poznata bila majka njezinog Boga?
Znala je to po djetetu u sebi, po njegovom poskakivanju od radosti.
Ako se budemo vježbali u ovoj kontemplaciji koju nas je naučila i koju nam je pokazala Gospa, primijetit ćemo da je naše iskustvo kao Njezino.
Ako Krist raste u nama, ako smo u miru, pribrani, zato što znamo da koliko god naš život izgledao beznačajan, od njega se On formira; ako idemo s nestrpljivom voljom „u žurbi“, gdje god nas naše okolnosti tjeraju jer znamo da On želi biti na tom mjestu, trebamo otkriti da nas sve više i više pokreće da djelujemo na poticaj Njegove ljubavi.
I odgovor koji ćemo dobiti od drugih na te poticaje, bit će buđenje u život ili poskakivanje od radosti već probuđenog života u njima.
Što danas možete učiniti u svojoj obitelji?
Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije možete pročitati i razmišljati o Lukinom evanđelju 1,39-47 te razmatrati hvalospjev Veliča i Zdravo Mariju. Ako imate djecu, ovisno o njihovoj dobi, zadajte im da nauče napamet ove molitve. Također, obiteljski razgovarajte o značenju biblijskog teksta.
Predlažemo i molitvu iz Misala koju možete zajednički izmoliti:
„Svemogući vječni Bože, koji si Blaženu Djevicu Mariju dok je u svojoj utrobi nosila Tvoga Sina, nadahnuo da posjeti Elizabetu, daj nam, molimo, da vjerni poticajima Duha možemo u svakom trenutku veličati s Djevicom Marijom tvoju veličinu. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, tvome Sinu koji živi i kraljuje s Tobom u jedinstvu Duha Svetoga, Bog u sve vijeke vjekova.“
Ovaj blagdan nas podsjeća da budemo milosrdni prema našim susjedima. Pokušajte pomoći nekoj majci (trudnoj ili ne), posjetite starije i bolesne, napravite večeru za nekoga itd.
Catholic Culture
Prevela: Katarina Zarinkijević
